KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Kakvu Viroviticu želim

VKŽ4321: Kakvu Viroviticu želim

        20.08.2014.
VKŽ4321: Kakvu Viroviticu želim

Sklapam oči i brojim... ulice i trgove... balkone i krovove... lica i osmijehe...

Koračam i ne osvrćem se. Kamo god da pođem, otvorena me vrata čekaju. Kome god da se obratim, obasipa me prijateljskim riječima. Gdje god da zastanem, obasjaju me zrake sunca. Kroz odškrinute prozore dopire smijeh obojan toplim mirisima doma.

Virovitica kakvu želim rascvjetana je i prolistana, šarena i blještava, milozvučna i miomirisna, pitoma i blagonaklona. Ona je svijet otvorenih mogućnosti i ostvarenih snova. Motivira i potiče, zahvaljuje se i nagrađuje. Ona je osjećaj spokoja i mira, zadovoljstva u malim stvarima. Zaokružena je i prostrana, bez mračnih zakutaka i oštrih rubova. Iza svoga imena čuva sjećanje na lipe u ljetnim mjesecima i škripanje snijega pod teškim zimskim koracima.Visoka je i ponosna, dama sa svilenim šalom, prijateljica i majka.

Ona mi je najbliže kad nisam tu, kad sam tjednima i kilometrima daleko. I uvijek pronađe put, uvuče mi se u san i šapuće: „Dođi, sve će biti u redu“. A ja joj vjerujem. Kao sve dobre kćeri, ne oklijevam i dolazim. Doma.

Virovitica kakvu želim prostire se mjestom koje se zove „daleko“, koje se zove „izbivaš dugo“, koje se zove „kad me nema“. Virovitica kakvu želim maska je koju navuče da me učini slabom, sjetnom i strancem. Tek kada sam u njezinu okrilju, pokazuje svoje pravo, izborano lice, pokazuje ono što jest.

Virovitica kakvu želim i Virovitica kakva jest dva su svijeta tako strana i daleka, da se nikad ne dodirnu u isto vrijeme na istome mjestu. Zacijelo je to apsurd života i ironija svakidašnjice – pronaći se u prostranstvima bijeloga svijeta, a biti potpuno izgubljen u rodnome gradu.

Nikada si nismo dalje nego kad sam tu, a najbliža mi je onda kada me najviše nema.

 

 

Tekst nabijen emocionalnošću, prepun nostalgičnosti zbog življenja izvan Virovitice, razmišljanje o rodnom gradu kao idealnom mjestu – u snovima.

Nedostatak: argumentirana analiza, znanstvenost nužna u novinarstvu/publicistici. Tekst je ostao na razini literarnosti.

 

Komentari


siniša prpić
20.8.2014. 14:53
Nano-59
20.8.2014. 13:51
siniša prpić
20.8.2014. 10:22
Mikeš09
20.8.2014. 9:40
siniša prpić
20.8.2014. 8:51
freeman
20.8.2014. 8:36
jedna.
20.8.2014. 8:32
siniša prpić
20.8.2014. 8:07


Još iz kategorije Kakvu Viroviticu želim