Buvljak na prostru bivše vojarne u vrlo kratkom roku postao je mjesto nezaobilazne nedijeljene trgovine i razmjene dobara, tjednih susreta i ugodnih razgovora i šetnje prije podnevnog ručka. Mjesto je to na kojem se pune baterije pozitivnom energijom i s kojeg svi odlaze zadovoljni – i prodavači, i kupci, i kibici. I ne dolaze ovdje samo Virovitičani i Virovitičanke. Oni koji dolaze izvan naše županije kažu da je virovitički buvljak jedan od najboljih – po organizaciji, broju prodavača i kupaca, količini ponuđene robe i prometu. Virovitički brend, rekli bi. U isto vrijeme buvljak je, kao i svi buvljaci na svijetu, mjesto povratka u prošlost, nostalgije, čežnje za prohujalim vremenima, tuge za onim što je bilo i što se ne može vratiti. Ovo su priče s buvljaka.
***
Grad nije okovam snijegom i ledom, pa ni temperatura jutros nije pala ispod nule, ali je vjatrar sa sjevera bio toliko jak da je subjektivan osjećaj hladnoće deset stupnjeva u minusu. Takvi uvjeti obeshrabrili su neke prodavače pa je ovonedjeljni buvljak imao nešto manju, ali i dalje zanimljivu ponudu. Najhrabriji su stalni prodavači koji jednostavno ne odustaju i kojima ova ciča ne smeta. Bilo je, kažu, i hladnijih dana. Valja se samo prisjetiti kakva su bile zime nekada pa nam ništa nije falilo, a sve što se trabalo raditi - radilo se. Jednostavno, toplo se obućeš i nema zime. Ipak, nije ugodno stajati na jednom mjesto dok vjetar probija tople tkanine i umjetna krzna pa su neki već u deset sasti počeli pakirati svoju robu. Kako fotografije ponekad govore više od riječi, evo nekoliko snimljenih ovog jutra.
