Nakon desetljeća stagnacije, pa i pada razvoja u pojedinim razdobljima, Virovitica je krupnim koracima krenula prema gornjem dijelu top-ljestvice gradova srednje veličine u kojemu je ugodno živjeti i u kojemu prosječni građanin može pronaći gotovo sve što mu treba za kvalitetan život. Dan grada povod je za razgovor s gradonačelnikom Virovitice Ivicom Kirinom.
Gledajući kako se Virovitica u proteklih pet godina razvija i usporedimo li je s, recimo 2004. godinom, moglo bi se kazati da to nije isti grad.
- Grad je živo biće kojem ljudi što u njemu žive daju energiju za rast i razvoj. Grad smo mi. Kao i u svemu u životu, koliko se trudite, toliko se i vidi. Od kada sam na ovoj dužnosti radim na ostvarenju vizije grada kakvog želim sebi i svim građanima. A rezultati se sve više vide u svim segmentima razvoja. Zapadnu obilaznicu imamo tek otprije koju godinu, za sjevernu smo u fazi izdavanja dozvola, sva komunalna infrastruktura se gradi i obnavlja, uređene su škole, sagrađena nova "srebrna" knjižnica, gradi se nova bolnica. Možda tek gosti kad dođu ovamo vide jasnije promjene od nas koji im svakodnevno svjedočimo. Točno je da je u posljednjih pet godina napravljeno sve ono što smo trebali imati davno prije, pa stoga niste ni pretjerali. Stariji Virovitičani često mi kažu da se u Virovitici nije toliko radilo i gradilo od davne 1945. godine.
Koji projekti komunalne infrastrukture i oni koji su u fazi realizacije bitno podižu standard življenja u Virovitici? Koji su u planu?
- Virovitica je oduvijek prednjačila u izgradnji komunalne infrastrukture, čak i u okvirima bivše države. Među rijetkima smo još tada imali pročistač voda. Međutim, svi dijelovi grada, naročito prigradska naselja, često su živjela seoskim životom. Danas je komunalna opremljenost na visokoj razini - obnovljene su ceste, vodu nema još jedino naselje Jasenaš, plin je u većini naselja, a kanalizacija se trenutačno izgrađuje u četiri naselja. U planu je novi pročistač voda, a završava se sanacija odlagališta otpada vrijednosti veće od 40 milijuna kuna. Ljestvica je visoko podignuta, ali prostora za stopostotno opremanje još ima. Cilj je da svaki Virovitičanin, gdje god živio na području grada, ima istu kvalitetu življenja i istu dostupnost komunalija - bilo da je u pitanju asfalt ili odvoz smeća. Radimo i na dobivanju energije iz alternativnih izvora koji bi za građane bili jeftiniji, ali to je već neka druga priča vezana uz financiranje iz fondova EU.
Uloženo je mnogo u gradnju poduzetničkih zona, osnovana je agencija koje pomažu poduzetnicima, stvoreni preduvjeti za napredak gospodarstva, ali ono se ne razvija željenim tempom, vidljivo je da poduzetničke zone još uvijek nisu pune. Jesmo li nestrpljivi?
- Nismo nestrpljivi nego kasnimo za drugima koji su tu šansu iskoristili prije 2000. godine, kad su se punile zone širom Hrvatske. Prvu zonu počeli smo graditi 2005. godine, nakon što smo donijeli prostorne planove, a investitori već našli svoje mjesto pod suncem. Ova recesija sigurno će usporiti planove popunjavanja zona, ali znate kako se kaže - na muci se poznaju junaci. Tako će iz ove krize neki izaći jači, a neki će nestati. Zato očekujem da će dio onih prvih prepoznati prednosti Virovitice, naročito kad nakon gradnje autoceste budemo na sat vremena od Zagreba. Naše vrijeme tek dolazi i mi ćemo znati iskoristiti svoju šansu. Na tome svakodnevno radim zajedno sa svojom ekipom.
Što se još mora učiniti da poduzetnici odaberu upravo Viroviticu? Zemljopisni položaj je odličan, ali tko će ulagati kada mora dugo putovati preopterećenom i opasnom državnom cestom? Modernizacija naše pruge nije među prioritetima Hrvatskih željeznica, a da ne spominjemo i zrakoplovni promet kao najbrži način prevoženja robe i putnika?
- Moja vizija tu je jasna. Bez prometne povezanosti nema razvoja. Autocestu Virovitica - Zagreb već sam spomenuo, sjeverna obilaznica kao dio podravske brze ceste počet će s gradnjom čim se dobiju dozvole i osiguraju sredstva. Planiramo ponovnu gradnju željeznice prema Barcsu o čemu smo u razgovorima s Hrvatskim željeznicama i mađarskom stranom, a u naselju Koriji već postoji aerodrom za manje avione.
Bitan preduvjet za razvoj gospodarstva je školovana radna snaga i stručnjaci koji su stup napretka u svim segmentima. Tradicija obrazovanja u Virovitici nastavlja se i osnivanjem visokih škola. Hoće li i kada grad dobiti veleučilište?
- Radimo na stvaranju svih uvjeta za osnivanje veleučilišta u Virovitici - prostornih, kadrovskih i radnih. Danas imamo dvije visoke škole sa oko 500 studenata, a ove godine očekujemo dopusnicu za visoku školu za ruralni razvoj. U planu je i visoka škola tehničkog smjera. S nadležnim ministarstvima u dogovoru smo u vezi s rekonstrukcijom zgrade bivše vojarne za potrebe veleučilišta, kao i gradnje studentsko-učeničkog doma. Imamo i studentski servis i studentsku prehranu, čime se poboljšao njihov standard življenja u Virovitici. Najveći problem je stvoriti domaći kadar predavača, a što će se rješavati raznim mjerama - stipendijama, rješavanjem stambenih pitanja i slično. Na ovim aktivnostima radimo svakodnevno.
Međutim, najmlađi stanovnici Virovitice i njihovi roditelji nisu baš najsretniji. Nakon nekoliko godina opet se javio problem smještaja djece u vrtiće.
- Povećanjem nataliteta i zapošljavanja, kao i doseljavanjem mladih ljudi u grad problem je sve izraženiji. Uz želju da u tom dijelu potaknemo privatno poduzetništvo, odaziva nema, pa smo upravo ovih dana, uz značajnu podršku Ministarstva regionalnog razvoja, krenuli u dogradnju dječjeg vrtića za četiri nove grupe djece, čime će se u dogledno vrijeme smanjiti pritisak na upis djece u vrtić. Ova dogradnja iduće godine značit će i dodatno više novca za osiguranje plaća i ostalih troškova za novozaposlene u vrtiću.
Virovitica je oduvijek bila grad kulture i sporta, ali se u proteklih nekoliko godina pokušava stvarati identitet po kojemu će grad biti prepoznat u Hrvatskoj i svijetu. Virovitički kazališni susreti, Dani stripa, Proljetni zvuci Jana Vlašimskog, Virovitičko kazališno ljeto, Rokovo, Karatefest, Moto susreti, samo su neke od manifestacija po kojima je Virovitica sve poznatija.
- Tu imamo "slatkih" problema. Koliko nam je nekad bio problem nedostatak događanja, sada imamo problem kako pratiti sve one koji nude zanimljive manifestacije i priredbe. Nekad smo u Virovitici molili da se nešto organizira, a danas nema dana da je bez događaja. U Virovitici djeluje oko 190 udruga što je pravo bogatstvo za čije programe treba puno novca. U ovo vrijeme recesije i tu ćemo, nažalost, morati napraviti selekciju i podupirati one koji nude kvalitetu i okupljaju veći broj zainteresiranih.
Koliko je globalna recesija i ova naša hrvatska kriza utjecala na ostale virovitičke projekte. Kako se štedi? Koje programe, na žalost, morate odgoditi za bolja vremena?
- Naravno da je recesija utjecala i na ukupnost života u Virovitici. Recesijski program kao poseban program nismo donosili, jer se na svakom koraku ponašamo racionalno, a s druge strane svjesni smo da se ne smiju zaustaviti sve aktivnosti i projekti, jer to onda produbljuje krizu. Napravili smo popis projekata koji se nastavljaju, oni koji se moraju pokrenuti, kao i oni koji moraju biti završeni. Svi ostali čekat će bolja vremena - gradnja Treće osnovne škole, nova zgrada Policijske uprave, Palača Pejačević, braniteljski dom, neki kružni tokovi... Ono što mi je preokupacija nije štednja koja je neupitna već pitanje kako pomoći gospodarstvu da lakše prebrodi ova teška vremena.
Vjerujete li, na kraju, u zajedništvo, u to da će jednoga dana u Virovitici i vlast i oporba, kada su u pitanju gradski projekti i razvoj grada, raditi bez podmetanja nogu?
- Ja vjerujem u razvoj i napredak. Svi mi u politici nudimo građanima svoju sliku budućnosti koja uvijek obuhvaća sveukupnost življenja. Prema tome, ciljevi nam se značajno ne razlikuju već načini i metode njihovih ostvarivanja. A to je u konačnici manje bitno. Stoga vjerujem u suglasje svih oko najznačajnijih pitanja, a podmetanje nogu je samo krivi način građenja imidža, bez dugoročnog efekta. Jedni bez drugih ne možemo, jer je, na sreću, vrijeme kad smo svi isto mislili iza nas. Riječi su samo riječi, a djela zauvijek ostaju.
Pozivam sve, u duhu Rokova - rođendana našeg grada, da zajedničkim radom učinimo naš grad boljim mjestom za život, da generacije iza nas ne ukazuju na naše vrijeme kao na povijesno gubljenje prilika. Svim Virovitičankama i Virovitičanima u povodu Rokova želim puno sreće, zdravlja i blagostanja. Ljestvica je visoko podignuta, ali prostora za stopostotno opremanje još ima. Cilj je da svaki Virovitičanin, gdje god živio na području grada, ima istu kvalitetu življenja i istu dostupnost komunalija.
