„ Već je i prosječno obrazovanom hrvatskom građaninu poznato kako neki fakulteti Sveučilišta u Zagrebu već dugi niz godina imaju, blago rečeno, čudan profesorski kadar i nikako se ne mogu pohvaliti kvalitetnim odgojno-obrazovnim sustavom kojemu je cilj obogaćivati društvo, nego, naprotiv, provode čistu indoktrinaciju i obrazuju takav kadar koji ima zadatak u sve pore hrvatskoga društva gurati lijevo-liberalnu ideologiju….. među profesorskim kadrom se nalazi nerazmjerno veliki broj Srba i projugoslavenski orijentiranih osoba, dok su profesori hrvatske nacionalnosti i orijentacije u vidno podređenijem položaju…“
Ovih nekoliko rečenica dio je skandaloznog teksta osječke vjeroučiteljice i urednice stranice Zlatnadjeca.com Snježane Majdandžić-Gladić objavljene na portalu Vjera i djela. Ideja za portal je, kako piše u impresumu, rođena među teolozima koji portal i uređuju. Cilj je portala, nastavljaju u impresumu, iznošenje promišljanja o crkvenoj i društvenoj zbilji, o dnevnim, nedjeljnim i blagdanskim čitanjima, o životima svetaca, objavljuju svoja istraživanja na području teologije, donose kreativne ideje, vjeronaučne i katehetske materijale, objavljuju tekstove i druge sadržaje iz područja koja ih zanimaju i čime se bave.
O navedenim temama na portalu većim djelom pišu svećenici i profesori teologije, a teme same po sebi nisu problem. No problem je govor mržnje i prebrojavanje krvnih zrnaca u tekstu poput ovoga koji nikako nije usamljen na ovom portalu. U suvremenom svijetu i zemlji članici EU potpuno je neprihvatljivo da netko izjavljuje da u bilo kojoj instituciji ima „nesrazmjerno velik broj Srba“. Koja je prava mjera Srba autorica ne navodi, kao što ne pojašnjava razliku između profesora Hrvata i profesora Srbina istih stručnih kvalifikacija. No ni ne može pojasniti jer razlike nema, osim naravno nacionalnosti.
Uz to, u Hrvatskoj ne postoje nacionalne kvote za zaposlenje u visokoškolskim ustanovama, odnosno bilo kojim institucijama ili trgovačkim društvima, a selektiranje po vjerskoj, nacionalnoj, rodnoj ili bilo kojoj osnovi zakonom je zabranjeno, no i vrlo opasno. Takvi su segregacijski zakoni na sreću posljednji put zabilježeni u nacističkoj Njemačkoj i njihovim satelitima kakva je bila i NDH. Stavovi poput ovog neprimjereni su posebice kada dolaze iz usta crkvenih velikodostojnika ili teologa vjeroučitelja poput autorice koji bi morali pozivati na ljubav i toleranciju, a nikako mržnju.
Između rečenice Snježane Majdandžić-Gladić u kojoj kaže da među profesorskim kadrom se nalazi nerazmjerno veliki broj Srba i projugoslavenski orijentiranih osoba i primjerice rečenice ustaške uzdanice Mile Budaka izrečene u Slavonskom Brodu u kojoj kaže „Ova država, ova naša domovina mora biti hrvatska i ničija više. I zato oni, koji su došli ovamo, ti treba i da odu“ i one drugog Pavelićevog ministra Žanića „Ako je tko Srbin ima Srbiju, i to je njegova domovina“, nema prevelike razlike. I profesorica Majdandžić-Gladić kao i Budak i Žanić jednom djelu građana poručuju da im u Hrvatskoj nije mjesto, u najmanju ruku da im nije mjesto javnim ustanovama ili u obrazovnom sustavu i samo zato što nisu Hrvati.
Hrvatska nije nastala na temeljima zločinačke NDH, već voljom građana i izborena u obrambenom Domovinskom ratu u kojem nismo čistili Hrvatsku od Srba već se branili od velikosrpske agresije koja je dolazila iz Beograda i njezinih pomagača. I tih smo godina radili greške, koji puta je izašla neprimjerena izjava ili rečenica, no to se može razumjeti, nikako opravdavati, jer bilo je ratno stanje. No kada ovakve izjave dolaze danas, dvadesetak godina nakon završetka rata, onda je to potpuno nedopustivo i protiv toga se moramo kao društvo boriti svim zakonskim sredstvima.
Prije svih, mora se boriti upravo akademska zajednica, javne osobe, političari, novinari ali i Katolička crkva. Svi oni svojim mjestom u društvu formiraju stavove građana, posebice najmlađih, kada je u pitanju obrazovni sustav. U ovom tekstu sigurno postoji temelj za reakciju uprave školske ustanove u kojoj autorica radi, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta ali ne bi bilo loše da se ogradi i Katolička crkva kojoj ovakve izjave sigurno štete, posebno u vrijeme kada se brani pozitivna uloga i djelovanje blaženog Alojzija Stepinca u vrijeme NDH. Bilo bi dobro da tekst prouči i državno odvjetništvo i procjeni ima li elemenata kaznenog djela.
