Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Virovitička povjestica

Virovitičko novinarstvo između dva svjetska rata (prvi dio)

  Vlatko Smiljanić           28.08.2012.         2940 pogleda
Virovitičko novinarstvo između dva svjetska rata (prvi dio)

rva aktivna virovitička tiskara koja se spominje poslije Prvoga svjetskog rata u vlasništvu je braće Steve i Luke Bralića. Prvi list iz te tiskare je „Vjesnik", glasilo Narodnog vijeća države, tj. kraljevstva SHS, odnosno Odbora u Virovitici. List je izlazio dva puta tjedno sve do formiranja vlade Kraljevstva SHS (20. prosinca 1918.) kada Narodna vijeća gube svoju ulogu.

Nakon toga događaja „Vjesnik" više nije glasilo Narodnoga vijeća nego već postaje „glasilo za promicanje narodnih interesa". Prvi se brojevi pojavljuju početkom 1919. Nakon trće godine postojanja „Vjesnik" odjednom u nakladi dobiva pasos „glasilo jugoslavenske demokratske stranke", koja je tada podržavala centralistički i hegemonistički režim Kraljevstva. Urednik toga lista nisu bili braća Bralić nego Branimir Domac.

Prvi (i jedini) virovitički ilustirarani časopis bio je „Kino smotra" urednika Josipa Zimermana koji se pojavljuje sredinom 1919. Inače, urednik je bio vlasnik kina „Danica" pa je na taj način propagirao svoj rad. „Kino smotra" tiskana je u Bralićevoj tiskari i donosila je sažetke svjetskih filmova s više ilustriranih priloga. Kasnije će se list preobratiti u „Kino vjesnik".

Proletarac", glasilo virovitičkih socijalista (i kasnije komunista) započinje izlaziti u siječnju 1920. neposredno nakon osnivanja Komunističke partije Jugoslavije. Izlazio je jedanput tjedno i mijenjao je format: od manjeg novinskog do kvadra. Njegovi su urednici bili Rudolf Kukolj, Stjepan Veles i Antun Majtanić. Tijekom svoga postojanja, tri je puta mijenjao aderse uredništva iako je tiskan u Bralićevoj tiskari: Strossmeyerova 18, Gajeva 43 i Vrazova 18. U uvodniku uredništva već na počecima piše kako je „davna želja da i u Virovitici bude radničko, političko i strukovno glasilo ispunjena". Nakon pobjede na izborima u Virovitici „Proletarac" je imao tek jedan list - komunisti su željeli pokazati svoju „izvanrednu pobjedu". Prije donošenja „Obznane" (29. prosinca 1920.) „Proletarac" je prestao izlaziti, i to već u kolovozu iste godine.

Gotovo godinu dana nakon „Proletarca" u Virovitici se pojavljuje „Seljački glas", „glasilo Jugoslavenske demokratske stranke za virovitički i slatinski kotar". Izlazio je nedjeljom od  3. listopada 1920. Njegov je urednik bio Oton Gavrančić i također je tiskan u Bralićevoj tiskari. U prvome je broju u uvodniku pisalo: „'Seljački glas' imade nastaviti tamo gdje je stao 'Vjesnik'." Uprava lista se nalazila u Strossmeyerovoj 18 (na istom mjestu gdje je bilo prvo uredništvo „Proletarca"), a uredništvo u Rusanovoj 3. U novinama se pojavljuju i napisi na ćirilici.

Konkurentan list „Seljačkom glasu" pojavio se sredinom 1921. u vlasništvu braće Bralić koji je imao ne samo kotarski nego regionalni karakter - „Podravac" - „tjednik za promicanje socijalno-ekonomskih interesa Podravine". Njegovi su urednici bili Viktor Stipolšek, Rudolf Kukolj (urednik „Proletarca") i Ivan Čosić. Njegova je naklada trajala tek dvije godine. U prvome broju na samom uvodniku piše: „'Podravac' i vidi svoju svrhu: da razluči prijatelja od neprijatelja. Među važnijim neprijateljima 'Podravac'  prije svega vidi 'prevlast tuđina', zatim u 'intrigrariji naših političara', te uz tvrdnju da poretka i mira nemamo, pozivamo da sve odbijajte, sve rušite, sve što cam ne pruža garanciju za mir, red i poredak!"

Novine o kojima će sada biti riječi Plevnik je nazivao „najbezobraznijim i najbezočnijim pamfletom koji ne samo što je ukrao ime već i ista slova, ne bi li zavarao naš narod!" Naime, govori o „Virovitičaninu", „novinama slobodnog nezavisnog građanstva u Virovitici", konkurentnim Plevnikovim novinama. Te su novine bile besplatne, a financirale su ih „eminentna kapitalistička grupa ljudi", prema navodu iz uvodnika. Urednici „Virovitičanina" bili su Josip Begović (kasnije će biti ubijen kao pripadnik ustaša) i Petar Strajnić. Umjesto uobičajenog programskoga članka, prvi broj donosi izvještaj o sjenici gradskog vijeća, prvoj od kada je Virovitica proglašena gradom (31. prosinca 1921.). U podnaslovu list karakterizira sjednicu kao „bezobrazni teror žuto-crnih Frankovaca" i poziva posebice „nadrinovinare Ivana De Braveca". Osim polemika i zastupničkih izvještaja te komunalnih vijesti, list donosi i literarno štivo (primjerice cijeli roman-feljton Karla Maya „Otmica").  Posljednji broj „Virovitičanina" izlazi usporedno s umirovljenjem Ivana Dobravca Plevnika (zbog bolesti srca).

Osim zamornih političkih novina u Virovitici se od 1923. pojavljuje „Osa", „šaljivi fašnički list". Izlazi neredovito sve do 1940. kada postaje „Osin mučak". Prvi urednik bio ej Stevo Bralić.

 NASTAVLJA SE...

OD SADA VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!

Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.

Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznici http://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Templarius
28.8.2012. 21:01
Bravo Vlatko


Još iz kategorije Virovitička povjestica