Počinje prikupljanje potpisa liječnika za povlačenje suglasnosti za prekovremeni rad
DHMZ: Djelomice sunčano uz porast naoblake
HAK: Na mostovima i nadvožnjacima moguća poledica
Ribić: Ne očekujem da će Vlada posegnuti za zabranom štrajka
Peović: Hrvatskoj su potrebne korjenite promjene
Sladoljev (Most): Zakon o navijačima je licemjeran i kontradiktoran
Ministarstvo pravosuđa kreće s energetskom obnovom zgrade Općinskog suda u Virovitici

  Virovitička povjestica

Virovitičko barokno blago

  Vlatko Smiljanić           28.09.2012.         3012 pogleda
Virovitičko barokno blago

lo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.

 Sad vrh sablje kruna visi,
sad vrh krune sablja pada,
sad na carstvo rob se uzvisi,
a tko car bi, rob je sada.

 (Ivan Gundulić, ulomak iz „Osmana")

 Turska vladavina Viroviticom (1552. - 1684.) osim što je ugrozila narod i vjeru, ona je uništila i cjelokupno urbano zdanje Virovitice. Stoga mi nemamo niti jednu građevinu koja je starija od sedamnaestoga, tj. osamnaestoga stoljeća. Turske su građevina nakon oslobođenja od okupacije (1684.) srušene i ostao je prazan grad. Trebalo se sve iznova graditi - novi svijet, novi mentalitet, nove ljude. Dok se Slavonija i Podravina oporavljaju od Turaka u svijetu buja novi život, drugačiji pristup kolektivu, čovjeku i umjetnosti. Rađa se barok - književni, umjetnički i arhitektonski svjetski porket koji nastoji preoblikovati svijet: podići ga na razinu luksuznoga, bogatoga i dinamičnoga. Iako je u književnosti vođen slaganom Memento mori - čovječe, sjeti se da si smrtan - u umjetnosti je potpuna suprotnost. Ondje život buja!

Barok se u našem kraju javlja tek početkom osamnaestoga stoljeća. Osim što ulazi u visoke krugove društva, toliko je utjecajan da zadire u svjetovne umjetnike. Oni obično rade za nadređene, vladare ili crvene dužnosnike. Tako u našemu kraju jednu od prvih baroknih umjetina susrećemo u crkvi u Sedlarici (1743.) i to barokne kipove koji su izrađeni u drvetu i obojeni temperom.

Nakon kurije grofa Josipa Pejačevića (nekadašnje Gradske kavane), jedno od prvih i najvrjednijih baroknih virovitičkih zdanja je franjevački samostan s crkvom i ljekarnom. Samostan je građen u periodu od 1746. do 1752. Toliko je čvrst da bi mogao izdržati još barem dva kata iznad. Osim slikovnog i kiparskog blaga, najveličanstvenije prostorije samostana su blagovaonica i sakristija. Sakristiju je davne 1804. opremio franjevac i stolar T. Schwarb. G. Lechenbaur i Damjan Bittner izradili su šestmetarsku sliku „Posljednje večere", največeg baroknog slikarskog bogatstva u samostanu. Osebujni likovi za tamnim stolom izviru iz tamne pozadine u odjeći zasićenoj pastoznim bojama, visoka čela i oštra profila šiljasta nosa. Tijekom baroka crkva sv. Roka sve više biva opskrbljena olarima. Jedan od prvih, oltar sv. Ivana Nepomuka, darovao je grof Ljudevit Patačić, virovitički župan poslije 1745. Posebice je zanimljiv oltar sv. Emigdija i slika na oltaru koju je izradio virovitički pozlatar. Za glavni crkveni oltar sliku je izradio Joseph Gebler iz Graza. Nazvao ju je „Apoteoza sv. Roka". Virovitičku crkvu odlikuje i u nas vrlo rijetka pojava da su oltari, propovjedaonica i ostali namještaj sačuvani u stanju kako su ih umjetnici 18. stoljeća. Zamislili i izveli, naime u izvornoj harmoničnoj, a ipak živoj i kontrastnoj skali voje, u blještavilu originalne pozlate i srebrnih akcenata. Osim toga, možemo se ponositi i time da imamo najviši barokni oltar u Slavoniji. Jedno od najvrjednijih baroknih dijelova crkve je propovjedaonica (1755.) koju je izradio Stjepan Severin iz Križevaca. Pozlatare je bio Virovitičanin Franjo Čagljević koji je 1759.-tu označio pri samome dnu propovjedaonice.

Osim građevine posebno su značajni i uporabni predmeti iz crkve i dvorca koji su bili pozlaćeni. Pejačevići su najviše davali takvoga posuđa kojega su nabavljali sa sjevera Austro-Ugarske.

S dozom ponosa, ali i kritike možemo zaključiti kako su virovitički franjevci jedini očuvali bogatstvo baroka koje je „prebrisalo" Viroviticu i virovitički kraj. Kritično je, i nažalost istinito, što barok nije uspio zaživiti i sa svjetovne strane. Međutim, živi dokazi još uvijek postoje - dvorac, crkva i samostan - kao najreprezentativnija zdanja baroka u unutrašnjoj Hrvatskoj.

Izvori:
http://www.franjevci-vtc.hr

Katalog izložbe Barok u Virovitici, 1986.

KOMENTIRAJTE I IZABERITE TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!

Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.

Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznicihttp://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222 

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

vobrado
29.9.2012. 0:26
Može se Crkvi reći ovo ili ono, ali ona je još uvijek tu: i kao građevina i kao zajednica vjernika. Ponosan sam na to što joj i ja pripadam!


Još iz kategorije Virovitička povjestica



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.