Sv. Antun, pravim imenom Fernando, rodio se u Lisabonu 1195. godine u bogatoj i plemićkoj obitelji, u 17. godini života ulazi u samostan sv. Vinka kao član regularnih kanonika sv. Augustina, a u 20. godini je zaređen za svećenika. Par godina poslije upoznaje franjevce iz Asiza i njihov ga duh služenja siromašnom i poniznom Kristu toliko nadahnjuje da odlučuje postati franjevcem, te uzima ime Antun. Sasvim slučajno, jednom je prigodom došla na vidjelo Antunova sposobnost govorništva i sve ono što je godinama čuvao u svom srcu (slovio je kao onaj tko je znao svaki redak Evanđelja), tako da je ubrzo postao putujući propovjednik i teološki učitelj svoje braće, koji je okupljao mase vjernika, zanesene njegovim govorima. Uz njega se u umjetnosti povezuju lik malog Isusa, kojeg drži u rukama ( i koji mu se za života ukazivao), ljiljan (kao simbol duhovne čistoće), a među pobožnim pričama je i ona da je u svom zanosu znao propovijedati i ribama koje su ga slušale. Čudesa za vrijeme i nakon njegova života očitovala su ga kao «Sveca svega svijeta», kojeg danas slave i pripadnici drugih religija. Štuju ga kao zaštitnika djece i mladih, vjernici mu se utječu za pomoć u pronalasku izgubljenih stvari i mole ga kao zagovornika na putu ostvarenja kreposnog života. S tim ciljem danas je samostanskim dvorištem prošla i procesija s kipom sv. Antuna u pratnji brojne djece i vjernika s ljiljanima, koji su po završetku misnog slavlja primili i za ovaj dan prigodan blagoslov.