Koroni unatoč, deseta velika burza malih vlakova i autića održana je u subotu 24. listopada uz strogo poštivanje epidemioloških mjera. Zbog opreza, okupilo se nešto manje ljudi nego inače (35 izlagača, 174 registrirane osobe), ali je atmosfera bila kao i prethodnih godina: radost druženja uz nove makete, razmjena iskustva i priče o hobiju koji život znači, a nešto se i trgovalo. Ljubitelji malih vlakova i autića iz Zagreba, Požege, Delnica, Vinkovaca, Karlovca i drugih gradova došli su u Viroviticu ranom zorom po novu dozu adrenalina, a i iz nje otišli sretni i zadovoljni jer su potrošili jedan lijep i ispunjen dan.
Iz Zagreba je došao Nikola Kolarek (Hrvatske udruge vojnih minijaturista) iako se u glavnome gradu u isto vrijeme održavala 15. Crna kraljica - svjetsko maketarsko natjecanje koje organizira njegova udruga. „Došao sam podržati projekt Virovitica voli vlakove i Gorana Denca jer imamo odličnu međusobnu suradnju. Treba na ovaj način podržati maketarstvo i tehničku kulturu Zagreba, Virovitice i cijele Hrvatske. Vratit ću se u Zagreb odmah i tako biti i tu i tamo“, rekao nam je Nikola.
U Virovitici nije prvi put. Vraća joj se jer je kvalitetom organizacije burze, mjesta gdje se održava i zavidnim bojem maketa na izložbi, postala nezaobilazna destinacije za sve maketare. „U planu su nam i neki zajednički projekti“, dodao je na kraju.
Goran Denac, idejni tvorac i voditelj projekta Virovitica voli vlakove prisjetio se na otvaranju ovogodišnje burze početaka i vremena kada je, prije pet godina, trebalo urediti prostor za izložbu. „Usisavali smo vodenim usisavačima od 15 litara vode, a bio je u takvom stanju da sam 24 puta izlazio van bacati mulj. Kad smo stavili prati zavjese raspale su se u veš mašini“, rekao je Goran.
Golemom upornošću i ogromnom voljom, uz velik broj volonterskih sati te uz podršku sponzora, prijatelja, medija, Grada Virovitice, Turističke zajednice Grada Virovitice i Virovitičko-podravske županije izložba Virovitica voli vlakove postala je najveća u Hrvatskoj po broju i kvaliteti izložaka.
„Sve ono što smo dobili ulagali smo u prostor kako bi ono što imamo predstavili na najbolji mogući način. Oni koji dolaze u naš muzej moraju se u njemu osjećati ugodno“, naglasio je Goran o otkrio novost u izložbenoj ponudi: svaki izložak dobit će kod kojeg možemo skenirati mobitelom i tako dobiti sve podatke o vlaku koji gledamo.
Taman smo pomislili da su mali vlakovi u Virovitici došli do razine razvoja kada ne može više, Goran je iznio novu ideju – vrtnu željeznicu koja se može sagraditi u parku kraj kolodvora kraj one povijesne lokomotive. „Tamo bi mogli dobiti 540 metara pruge, a takve željeznice nema u krugu od 800 kilometara. Cijeli projekt bi bio hrvatski proizvod, u njega bi trebalo uložiti 50 tisuća eura, ali bi se taj novac kroz turističku potrošnju vrlo brzo vratio jer je potražnja za takvim proizvodom vrlo velika“, rekao je Denac.
O vrtnim željeznicama govorio nam je Dražen Bijelić iz Udruge hrvatskih ljubitelja uskotračnih željeznica čiji članovi, svojim modelima, obilaze vrtne željeznice diljem Europe. Bili su u Budimpešti, Grazu, Ljubljani, Brnu, Milanu, Perigi…
„Počeli smo prije pet-šest godina. Bavili smo se minijaturnim vlakovima pa smo se uželjeli nečeg novog – opipljivijeg i konkretnijeg. Upoznali smo kolege iz Slovenije, Italije i Austrije koji su time bave pa smo se još više zagrijali za to. Pokušali smo nešto napraviti u Zagrebu u Željezničkom muzeju, ali to je bilo dosta skromno zbog skučenog prostora. Ovdje postoje dobre mogućnosti i po pitanju lokacije i po pitanju organizacije što bi Viroviticu uvrstilo na turističku kartu atrakcija koje se moraju posjetiti. Pruga bi trebala biti dovoljno velika i interesantna da bi privikla ljude koji putuju sa svojim modelima i po 500 kilometara. U Brnu na primjer dnevno dolazi oko tisuću ljudi. Nekoliko puta godišnje se organiziraju susreti hobista i modelara koji tamo odsjedaju po nekoliko dana“, ispričao je Bijelić.
Zanimljivu ideju iznijela je Senka Presečan, vlasnica craft pivovare Blac Hat iz Đakova. „U Đakovu živom pet godina, a prije nepune četiri pokrenula sam mikro pivovaru. Prilikom jedne posjete razgovarali smo o tome kako pomoći cijelom ovom projektu, a da ja tu mogu kao Viroviticanka dati sebe. Došli smo na ideju da napravim Putničko pivo kojim bi od svake prodane boce donirali kunu za Muzej malih vlakova. To je još uvijek na razni ideja, treba vremena da se to realizira, ali se nadam da ćemo sljedeće godine u ovo doba nazdravljati putničkim pivom."
Gospodin Zlatko Šafran poklnio je arhivsku crno-bijelu uokvirenu fotografiju zgrade Škole za mašinovođe Kastav i željezničarsku kapu, uspomenu na oca Ivana željezničara. Fotografja će krasiti zidove i obogatiti sadržaj ovog muzeja.
Svima onima koji su na bilo koji način pomogli da se cijela ova priča oko malih vlakova održi dodjeljene su zahvalnice.