Plenković: Grbin kapitulirao, Milanović krši Ustav, Most politička sitnež
Udruga osoba s amputacijom poziva na uvođenje novog standarda proteza i kolica
Bulj: Koruptivnoj hobotnici i Plenkovićevoj vladi uskoro će doći kraj
HZJZ: Pojava hripavca u EU zemljama ne može se dovoditi u vezu s našom situacijom
Možemo: Zabranit ćemo prodaju dugova i uvesti zastaru za dugove do 3 prosječne plaće
WHO: Virus hepatitisa dnevno ubije 3500 ljudi
Zemlja ruši globalne toplinske rekorde deseti mjesec zaredom

  Virovitička povjestica

Virovitica više nije uspavani, ni zaboravljeni grad, kao što Franjo Fuis nije zaboravljeni novinar

  Vlatko Smiljanić           09.03.2012.         3979 pogleda
Virovitica više nije uspavani, ni zaboravljeni grad, kao što Franjo Fuis nije zaboravljeni novinar

Nije prošao još ni prvi kvartal 2012., a već imamo dvije nove knjige (Putopisne reportaže Fra Ma Fua i Povijest virovitičkoga rukometa) koje sigurno povezuje jedan motiv - Virovitica. Biciklom kroz Hrvatsko zagorje, Prigorje, Podravinu i Slavoniju je proputovao jedan od najboljih novinarskih putopisaca prošloga stoljeća, Franjo Marin Fuis. Ove recesijske godine nisu omele našega neumornog profesora Ivana Zelenbrza kako bi pronašao Fuisove reportaže te ih objelodanio u zanimljivu knjigu.

 

(Historia deveta)

Pitanje

 Dal' itko ko ja u večernje sate,
Kad dan se smiraju sklanja,
A srce u boli se stišava tiho,
O nečemu minulom sanja...?

 Dal' itko sluša kucaj svog srca
I mašta i čezne i ljubi,
Sniva li srodnu daleku dušu,
Dok dan se polagano gubi...?

 Dal' itko tako o končanju dana
Nalazi smirenje svoje,
Kad suton cjeliva nevjestu noći,
Kad lagano umiru boje...?

 O, da li itko ima još dušu
Ko moja, - da mi je znati,
Tad mora da je beskrajno sretan
I mora da beskrajno pati ...

 Ovu lijepu misaonu pjesmu napisao je Franjo Martin Fuis (Fra Ma Fu), legenda virovitičkoga i hrvatskoga novinarstva. Njegov datum rođenja je sporan. Međutim, prof. Zelenbrz objašnjava kako je to posljedica smrti njegova brata koji se također zvao Franjo. Izvadak iz matice rođenih potvrđuje da je Fra Ma Fu rođen 1908. godine u Kozjoj Glavi (današnje Podgorje i/li Golo Brdo) u relativno siromašnoj obitelji. Bio je vrlo nadobudan dječak, neumorna duha i pustolovna karaktera, ali zato vrlo inteligentan. Volio je izbjeći s nastave, a samo iz njemačkoga jezika „nije imao dovoljnu ocjenu". Još kao tinejdžer putuje s cirkuskom družinom po Kraljevstvu SHS, što će utjecati na njegovu pustolovnu žurnalistiku. Kasnije će preseliti u Zagreb. U dvadesetim godinama života je stekao zvanje mehaničara i radiotelegrafa. Kao mornar uskoro je počeo objavljivati svoje prve radove. Njegova prva pripovijetka Ubogi Vanja objavljena je u listu Omladina 1927.

Tako je Fra Ma Fu govorio: „Uvijek su me u životu privlačile takve krpe obješene na ljudima kao dronjavi zastori, iza kojih su se često odigravale najdublje životne tragedije."

Profesionalnim radom počinje se baviti u nakladničkoj kući „Kulisa" od 1934. Nakon što je objavio zbirku noveli Tajna svjetionika svetog Luke. Tridesete godine prošloga stoljeća bile su Fra Ma Fuisove najbolje godine. Tada je najviše objavljivao, kako u domovini tako i u iseljeništvu. „Cjelovita biografija", piše prof. Zelenbrz, „moći će se sastaviti nakon što se obavi digitalizacija starih periodičkih publikacija, ali bit će to zahtjevan posao jer su Fuisovi radovi rasuti po raznim novinama i časopisima."

Kao profesionalni novinar u Novostima (1934. - 1941.)  počinje objavljivati seriju putopisnih reportaža Hrvatskom i Slavonijom od mjesta do mjesta, Kroz Liku i Gorski Kotar te Hrvatskim zagorjem od sela do sela.

  „S obzirom na zemljopisni plan i smjernice Fuisovih putovanja te njegovo zavičajno odredište, ova zbirka putopisnih reportaža", naglašava prof. Zelenbrz, „mogla je obuhvatiti samo reportaže pod zajedničkim naslovom Hrvatskom i Slavonijom od mjesta do mjesta, ali one se tematikom, prostorom i vremenom nastavljaju na niz Hrvatskim zagorjem od sela do sela. I možemo reći da čine jednu cjelinu reporterskih putovanja biciklom kroz Hrvatsko zagorje, Prigorje i Podravinu u Slavoniju, kraće rečeno: iz Zagreba u Viroviticu. Zato smo sve te reportaže preuzeli s požutjelih stranica Novosti i ukoričili u ovu knjigu."

Fra Ma Fu je imao vrlo nesretnu smrt. Dok je pilotirao avionom k partizanima u Plitice, zrakoplov je pao u šumu Preka Kosa iznad Plitvičkih jereza i Fuis je u toj nesreći smrtno stradao.

Od sada postoji čak osam ukoričenih djela Fra Ma Fua. Čitajući putopisne reportaže možemo se uživjeti u svijet malih ljudi prošloga stoljeća. Iako su temeljni Fra Ma Fusovi motivi neimaština i naporan rad, oni su toliko zanimljivo i zabavno opisani da će svako poželjeti pročitati još koju reportažu sve dok ne dođe do posljednje stranice knjige, i neće pogriješiti ako sve ponovno pročita. Fra Ma Fu je naš Saint Exupery.

Možda netko od čitatelja između redova uspije otkriti tu tajnu Fra Ma Fuova stvaralaštva i ljepote epiteta kojima očara čitatelja već početkom prve reportaže u knjizi:

Bistra, početkom lipnja 1934. Ljeto... Popodnevno sunce baca sjene pod krovovima maljušnih seljačkih kućica oličenih bijelo, plavo i zeleno. Drvene siromaške te kućice sa prozorima malim i zasjelim zure u plavo vedro nebo. Sva Bistra kao da spava... Tu i tamo prođe cestom koje dijete ili seljakinja, ili projuri kakav automobil; zavije selo u oblak prašine i onda nestane što brže prema zagrebu. U selo se može voziti kako tko hoće. Dobri, strogi naš zakon zadrijemao je na ljetnom suncu među seljačkim kolima koja sanjivo gledaju u sapunaste oblake što odlaze peko Zagorja nekud dalje...

 Franjo Martin Fuis je tvorac hrvatskoga „hard-boiled" reportažnog stila, čovjek koji se nije bojao kožom iskusiti život, koji je sastavljao u priču. Iskušavao se u najneobičnijim situacijama , a novinarski ga je nos vodio do najčudesnijih prostora i iznimno zanimljivih sugovornika. Ostat će upisan kao prvi reporter u povijesti hrvatskog novinarstva. S nestrpljenjem očekujemo promociju knjige u Virovitici.

Fra Ma Fu na Virovitica.net

Franjo Fuis, zagonetna smrt zagrebačkog reportera

Tajna Čorkove uvale: Kako je poginuo prvi hrvatski novinar istraživač

Virovitički uličnjak koji je obogatio hrvatsko novinarstvo

Obilježena stota obljetnica rođenja Fra Ma Fua

Besmrtne reportaže u knjizi Biciklom kroz Hrvatsko zagorje, Podravinu i Slavoniju

Predstavljena knjiga „Putopisne reportaže" Fra Ma Fua u Zagrebu

Car s biciklom

 OD SADA I VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!

 

Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.

U sljedećoj historiji bit će riječi o tomu zašto se u samom centru grada pojavilo ime Edita Schubert, a nakon toga saznat ćemo nešto više o starim virovitičkim ulicama.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Lj. R. Weiss
11.3.2012. 0:38
Vlatko, čestitam na tekstu o Fra Ma Fuu!
Virovitica se ima njime ponositi, a očuvanje imena prepušteno je virovitica.netu (Goranu), prof. Zelenbrzu i još pokojem zanesenjaku. Hoće li grad i Županija stati iza tog imena i stati iza onih koji ime tog rasnog reportera pronose? Ajmo ipak korak dalje od Kazališta i Gradske knjižnice u prezentiranju kulture Virovitice i virovitičkog kraja!
Mikeš09
9.3.2012. 19:51
Kozja Glava je današnje Podgorje...


Još iz kategorije Virovitička povjestica