Viroviticu želim u kojoj žive hipici, grad mira i uživancije, grad blagostanja i gdje cvjeta tisuće cvjetova ljubavi i razumijevanja. Viroviticu želim gdje je malo, malo nezaposlenih, i gdje većina radi posao koji voli, i živi od svoga rada i sposobnosti. Viroviticu želim gdje nam previše politike i političkih stranaka, grad časnih ljudi…
Viroviticu želim gdje se mladi zapošljavaju na osnovu svojih znanja, uspjeha u učenju, a ne po političkim (stranačkim) iskaznicama i/li po maminu i tatinu imenu i prezimenu.
… Viroviticu želim gdje vladaju medijske slobode, i gdje informacije pljušte kao ljetna kiša, godine 2014., kada nas potopi svakih nekoliko dana… Želim da cijela Virovitica bljesne u svojoj ljepoti, stara i nova Virovitica, i mikeši, i dođoši, i oni iz daleka došli u naš grad, i ovdje rođeni, oni koji su iz okolice, i oni koji su sa drugih kontinenata, jer, mi smo bili i bit ćemo tolerantan grad , širokih duša, kao što su široka naša srca u kojima ima mjesta za Slavonce, Podravce, Ličane, Dalmatince, Janjevce, Vojvođane, Bosance…Imamo i imat ćemo i Hercegovce, ali u toj budućoj Virovitici zajednički nazivnik bit će patriotizam, lokal-patriotizam, a ljubav prema gradu dokazivat će se nesebičnim davanjem i kreacijom novih vrijednosti… jer, za Viroviticu se i ginulo,Viroviticu se i oslobađalo, i ona je slobodan, kraljevski grad, stara, prastara, starija i od glavnog grada Hrvatske, koji je ovdje dobio Zlatnu bulu. Zato želim Viroviticu u koju će dolaziti i Zagrepčani, i poštovati je kao rodni grad – Zagreba!
Želim Viroviticu sporta, grad kvalitetnog rukometa kakav je nekada ovdje igran…
Želim Viroviticu sa koncertima pjevačkih zvijezda, grad vatre, grad ne samo Monte Crista već i grad jazza, rocka, hip-hopa, repa, ozbiljne glazbe, pjevačkih zborova, narodnih pjesama…
Ona je lijepa, ali pomalo grješna, kao slavonska djevojka, lijepa u zoru, i u podne, sa dukatima na grudima, ona na kirvajima, proštenjima, luda u veseljima… zanosna u hodu, zavodnica za nove naraštaje koji će ostajati ovdje svjesni da su tamo grki zalogaji hljeba, gdje svoga nema… i gdje brata nije!
Ona će imati novouređeni Dvorac grofa Pejačevića, palaču Pejačević, Crkvu Sv. Roka, i Rokovo, Kazalište, Gradski park, da, raspjevano Rokovo kada će cijela godina biti kao 15 dana Rokova.. da, da, takvu Viroviticu sanjam i takva Virovitica će bljesnuti jednoga dana, u budućnosti!
Ne, ne dirajte mi ravnicu, ne dirajte mi Viroviticu… čuvam je od 1234,. nosim je u srcu, da moju i vašu Viroviticu…
U tekstu iznesene vrlo lijepe, mjestimično i pjesničke misli i želje u slobodnom, mirnom gradu gdje svi imaju osiguranu egzistenciju svojim radom. Ideja je vrlo pohvalna. Nedostatak: mjestimično netaktično i nepromišljeno.
