Nikada niža cijena šećera, smanjena proizvodna kvota, sve teži uvjeti poslovanja i nemilosrdna tržišna utakmica odrazili su se na poslovanje Sladorane i Vira. U 2014. ušli su s proizvodnom cijenom mnogo višom od one koju mogu postići na tržištu, velik je pritisak i na domaće i na njihovo bivše izvozno tržište gdje veliki europski igrači prenose sve svoje viškovepiše glasslavonije.hr.
Šećerane su prisiljene šećer prodavati daleko ispod proizvodne cijene i poslovati ispod granice rentabilnosti. Poštujući dugogodišnje partnerstvo s proizvođačima repe, Viro i Sladorana počeli su ih izviještavati o situaciji i mjerama koje poduzimaju kako bi osigurali opstanak proizvodnje šećerne repe u Hrvatskoj.
- Daljnji nastavak proizvodnje uz ovakvo stanje na tržištu, a zadržavajući pri tome iste troškove, značilo bi upitnost završetka već i ove poslovne godine, a dugoročno zasigurno i potpuni kraj domaće industrije šećera - upozoravaju. Kako bi spriječili najgori mogući scenarij za hrvatsku poljoprivredu - gašenje jedne cijele prehrambene grane i kraj proizvodnje za „kraljicu“ ratarskih kultura, šećerane su odlučile poduzeti mjere smanjenja troškova proizvodnje samo do razine proizvodne cijene u strukturi koja omogućava normalnu proizvodnju. Prva mjera bila je smanjenje broja radnika i plaća (uz ukidanje svih naknada), druga mjera je smanjenje investicija samo na održavanje nužnog remonta i pripreme za kampanju. Smanjena je cijena energije, ali i postojećih ugovora za prijevoz, utovar, pročišćavanje repe, kontrolu sirovine i ostale poslove vezane uz šećerane. Posljednja mjera, koja se odgađala do zadnjeg, nadajući se rastu cijene šećera, ona je vezana uz cijenu sirovine. Kalkulirajući mogućnosti plaćanja i realnost visine učešća šećerne repe u strukturi cijene šećera, zaključeno je da je najpoštenije u ovom trenutku odrediti jedinu realnu cijenu od 240 kuna za tonu, bez drugih negativnih promjena u općim uvjetima. Uz to, dinamika isplate bit će povoljnija, kao i planirana cijena vađenja. Kompenzacija ove niže cijene očekuje se u znatno višim prinosima od prosječnih.
A proizvođači, iako teška srca, ipak priznaju da su s obzirom na situaciju i nazapamćeno nisku cijenu šećera i očekivali takvu odluku. Srećko Papac, iz Gradišta, upozorava da proizvođači neće dobiti baš ništa s tim ako sada naprave hajku, jer tu nema rješenja problema.
- Ovo su objektivne teškoće tvornice s kojom godinama uspješno surađujemo i ako se malo vratimo unatrag, moramo se prisjetiti da su nam vlasnici Sladorane nekoliko puta izlazili ususret. U dva navrata dizali su nam cijenu šećerne repe mimo ugovorene proizvodnje i cijene te prebacili sve troškove dopreme i kontrole na šećerane. I kada nas je poharala suša svima su nam dali po više od 1000 kuna po hektaru, a nisu morali, napominje Papac.
- Trebamo ići u partnerski odnos i zajednički podnositi rizik, da zaradimo i mi i oni. Ubuduće to mora biti zajednička proizvodnja s minimalnom zajamčenom cijenom, gdje imamo bar zagarantiranu nulu ili neku minimalnu zaradu, a sve što bude iznad toga dijelit ćemo. Dogovorit ćemo kako, predlaže. Papac smatra da je dobro što su se vlasnici odlučili za ovakav potez, jer bi veće sumnje u njihove dobre namjere imao da su ostavili ugovorenu cijenu.
