Banner
Benčić: Bitka u Stubici zagrijavanje je za prosvjed protiv Vladinog vođenja države
Puljak izboru GDO Turudića: Najniža razina demokracije
Grbin: Na prosvjedu ćemo tražiti da se odmah raspišu izbori
Večernji list: Europa ima 500 spalionica otpada, Hrvatska nijednu
U Hrvatskoj porast konzumacije kemijskih droga i ovisnosti
Nagli rast broja agencija za dovođenje stranih radnik
Benčić: Da su ljudi iz krim-podzemlja birali, odabrali bi Ivana Turudića

  Virovitička povjestica

Vijesti, zgode, nezgode i pokoji savjeti starih Virov'tičana (1)

  Vlatko Smiljanić           08.07.2012.         2703 pogleda
Vijesti, zgode, nezgode i pokoji savjeti starih Virov'tičana (1)

Kako bismo um i dušu odmorili od crnih kronika, ostalih loših vijesti pa čak i nagovještaja problema koji često znaju biti i izmeđ redova „Virovitičke povjestice" donosim Vam za okrijepu i odmor već najavljenu temu u naslovu. Što je virovitičko građansko novinarstvo pisalo o svojim etnicima, kakve su probleme imali, kako se živjelo i o svemu tomu sličnomu čitajte u sljedećim redovima ove povjestice. Ova će povjestica biti objavljivana u nekoliko nastavaka. Želim Vam ugodan odmor tijekom ljeta i uspješnu borbu s visokim ljetnim temperaturama! I kako bi pokojni Bibić-Mosor rekao: „Zdravi i veseli bili!".

 

(Historia dvadeset i četvrta, dio prvi)

 

 ČUVAJTE SE JOPCA

Pred par dana dovezao se neki Trapp Janoš iz Ugarske u Viroviticu, na jednom konju. Poslie podne ode u jednu krčmu, da se malko okrijepi i odmori. Kako je naše ovogodišnje vino vrlo dobro, to je naš Janoš sve pohlepnije pio govoreći: "Igynk nyolcz napra"! Kod neznamo koje čaše rekao je Eleg (dosta) i ode iz krčme. Došavši na svjež zrak, počelo mu se magliti i on je dobio velikoga - jopca. Teškom mukom se popne u kola i potjera konja pram groblju sv. Brcka. Pošto su ista jako droncala, siđe sa kola, odpreže konja, i kako je bila tama, priveže ga uz ista, ne za ular već za rep, zatim legne u kola, te odmah tvrdo usne. Proti jutru probudi ga zima, on se ogleda, sjeti se daje imao konja ali ga sada ne ima. Konju, koji nije imao kao on jopca bilo je prebedasto i on ode u šetnju. Prijaviv stvar policiji ode u Feričance, odkale je opet morao natrag pješke doči, jer mu je revna policija našla konja. Dakle čuvajte se - jopca.

Virovitičan, 11. studenoga 1899.

AUTOMOBIL


Prošli tjedan vozio se kroz Viroviticu presvj. gospodin grof Bombeles, sa presvj. gospodinom Jankovićem na automobilu. Ta kola vrlo su iznenadila prostiji sviet, koji je raznimi povici pratio ta kola. U Suhopolju stale vikati: joj-joj našega gospona nečastivi vozi! A sve su se u tom složile da to ne goni niko drugi nego vrag.

Virovitičan, 8. lipnja 1900.

KRIJUMČARENJE MESOM

Gostioničarka u kolodvorskoj ulici M.S. da izbjegne platežu potrošarine kupila je za prošli sajam od Gejze Kantera mesara iz Suhopolja 25 kilograma sirovog svinjskog mesa. Kako potrošarinski poslovodja g. Stjepan Antos rad zaviri u svaki kutić svojih klijenata, tako je kod pregledavanja gostione M.S. našao to ukrijumčareno meso za koje je ista priznala da ga je kupila izvan ovog občinskog područja. Da se ubuduće okani takvog traljavog posla, presudio ju je obć. poglavarstvo u Virovitici na platež trostruke potrošarine u iznosu od 4 krune i 50 filira i na novčanu globu u korist ubočke blagajne 50 kruna.

Virovitički zavičaj, 25. kolovoza 1906.

 

ZANIMLJIV IZUM

Gospodin Božidar Grünwald, gospodarski upravitelj poljodjelske banke u Ivanovom polju, a sin g. Eugena Günwalda, rodom Virovitičan, izumio je spravu, kojom će biti spriečene nesreće na električnim željeznicama. Poznato je, da uza sav oprez osobito u prvo vrijeme nakon uređenja, električni tramvaji mnoge ljude pogaze. Grünwaldova sprava će to potpuno ukloniti. G. Grünwald dobio je već patent na svoju spravu u svim evropskim državama, a svagdje su se o tom izumu najtoplije izrazili.
Svom zemljaku čestitamo na zamjernom uspjehu.

Hrvat, 19. srpnja 1909.

ŽELJE VIROVTIČKOG PUKA

Za 3 dana, iza kako su narodni zastupnici gg. Dr. Frank i  Dr. Lorković stavili svoje poznate predloge u saboru, znala je za njih ciela Virovitica. Govoreno je mnogo u saboru, ali do zaključka nikakova ipak došlo nije. Spomenuta 2 predloga zato su odjeknula tako brzo medu narodom, jer to su njegove želje, njegova misao, njegov život.
Ovdje ću napisati njekoje rieči, što mi ih reče jedan pučanin - Virovitičan, čovjek od motike i pluga, ovaj čovjek, koji čini ogromnu većinu Virovitice - a zadnji je. "Evo vidite, reče on, govori u saboru po 2 sata jedan čovjek, a da u mojoj sobi govori, ja bi ga bacio napolje. Eto vidite, mi svi paori, pa idite kuda god hoćete po Hrvatskoj i Slavoniji, svi mi hoćemo, da svaki na svom zemljištu smije da lovi. Mi to želimo, ali sabor naš to neće i ne želi.
Kaki je to sabor, je li to naš sabor? Mi želimo, da se peče rakija za potrebu kućnu, ali to neće oni, koje smo mi poslali, da rade to jest koji bi morali da rade što mi želimo. Mi ne želimo ono što je nemoguće, ali to je moguće - čemu tolike finance plaćati, ta oni više koštaju nego se ispeče kod ljudi rakije. Mi želimo neka se zato metne veći porez na tvornice špiritusa. Zašto mi bježimo u Ameriku, jer tamo narod ravna sobom, a kod nas sabor nama ravna. A gdje bi jedan sabor - 100 ljudi znao koliko narod - milijuni. Istina na papiru i kod nas narod ravna sobom - zakon je - ali se nemože oživotvoriti.

A sad čujte glede našeg spajije imetka. Mi želimo da nama i našoj djeci ostane ta zemlja - 5.000 jutara je oranice, a 10.000 jutara šume.
Nas Virovitičana ima 7.000 duša a imamo zemlje 5.000 jutara. Mi smo kadri, da to po malo isplatimo. Vi niste bili u spajinskoj šumi, nego da vidite kaki tu ima proslova. Da se po malo prodaje i opet sadi čestito ta šuma - samo bi drveće isplatilo tu šumu i dobar dio zemljišta. Evo vidite na dušu ne dolazi u Virovitici ni 1 jutro zemlje pa živimo, jer mi pauri znamo živiti - nužda nas je naučila. A kad možemo živiti na 1 jutro po duši - kako nebi mogli kad bi imali duplo više zemlje i odplaćivali obroke.
Mi to želimo, da nam se ispuni želja, a valjda će nam i vlada ići na ruku i svojim znanjem i svojom jakošću.
Mi to želimo, a Bože daj, da ne ostane kod želje".

Virovitičan, 2. veljače 1907.

LIEK PROTIV KURJEM OKU

Liek protiv kurjem oku. Neka se skuha biela repa tako dobro da bude sasma mekana, i neka se salije i neku posudu skupa s vrućom vodom, voda neka bude tako vruća kako čovjek može sam uzdržati, i tako oko samo od sebe izpadne van.

Virovitički glasnik, 27. travnja 1904.

NASTAVIT ĆE SE...

 

OD SADA I VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!

Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.

Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznicihttp://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

maky_horzic
9.7.2012. 17:02
ovo je delicija


Još iz kategorije Virovitička povjestica