Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Vijesti iz zemlje Dembelije


  Etika svakodnevnice           Davor Suhan           15.10.2007.         1993 pogleda
Vijesti iz zemlje Dembelije
Postati dopisnik iz neke strane zemlje smatra se velikom privilegijom u novinarstvu. Ali ne mogu svi izvještavati iz Rima ili New Yorka. Na mojem prvom takvom novinarskom zadatku za portal virovitica.net, mene je zapala zemlja Dembelija…misteriozna državica na granici s Atlantidom, u kojoj se događaju svakojaka čuda. Uz pomoć duboke meditacije i spiritističkih tehnika, uspio sam je locirati na političkoj karti svijeta i, evo, trenutno se nalazim u zgradi najvišeg tijela izvršne vlasti gdje je upravo završio još jedan sastanak premijera s ministrima i članovima proširenog kabineta. Ovoga puta bila je tema porezna politika. Evo i prvog izvještaja:

Svaku sjednicu Vlade u zemlji Dembeliji premijer započinje nekom poučnom pričom koju njihovi pomorci donesu iz dalekih zemalja. Na taj se način on i njegovi ministri redovito informiraju o prilikama u svijetu, izvlače raznorazne pouke i stječu nova saznanja koja primjenjuju u svojoj domovini, svima poznatoj kao neopisivo jako maloj državi za neopisivo jako veliki odmor. Tu parolu netko im je smislio iz čistih predrasuda da se tamo ništa ne radi već samo odmara. Ali to nije tako. Prava istina je ta da stanovnici Dembelije u velikom broju jako malo zarađuju, pa, da bi preživjeli, moraju se puno odmarat kako bi štedjeli na kalorijama potrebnim za održavanje bazalnog metabolizma. To je u biti prava istina, samo što to nitko ne želi priznati nego su u Ministarstvu mora, neba i zemlje od toga napravili turistički slogan kako bi privukli strane turiste. Svi njihovi ministri su inače veoma snalažljivi, a to, kako rekoh, mogu zahvaliti svojim pomorcima koji im uvijek sa svojih putovanja donesu neku poučnu priču iz koje oni crpe svoje ideje.

Ali nemojte me uzimati za riječ i sve ovo što pišem shvaćati previše zaozbiljno. O tome imam sasvim nepouzdana saznanja. Tako sam iz dobro neobaviještenih izvora saznao da se danas na dnevnom redu najužeg Vladinog kabineta te egzotične mandarina države našla jedna zanimljiva priča iz Hrvatske. Povod tome bila je nedavna rasprava u dembelijskom parlamentu koja se vodila oko potrebe oporezivanja dobiti od zarade na prodaju dionica. To je sada tamo jako aktualno, isto kao i kod nas.
Nakon što je premijer s članovima kabineta izmolio jedan “Oče domovine naš”, radni dio sastanka otvorio je riječima:

“Zbilo se to jednom davno prije sedamnaest godina. Zbilo se tada i još uvijek traje. Samohrana osoba izgubila je stalni posao, i sada se uzdržava od rada po Ugovoru o djelu. Honorar koji zaradi u toku mjeseca iznosi tri tisuće kuna. Preračunato, to je otprilike sedamsto kila zrelih banana” – pojasnio je premijer – “To je svota sa kojom bi uspjela nekako preživjeti cijeli mjesec, ali ipak ne uspijeva, već ju roditelji moraju dodatno financijski pomagati.
Kako to? Može a ne uspijeva? Netko je tu lud a netko zbunjen. Ili je u pitanju neka misterija?...Ha!…Što mislite? Zna li neko odgovor?” – uputio je pitanje gospodi za ovalnim stolom.
Poslije minutu šutnje, da bi svima skratio mentalno naprezanje sam je pojasnio o čemu se radi:
“Nema misterije… Sve je normalno, i sve izvorno Hrvatsko, odakle nam i stiže ova priča....Tri tisuće kuna iznosi mjesečna bruto zarada ove samohrane osobe, ali od toga polovina odlazi za obvezne doprinose državi: mirovinsko, zdravstveno i POREZ. Doduše, porez joj se vrati nakon godinu dana, ali do povrata treba preživjeti sa ostatkom ostataka onoga što je sjelo na tekući račun. Zato joj uskaču u pomoć roditelji. Dakle, odgovor “može”, odnosi se na bruto svotu, a odgovor “ipak ne može”, odnosi se na neto svotu.

Na svu sreću, ovo je ipak jedna priča sa sretnim krajem. Ali ne završavaju sve tako sretno.
Jedna druga samohrana osoba, sa istom mjesečnom bruto zaradom, nije takve sreće. Ona nema roditelje niti rodbinu koja bi joj pomogla. Zato živi u domu za beskućnike i prehranjuje se u pučkoj kuhinji, jer od jedne i pol tisuće kuna, koliko joj ostane kad plati državi sve obvezne doprinose, ne može više pokriti sve nužne životne troškove…I sada, gospodo draga, dolazimo do glavnih pitanja: Zašto netko tko uspije zaraditi sebi za nužne uvjete života mora postati uzdržavana osoba?...Zašto roditelji? Zašto pučka kuhinja? Zašto dom za beskućnike?”

- “Zato što je tu sirotinju država oderala do gole kože?” – povikaše uglas ministri u Vladi zemlje Dembelije, konačno nešto zaključivši.
- “Tako je”– potvrdi premijer – “I sada vidite zašto je aktualna Vlada Republike Hrvatske protiv oporezivanja dobiti od zarade na dionicama. Zamislite da sada toj sirotinji uzmu još i dio dobiti koju su zaradili od prodaje dionica. Pa kakvi bi to oni bili ljudi!”

Na ovo više nitko od ministara ne reče ništa. Zadivljeni socijalnom osjetljivošću hrvatske Vlade, svi su samo zamišljeno klimali glavom.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

17.10.2007. 23:53
I premijer Sanader oporezuje sirotinju iako zna što znaći čovjeku oporezovat honorar od tri tisuće kuna. Ali da budemo precizniji, jednako se oporezuje i da čovjek ima mjesečnu zaradu od samo jedne kune. Do neke granice bi ipak trebalo reći:ovo čovjeku ne možemo dirat. Toliko o frazama tipa - formiranje financijskog tržišta.
luka
17.10.2007. 23:08
joj pa šta da čovjek kaže na činjenicu da se premijer sanader bar po pitanju satova ne mora bojati oporezivanja, a ne nemora se bojati ni državnog odvjetništva, jer Mladen Bajić kreće u akcije po njegovoj zapovjedi.
Problem
17.10.2007. 21:46
Da, jadna ta zemlja Dembelija…a znaš zašto? Zato što vaš spasilac, jedina alternativa, čovjek s crvenog planeta Mars, koji aspirira zamijeniti predsjednika Vlade zemlje Dembelije, danas velevažno bubne: «…kanimo stvarati uvjete da u svakoj branši imamo 4 uspješna poduzeća…». Dakle: buduća Vlada praviti će poduzeća, točno koliko ih treba i iz centralnog komiteta koji će nadzirati dembelijsku vladu upravljati njima i spremati ih za nemilosrdno zapadno tržište. Ne podsjeća li vas to na nešto? Nema više poduzetništva, nema samoinicijative, nema zdrave konkurencije….naša budućnost je politički komitet koji će upravljati poduzećima i privredom? Taj čovjek je dr. prof. ekonomije u zemlji Dembeliji i uči studente tržišnoj ekonomiji….taj čovjek sirotinju hrani robinhoodovskim nametom na bogataše kroz oporezivanje dobiti na burzovnim transakcijama, iako zna što to znači u fazi formiranja financijskog tržišta… taj čovjek već treći puta u 17 dana mijenja gospodarski program spasilačke marsovske stranke koja će Dembeliji donijeti prosperitet…. JADNO JADNO JADNIJE, a vi to sve pušite….
16.10.2007. 22:33
Odlično Davore. Kao i obično!


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: