Roman u nastavcima Doba propasti
Šesnaesto poglavlje: Vijeće bogova (bezvremensko stanje)
Prethodna poglavlja
U dubokoj tami višeg svemira, koja je oduvijek odisala samo mirnoćom, već su danima sijevale blještave bijele munje dolazeći niotkuda i prolamajući se u zrakopraznom prostoru kao da se nalaze u gustom crnom oblaku. Unatoč svojem savršenom ugledu i nekadašnjem prividu besmrtnosti, neuništivosti i nepogrešivosti, i onostrana je dimenzija već odisala duhom apokalipse, a u njenim zabačenijim kutcima, kao i u samom središtu Gospodareva carstva, bilo je vidljivo da se svijetu približavaju posljednji dani. Nekad mirna Bezvremenska vijećnica iz koje su superiorna i vidovita stvorenja poput bogova upravljala beskonačnim brojem paralelnih svemira, sada je bila puna strke i žamora jer oni koji su ranije gotovo bili u stanju kontrolirati sudbinu svijeta, sada nisu znali predvidjeti niti najbližu budućnost. Istrčavši iz Galerije Paralelnih Svemira munjevitom brzinom, uzrujani i potreseni Gospodar zasjeo je na čelo ogromnoga stola, kaneći pokrenuti neodgodivu raspravu.
-Zahtijevam neka dođu svi vijećnici više dimenzije! Naše su carstvo zahvatili ozbiljni problemi! Ne smijemo više gubiti niti trenutka!- dok je čitava Vijećnica odzvanjala njegovim luđačkim povikom, sve je više stvorenja pristizalo iz same Galerije, napuštajući svemire koje su dotad već mjesecima neprekidno nadzirali.
-Stanje koje je pogodilo veliku većinu paralelnih svemira toliko je loše da je čak i naša civilizacija ugrožena.- uzvikne Gospodar dok su visoko iznad njihovih glava sijevale tihe plavičaste munje.- Prije puno vremena, jedan od najmoćnijih pripadnika našeg društva bacio se u nižu dimenziju spustivši se u svijet običnih ljudi. Unatoč tomu što smo poduzeli sve kako bismo ga pronašli i što marljivi čuvari Galerije pažljivo promatraju svaki djelić toga svijeta, izdajica još nije pronađena.
-O tome smo još davno govorili! Zašto ništa nisi poduzeo! Kako je jedan čovjek mogao ugroziti cijelu stvarnost!?- jedan od najdrskijih i najodvažnijih zastupnika vijeća usudio se prekinuti pomno osmišljeni tok Gospodarevih riječi, prekrivši jedno od njegovih najvažnijih pravila.
-Kako se usuđuješ omalovažavati moju vladavinu!? Platit ćeš za ovo!- osjećajući kako ga napušta sva smirenost, gnjevni Gospodar zgrabi laki laserski pištolj koji je ležao pod stolom te bezdušno ispali zraku ravno u podanikovo lice, nakon čega on beživotno klone, izazivajući u mnoštvo neizmjerni strah i nadasve jako zgražanje.- On već dugo spletkari u nižoj dimenziji i već je postao najutjecajniji čovjek jedne čitave civilizacije. Njegova moć sve brže raste i čim bude spreman izvršiti onu najgori izdaju, pokušat će zauzeti i naše carstvo.- premda se činilo da je počeo s dugim i beskorisnim prodicima, nitko više nije imao hrabrosti niti jednim glasnim uzdahom prekinuti Gospodara.- No to nije sve zlo koje nam se dogodila. Znate li uopće gdje je Apsolutni sada!? Primjećujete li ga na ovome vijeću!?-napasnim i mahnitim tonom, on postavi vrlo provokativno pitanje. Osvrćući se napeto oko sebe i prelazivši pogledom svo prostranstvo Vijećnice, uznemirena je svjetina dugo pokušava pronaći svojeg odsutnog suradnika, dozivajući ga glasnim i uzrujanim povicima, no Apsolutnom nije bilo ni traga pa je dotad neupućena rulja polako počela shvaćati kakva ih je ozbiljan nevolja još nedavno zadesila.
-Što mu se dogodilo!? Zašto nije ovdje?! Jesi li i njega ubio zbog sitnoga neposluha!? Nije nas valjda i on napustio!?- ne mogavši se složiti ni oko čega, vijećnici se nadmetaše poput životinjskog čopora, a središte svega postojećeg sve je više počelo nalikovati na kaotičnu gradsku tržnicu.
-Ušutite!!! Znate li da je Apsolutni bio vođa naše najjače posade! Besramno je iskoristio svoj visoki položaj i otišao daleko izvan sigurnoga pojasa. Nekolicina se pokušala oduprijeti njegovom bolesnom naumu, no postojali su oni koji su ga u svemu podržavali! Na kraju je posada sama sebe uništila,a on je kao jedini preživjeti uspio pobjeći!-dok je gospodar izricao svoju bolnu istinu, dvoranom su odjekivali sve teži uzdasi.
-Ako je otišao toliko daleko izvan sigurnoga područja, onda mora bitu mrtav! Nitko se odande nije živ vratio.-pokušavajući osporiti posve sigurnu istinu koji im je Gospodar nametao, zastupnik je nastojao smiriti i utišati razluđenu masu koja nikad dosad nije bila suočena s tako ozbiljnim i radikalnim promjenama.
-Prestani pametovati! Nitko se nije odande vratio živ zato što se nitko nije usudio onamo niti krenuti! Bez obzira na svoje velike moći i svoje veliko znanje, bili smo praznovjerni poput niskih ljudi, smatrajući da je vrlo opasno previše se udaljavati od matične letjelice.-govorio je Gospodar dok se novi grom prolomio iznad vjećnice.-On je očito netaknut prešao granicu. Sada živi na ljudskom planetu Zemlji i služi Izdajniku bez ikakvog srama. Čak se i odrekao vlastitog identiteta i uzeo žensko obličje. Usadio je u sebe narav privlačne beskrupulozne žene koja je u stanu učiniti doslovno sve kako bi pomogla svojem novom vođi. Jedino pripadnici više dimenizje znaju tko je ona nekoć bila i jedino ju mi možemo kazniti!-Zahvaćena navjericom, svjetina je promatrala Gospodara vrlo zbunjenim pogledom, ne znajući više što im je činiti niti protiv koga se uistinu trebaju boriti.
-Pa zašto ih onda ne zaustavimo!? Naše je carstvo puno moćnije od nekoliko podmuklih spletkaroša!?-bunio se jedan od hrabrijih ljudi, nudeći posve logično i naizgled najbolje moguće rješenje.
-Mislim da niste svjesni koliko su njih dvojica zbilja opasni! Oni ne smiju saznati da im se kanimo suprotstaviti. Niti jedan od nas ne može kročiti u nižu stvarnost dok god izdajnici ne budu savladani.-Gospodarev je odgovor izazivao silno negodovanje.
-Što bismo onda trebali učiniti? Sudbina nam sigurno neće pomoći i ništa se samo od sebe neće riješiti.-mudri mladić koji je sjedio vrlo blizu svoga vladara, prijezirno ga je gledao u blještave žute oči i obraćao mu se pun ponosa kao da je netko pametniji i sposobniji od njega, no Gospodar srećom nije primjetio njegov drski stav.
-Tko ti je rekao da na Zemlji već nemamo saveznike? Jedno vrlo moćno stvorenje već danima pokušava pronaći Izdajnikovu jazbinu i sad je doista nadomak cilja.- zbog Gospodarevih zagonetnih opravdanja, gotovo u svakom kutku Vijećnice nastala je neukrotiva nervoza i znatiželja koju je bilo nemoguće sakriti.
-U čijim je rukama naša budućnost? -Zašto nam nisi ranije javio za svoju odluku? Ne bismo se morali toliko brinuti. -Reci koga si poslao! -iščekivanje je preplavilo gomilu punu nade i novog uzbuđenja, no ono što će uskoro doznati gorko će ih razočarati.
-Već ste ga ranije upoznali. On je posljednji pripadnik ljudskoga roda kojeg smo spasili od sigurne propasti i sada čekamo da nam se oduži. Taj će poslanik najbolje razumjeti sve teškoće čovječanstva i siguran sam da će poduzeti sve kako bi ga spasio od Izdajnikova zla.- premda je svoju objavu izreako što je svečanije mogao, Gospodar je oko sebe potaknuo samo prosvjed i bijes koji graničiše s beznađem.
-On je naša jedina nada!? -Zaostalo biće iz inferiorne dimenzije!? -Bijednik iz budućnosti!?- Čovjek koji se opirao savezništvu s nama i koji je pokušao ubiti posadu koja ga je spasila!? -Kakve li on moći ima!?- Ne možemo jednom Čovjeku povjeriti svoju budućnost!? Kako smo nisko pali! Bolje da se svi bacimo u niži svijet!- Premda nije očekivao takvu epsku graju, odlučni je Gospodar bio siguran da će nekako uspjeti vratiti stabilnost.
-Stanite! Čekajte! Umuknite!!!-nadglasavši sve oko sebe, neustrašivi vođa barem na tren uguši mahnitu pobunu.-Dao sam mu moći koje nema nitko na Zemlji! Izdajnici su te moći izgubili čim su napustili našu civilizaciju! Takav je zakon stvarnosti! No sad sam napravio iznimku zbog koje je Čovjek praktički besmrtan i nalazi se iznad svih nižih stvorenja.-Gospodar potakne toliku znatiželju da je u čitavoj prostoriji odmah zavladala tišina.-Kad se dogodi nešto nepredvidivo što će ugroziti njegovu misiju, čak i kad izgubi svoj vlastiti život, Čovjek može svoje biće prebaciti u neki od paralelnih svemira i vratiti se nekoliko sekudni u prošlost. To je sasvim dovoljno da ispravi svoje ključne pogreške i stvori neku bolju varijantu stvarnosti.-samo je nekolicina razumjela njegova zbunjujuća i dubokoumna objašnjenja.
-To je posve suludo!? Kako običnom čovjeku možeš dati tolike povlastice!? Nitko od nas nije ih nikad imao! Kako znaš da i on nije u dosluhu s Izdajnikom!? Kako znaš da i njega neće pridobiti na svoju stranu!? Previše si naivan!-još je jedan drznik nasrnuo na Gospodara gazeći sva njegova uvjerenja i pljujući po svim njegovim odlukama pa je zato platio vlasititim životom.
-Onaj tko u ovim teškim vremenima neće biti uz mene, taj je protiv mene i zato zaslužuje smrt.-reče Gospodar posve hladno i već rutinskim pokretima vrati pištolj pod stol, kao da mu tuđi život ništa ne znači i kao da ne osjeća niti najmanju grižnju savjesti. I vijeće oko njega priviknulo se na tiraniju svoga gospodara, shvativši da se drsko vrijeđanje vrhovnoga vođe jednostavno kažnjava smrću i da u apokaliptičnim vremenima milost više gotovo niti ne postoji.
-Ovo je doba u kojem su moguće iznimke! Zato sam donio tako radikalnu odluku i dobro znam kome mogu vjerovati. Ženska reinkarnacija Apsolutnog pokušala ga je zavesti i bezuvjetno mu se podati, ali on je odolio iskušenju zato što razumije koliko je njegova pomoć značajna. Samo sam vam htio obznaniti da je Čovjek gotovo pronašao tajno Izdajnikovo skroviše i da će u sljedećih nekoliko dana činiti sve kako bi uništio njegovu moćnu organizaciju. I vjerujem da će na kraju uspjeti!- Gospodarev karizmatični govor stvorio je ozračje silnog oduševljenja, a isprepadani vijećnici, izmoreni od silne brige i izmoždeni brojnim razočarenjima i neugodnim spoznajama koje su danas doživjeti, ipak su ovu žustru raspravu napustili s velikom voljom da se bore do samoga kraja. Unatoč svemu, sklad njihova društva bio je trajno narušen i unezvjerena se rulja tek nervozno vrzmala Galerijom umjesto da mirno i razborito prati zapanjujuće hologramske kugle sačinjene od bezbroja plavičastih zvijezdi. Nesnosni bljeskovi neprestano siktajućih munja i dalje su titrali ogromnim Gospodarevim carstvom, ometajući let svakog njegovoga broda, a uzrok te mistične pojave koja u svemiru više dimenzije nikad prije nije postojala, još će dugo ostati neotkriven.
Ne sluteći koliko je kaos poharao njegove nadnaravne spasitelje, Čovjek je već mirno spavao, dok je njegov zrakoplov već prešao samu Rumunjsku granicu. No iznenada se začuje glasni povik koji ga je prenuo iz sna i natjerao da se ponovno vrati svojoj poslaničkoj dužnosti:
"Obraća vam se američka zračna vojska! Naređujemo vam da sletite na najbližem aerodromu ili ćemo biti prisiljeni srušiti vaš zrakoplov! Sumnjamo da je jedan od vaših putnika povezan s moćnom svjetskom korporacijom koja predstavlja veliku prijetnju za svjetsku sigurnost."
