Virovitica.net - Veterinarska stanica u Pitomači odbila pomoći teško ozlijeđenom psu. Uginuo je u agoniji. Sramite se bešćutnici, ako srama imate

Tužnu, gotovo nevjerojatnu božićnu priču za 21. stoljeće podijelio je na Facebooku Sven Jambrišak iz Pitomače. Osoblje iz veterinarske ambulante u Pitomači nije htjelo ozlijeđenom psu pružiti hitnu prvu pomoć mada su došli na mjesto nesreće. Hladno su rekli da nije čipiran, pitali tko bi to platio i udaljili se sa mjesta nesreće. Nesretnom psu su na kraju pomgli veterinari amblante Felix iz Virovitice. Objavi s Facebooka prenosimo u cjelosti.

Pozdrav svima. Ja sam bezimeni pas i ukoliko ovo čitate mene nažalost više nema ali sam zamolio stričeka da vam prenese moju tužnu blagdansku priču. U suboti, na Badnjak. 24. prosinca ujutro prelazio sam cestu u Gajevoj ulici u Pitomači i mada sam pogledao lijevo i desno, automobil se pojavio niotkuda, udario me, te sam od siline udarca završio nepokretan na travnjaku kraj ceste. Vozač je bio u žurbi da ode slaviti blagdane sa svojom obitelji i nije imao vremena stati i pružiti mi pomoć.

Ležao sam tako nepokretan u strašnim bolovima dok se nije pojavila jedna gospođa i hitno nazvala veterinarsku stanicu u Pitomači u kojoj nažalost nije bilo dežurnog veterinara ali je ubrzo došla tehničarka. Gledao sam je kao u magli i vidio da je izvadila neku čudnu spravu i pokušala očitati sa mene neke podatke. Ubrzo je odbrusila: "Pa ti nisi čipiran, nisi ničiji i ja ti ne mogu pomoći...a i tko bi to platio?!" Hladno je sjela u auto i otišla, a ja sam ostao ležati kraj ceste u društvu gospođe koja je pozvala pomoć.

Nedugo nakon toga prolazi automobil iz kojega izlazi striček koji me hitno uz pomoć još jedne dobre duše smješta u automobil i vozi u Viroviticu u veterinarsku ambulantu Feliks jer me u Pitomači ni nakon ponovnog uvjeravanja i molbi nisu htjeli primiti! Putem sam zamolio stričeka da vam prenese moju priču jer sam imao neki čudan osjećaj da ja to neću biti u prilici i zamolio ga da vam čestita Božić i u moje ime, koje nemam i nikada neću imati..

Pas je nažalost u večernjim satima zbog zadobivenih ozljeda zauvijek napustio ovaj okrutan svijet! Zahvaljujem se gospodinu Tomislavu Dvorskom koji je ispred komunalnog redarstva ishodio općinsku potvrdu za zbrinjavanje i financijsku potporu, veterinarskoj stanici Feliks u Virovitici i mojem prijatelju i kolegi Milošu Čoviću koji je dao sve od sebe u pružanju pomoći.

Dežurnom osoblju iz veterinarske stanice Pitomača koji su poput papagaja ponavljali da nemaju formalnu odgovornost prema unesrećenoj životinji, te da je očito normalno da ostave ozljeđenu životinju da umire u agoniji kraj ceste želim poručiti da osim formalne postoji i nešto što se zove moralna odgovornost, veterinarska zakletva i zakon o dobrobiti životinja! Sramim vas se ne zato što smo kolege jer to vi u biti i niste, nego se sramim što ste pripadnici iste vrste koja bi se trebala zvati ljudima!

Građani su ogorčeni. Prenosimo dio komentara.

Neki ljudi jednostavno nemaju srca.
Strašno, bitno da se za Božić "promovira" ljubav, blagostanje i slično ali samo kao prazne fraze! Značenje toga očito nitko ne razumije! Hvala šta nisi okrenuo glavu bez obzira na ishod!
Žao mi je, pretužno. Ali hvala što si prenio njegovu priču. I to je naša stvarnost, koja se može i mora mijenjati.
Nažalost, većina veterinara nemaju više nikakvog osjećaja, samo da se lova vrti i ništa drugo nije bitno. Pojedincima, kojih je ostalo jako malo, na veliku žalost, njima skidam kapu!
Kod nas u Pitomači jedini veterinar koji voli svoj poso i bez obzira na sve pomogne životinji je Damir Kaša, a ovo ostalo su sve proleteri koji su tamo tolko da jesu i ne razumiju se koji je njihov poso. Žalosno.
Ovo nije jedeinstven slučaj. Kakvi to vetrinari žive u Pitomači? Da uvijek Virovitički vetrinari pomažu. Hvala Feliks.
Sram ih bilo. Koji neljudi. Imati znanje, sposobnost, imati oči i gledati bez srca. Sram, sram, sram. Trebalo bi te osobe bojkotirati!!
Jako tužna priča i baš onako Božićna, prava slika onoga u što se Božić pretvorio, sve drugo samo ne milosrđe, humanost i ljubav za potrebite, jadna životinja.
Moralnost i profesionalna etika - nepoznat pojam, a kamoli praksa u životu za neke koji se vole nazivati ljudima. Žao mi je malen.
Dragi Sven i Ines hvala vam što ste ispričali ovu priču za javnost jer takve priče su u našem okruženju svakodnevne i to je naša surova stvarnost. Srce mi se slama od njegovog pogleda i boli. A vama hvala što niste okrenuli glavu i što niste onda još i odustali.
Veterinarska stanica Pitomača. Nadam se da nakon ovoga budete imali "puno" dobrih želja i još više uspjeha u godini koja dolazi. Nadam se da se barem malo crvenite i imate srama ili ipak ne? Svako dobro vam želim! Kolega Miloš Čović hvala ti. Pokušavam si zamisliti vas. I da vas ne žele primiti u OB Vrovitica. Ali eto, kako bi veliki umovi rekli, ipak su to samo životinje. Primitivci. Ovo je žalosno, što je istinito. Ovo je vaš posao, dužnost i obaveza. A, ne neki hir. Bolje da stanem. Ali mislim da je ovo tek početak.
Evo , to je ovaj pas desno sa ovim malim žutim....Čim sam ih uspio snimiti ,jer su bili previše plašljivi stavio sam objavu na Pitomački prijatelji životinja, prije nekih desetak dana ...Baš jadno i tužno. Lutali su više od mjesec dana oko željezničke stanice i groblja...