Plenković: Grbin kapitulirao, Milanović krši Ustav, Most politička sitnež
Udruga osoba s amputacijom poziva na uvođenje novog standarda proteza i kolica
Bulj: Koruptivnoj hobotnici i Plenkovićevoj vladi uskoro će doći kraj
HZJZ: Pojava hripavca u EU zemljama ne može se dovoditi u vezu s našom situacijom
Možemo: Zabranit ćemo prodaju dugova i uvesti zastaru za dugove do 3 prosječne plaće
WHO: Virus hepatitisa dnevno ubije 3500 ljudi
Zemlja ruši globalne toplinske rekorde deseti mjesec zaredom

  Kultura

Veterani dugog jezika

  Juraj Virovitzky           26.09.2013.         2268 pogleda
Veterani dugog jezika

Dan: Jedan ponedjeljak (nije važno koji).Vrijeme: Idealno. Mjesto:Županijska metropola. Poprište radnje:''Stadion'' bez tribina i sjedalica. Početak:nešto iza 17 sati.Gledatelja: Dvadesetak stojećih i...nešto kasnije, dvojica sjedećih, (na stolcima donesenim iz birtije).Sudačka trojka: Svi u crnom, prosjek preko dvadeset - do trideset godina. Ocjena igre: 6. Ponašanje na terenu: - 5.

Tog sunčanog i lijepog ponedjeljka kao da se sam ''Šejtan'' spustio na zeleni travnjak nekadašnjeg Borčevog (VeGeŠKinog) igrališta ''pod lipama'' ravno iz harema sultana Sulejmana Veličanstvenog među ljude i igrače ter kao vođa navale nečastivih i nezdravih sila od veličanstvene igre i razonode napravio sotonsko sijelo i zlo među ljudima, svim kršćanima dobro poznato iz treće Božije zapovijedi.

Dragi štioče ovih prethodnih i ovih slijedećih redaka ako imadeš bolja i pametnija posla pa ti pođi da ih obaviš te tako izbjegneš ovaj jad i muku i neugodu, ali ako voliš tu lijepu, pametnu i najpopularniju igru na svijetu više od žene, djece,roditelja,prijatelja dobrog pića i provoda ti ostani s nama mada ja, recimo, više preferiram žene a djece i roditelja nemam ni sam ne znam zašto sam se uopće našao tamo. Al' eto...

Bijah kod nekih u gostima u blizini pa kad smo već bili tamo i vidjeli u daljini neko komešanje, reče domaćin - da pogledamo.

Inače, dugo ne bijah na tom igralištu ili ti ''Stadionu'' kako mu mnoga pera, novinarska, od pameti, tepaju vješto skrivajući tribine i sjedalice od nas posjetitelja da ni sami ne znamo da smo bili stajali na nekoj tribini ili čak sjedili na nekoj sjedalici sve dok to ne pročitamo u njihovim novinama.

Kao što rekoh, još od gostovanja bijelo-plavih iz Osijeka u Kupu te godine kada su domaći tada bili u plavom a gosti u bijelom a iz prošlih, onih slavnijih vremena,znam da su naši domaći nogometaši bili oduvijek plavi pa ponekad i bijeli a nekad i crveni ali pošto je crvena izašla iz mode prenerazih se kad vidjeh domaćine, ni u plavoj ni u bijeloj...misleć naivno na tradiciju...već u narančastoj?! Koliko me pamet služi lokalni takmac i bivši ''ljuti neprijatelj'' sa juga grada je bio narančasti ali mi rekoše da odkada TVIN više ne igra, a ne igra jer više ne postoji, ugasio se kao čik ispod cipele,novi je gazda donio i novu boju sa sobom...hm...

Gosti iz Nove Šarovke su istrčavali skoro jedan po jedan iz svojih auta i svlačione i na svu sreću nisu bili svi u šarenom pa dok su se tako kao ovce prikupljali i skupili na dovoljan broj...točno jedanaest...susret je onda i počeo. Što bi bilo da su se još sporije i još kasnije prikupljali ne znam.

 Utakmica je počela i odmah su naši domaći ''tulipani'' preuzeli inicijativu svestrano se trudeći i trčeći. Kod gostiju se je odmah vidjelo da nemaju tog, za pravu igru, od presudne važnosti igračko - trkačkog kapaciteta. Napadački red bez reda tek jedan ''malo jači'' na sredini sa čvrstim nogama i širokim ramenima, srednji red im je bio kako - tako i obrana mala u prosjeku... žilava i zgusnuta te donekle brzonoga ne baš sklona dugim šprintevima.

 Nakon desetak minuta ''ispitivanja'' snaga domaći stvoriše prvu šansu, prvi udarac na protivnički gol te kasnije još nekoliko prijetnji i prodora ali su se sve ćešće ''prekombiniravali'' ostajavši uhvaćeni u ''mrežu'' od ofsajd zamki koje su vrlo lukavo i onako pravo lovački u stilu američkh trapera postavljali gostujući igrači hvatavši domaće napadače, brze zečeve, kao od šale po livadama, recimo, Texasa, spremajući ih za paprikaš koji će oni kusati u vidu, možebitna sva tri odnešena boda. Ali onda je ubrzo krenulo...

Nervoza od nemoći ili nemoć od nervoze što ispadaš glup i naivan i ne ide ti onako kako si zamišljao pa kad si još i domaćin a podrazumijeva se da kao dobar domaćin moraš svakog gosta onako fino počastiti s puno dobrih golova a gostu je obično neugodno ili sasvim svejedno - što dobije, dobije a ako i ne dobije ništa on se neće ljutiti... tako i sva snaga i sva moć samim protjecanjem vremena i tom patnjom neučinkovitosti polako je iz nogu domaćih igrača prešla u jezike koji su preuzeli primat u igri, a kako znamo da još nitko u povijesti nikad nije postigao gol jezikom, možda nosom ili čelom jest, tako je domaće oranž ''Oranje'' umjesto po travnatom terenu i prema golu pogano i kukavički, bez imalo savjesti a još manje pameti se preusmjerilo prema nebesima i našim ušima sa strane terena.Usput, bila je i jedna gospođa u bašći nedaleko od nas i terena u bašći je pljevila travu taman toliko udaljena od poprišta te huke, halabuke i neugodnih povika da ih čuje a ne sudjeluje?! Valjda zato žene i ne vole taj nogomet.

''Dodaj prije j...te! Ajd' ne p...i nisam te vidio?! Nemojte se zaj.....t vi u napadu! Kog k...a mi ne dodaš na vrijeme vidiš da ti utrčavam?!...Ma ajd ne s..i!...Jel moš ti dodat u noge j...te?!...

Pod kraj poluvremena dadoše domaći gol i lijepo se izgrliše i sad će eto sretni i zadovoljni bolje i pametnije proigrati jer sad su konačno ''probili led'', zabili taj gol, protivnik se ''otvara'' - domaći pogani jezik zatvara i to će biti to...spas za igru i za naše uši. Ma vraga, još par nesuvislih kombinacija i otišlo se na odmor...i da...čini mi se da su gosti jednom ili dvaput ''zaprijetili'' u tih prvih 45 minuta.

  Nakon odmora i par promjena u sastavima obje momčadi: - Stiže ''nova pjesma''...rekoše neki prisutni kibici u publici vjerojatno ''dobri poznavatelji'' tih sila, prilika i neprilika na domaćem terenu. No uz svesrdnu želju da u toj lijepoj i zanimljivoj igri konačno uživamo ''graja'' kao da smo u kokošinjcu se i dalje nastavila a mi se sjetili starih vremena kada su suci u likovima gospoidina Kištre, Pelca i Brleka za najmanji povišeni ton udjeljivali odmah na početku te ''bombone'' protiv dugih jezika u žutoj ambalaži kartone, začepivši usta bezpotrebnim ljudskim ''lajavcima'' kao brnjice psima. Nekad prije se je znalo dogodit' da se u tim veteranskim momčadima nađe pokoji koji je volio onak, kulturno podviknut, Marović npr. pa Vlada K. a od zadnjih galamdžija one lipe koje su još preostale pamte preglasnog i opakog na jeziku Jegera (mada je onaj stari virovtički, PIK-ov jeger, bio neobično ukusan i fin, najbolji ikad), te Kupana, recimo, ali oni više ne igraju a sada,  rekoše prisutni: - Igraju neki novi i od svakale i svi galame i prostače!!!

- Trebalo bi ih snimit i pustit nek im djeca slušaju!- rekao je jedan fini stariji gospodin sa bejzbol kapom na glavi i naočalama na nosu... Vratimo se mi nogometu.

S poluvremena se je žustro krenulo. Domaći su pritiskali s obnovljenim i novim snagama...ušli su i zaigrali Mika, Pera i jedan ili dva ''nova'' u analima ovog starog virovitičkog kluba nepoznata. Ovaj teren ih ne pamti da su ikada igrali za Borac ili Viroviticu a bogme nisu nikad ni za VeGeŠKu. Jedan jači i ćelavi a ovaj drugi slabiji, vižljastiji i s kosom...

  - Novi gazda, novi i igrači - rekoše mi.

Gosti iz Šarovke u imenu Standard, kako su domaćini pritiskali standardno su bili u nevolji i na izmaku snaga pa su i oni počeli svoju igru preusmjeravati umjesto nogama po lopti, što je u svakom slučaju kompliciranije, svojim brbljavim jezicima, što je mnogostruko i nemjerljivo lakše, prema sucima standardno bivati neugodni u spominjanju i psovanju čak i uže obitelji mada ne znamo kakve ona ima veze s nogometnom utakmicom niti smo je vidjeli u blizini terena. Najagilniji je bio plavi broj 9 na leđima, doduše najmlađi među njima ali tako ''elokventan'' da se je gospođa  iz bašće i luka i celera počela smijat. Svaki udarac po lopti odmah je imao i obostrani komentar od suigrača i prednjačili su, naravno domaći, da se valjda zna i zapamti gdje se igra...

Nakon dvadesetak minuta drugog poluvremena počele su obostrane izmjene nalik prije na utakmicu u hokeju ali to su, kažu, nova pravila u tim veteranskim ''sukobima'' u kojima su, a to smo svi prisutni primjetili i zaključili, pojedinci u tim kopačkama dok su bili puno mlađi, jači, poletniji i ''opasniji'' u svakom pogledu igravši tada taj nogomet sada nisu ni u ludilu više nalik ovim ''spodobama'' sa debelim, sporim nogama i ''mješinama'' oko struka(čast onima koji su smršavili) sada kada bi trebali, umjesto spomenutog opisa, biti barem iskusniji i pametniji...valjda.No od svega toga uslijed starosti i valjda mnogo tih utakmica na leđima i uslijed nemoći od zamora materijala to se sve preobrnulo na onu goru stranu do neprepoznavanja i na svaopću žalost i jad. Kao da nismo poznavali te neke igrače pa ni oni sami sebe.

Leteće izmjene donijele su nešto starog i nešto novoga...domaćima agilnost i poboljšanje u napadu ali i nemoć a gostujućima sve veću i češću izglednost za postizanje pogotka u vidu nekoliko kontri i polukontri i dobro branjenje golmana koji je sve prijetnje otklanjao bez problema.Dobro, narančasti su se svi po redu lijepo nevjerojatno isfulali: Vaso,Zala,Orač,

Stupi i Marvan koji je prvo opako prigovorio jednom svom suigraču kada mu ovaj nije u izglednoj prilici dodao loptu kada je ovaj bio sam u petercu a onda je sam isto tako postupio te umjesto da se iskupi na terenu jednostavno(?!) je odšetao uz pogrde prema klupi skoro bacivši dres sa sebe galameći na suigrače i onoga koji ga je nagovorio da danas uopće dođe na utakmicu (napad je najbolja obrana a on je još i napadač) i da igra  s...eto...takvima.

Igra i mučenje na terenu se približavalo kraju a napetost i neugoda u zraku bivala sve jača, češća i žešća te je i gospođa iz bašće otišla u kuću zatvorivši sve prozore valjalo je i nama poći jer više stvarno nismo imali volje  za gledat a ni toliko velike uši za slušat to ''Šejtanovo kolo'' na tom zelenom terenu na kojemu bi i stare lipe uokolo tog slavnog igrališta da su kojim slučajem ostale neposječene zasigurno svojim grana čepile svoja uha koja nemaju ili ih imaju ali su im zato valjda drvena.

Najtiši, bez ijedne riječi komentara bili su igrači sredine terena i boka, Pero i Baja i ona dvojica ''nepoznatih'' jer su najmanje igrali što ne znači da ne bi i oni zagalimil ili možda ''uzvratili'' na neobične ''pozive'' iz usta svojih suigrača...

Nakon par dana smo saznali, domaći su, zapravo jako malo njih jer su kao što već zapisasmo svi ti novi igrači od svakale, najmanje je Virovitičana koji su igrali za ovaj klub sa sjevera grada , dakle, pobijedili su sa 2:0 tek kada se po ''pravilu letećih izmjena'' ponovo u igru vratio onaj ljuti i ''nesebični'' igrač, napadač, po imenu Marvan dodavši loptu za postizanje pogotka kojega je zabio vižljasti vođa navale,brzog trka i najtiši na terenu od onih koji su najviše igrali kod kojega puno više govore golovi od ''finih'' riječi...toga dana kada je ''Šejtan'' pohodio teren na VeGeŠKi... a tako bi i trebalo biti i ne ponovilo se... 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kultura