Si/La nuit/J’finis, j’revis/En Yougoslavie/J’passe au temps d’la vie sans soucis/La nuit/J’refais ma vie/Ici/En Yougoslav, odjekuje Starogradskim trgom (Óváros tér) mađarskog grada Veszpréma, ovogodišnje Europske prijestolnice kulture (uz rumunjski Temišvar gdje bijah, i grčki Eleuzin gdje ću možda stići). Na pozornici pet momaka, bubnjevi, akustična i bas gitara, trube, saksofoni, klarinet, trombon i još nešto puhačkih instrumenata. Prvi redovi pjevaju s bendom, znaju sve stihove: Qu’importe si/Le taxi/M’emporte/De porte à porte/Jusqu’en Yougoslaviei. Bivša se država u pjesmi navodi pet puta, prepoznajem još i riječi jugonostalgija, Beograd, Srbija, Dunav, Bosna, Slovenija, Dalmacija, Montenegro, Kotor, Europa, folklor, Tito i Tesla. Otvorim programsku knjižicu, grupa se zove La Caravane Passe (Karavana prolazi), dolazi iz Francuske. Nikad čuo! Ali, valjda zato služe festivali, uvijek se nešto nauči.
Kasnije uz pomoć gugla doznajem da skupina djeluje već dvadeset godina, da nastupa po festivalima širom svijeta i da je inspirirana glazbom istočne i južne Europe te Libanona, Koreje, Nove Kaledonije, Japana i Egipta. Njen frontmen Toma Feterman, piše na službenom webu, tečno govori srpsko-hrvatski pa u mnogim pjesmama ubaci stih ili dva koje bi mi razumjeli. Francuz rumunjsko-poljskog porijekla i aškenaske tradicije samouku je glazbenik, ali je zato magistrirao filozofiju na Sorboni i sociologiju na Institutu za primijenjene humanističke znanosti. Pjesmu Jugoslavija napisao je 2020. godine, kako kaže fasciniran fantastičnom zemljom. Svi tekstovi, pa i ovaj, društveno su angažirani, ali nemaju eksplicitne političke poruke, pa dušobrižnici mogu mirno spavati - nismo u Mađarsku išli na skup jugonostalgičara koji bi podrivali temelje samostalnih državica. Ikao smo se, moram prizanti, dobro zezali s pretečom bivše države i još prije puta u messenger grupi napavili koaliciju SHS (Smiljana Popov, Srbija, Mario Jukić i Goran Gazdek, Hrvatska i Matjaž Markič, Slovenija)
BALKAN: MOST
Zvukovi u toploj rujanskoj noći razviše frenetično raspoloženje, pozivaju na cigansku veselicu, slobodu, ljubav, rakiju i slavljene života. Ljudi zanosno plešu ispred bine, interakcija je na vrhuncu, Toma očito zna s publikom, i publika Karavanom. Zovu ih na bis, ovi skaču s pozornice, oduševljenje se učas pretvori u gypsy dernek. Ne znaš tko više uživa, svirci ili masa. I još Bella ciao za kraj, ekstaza je potpuna! Nakon ovog iskustva učvrstio sam odluku da me sljedeće godine baš ništa ne može spriječiti da u kolovozu konačno otputujem u Guču.
La Caravane Passe tek je jedan od trideset bendova koji su muzicirali na festivalu Balkan: most održanom od 7. do 9. rujna u tom prekrasnom mjestu, sjedištu istoimene županije i jednom od najstarijih gradova susjedne zemlje koji danas broji šezdesetak tisuća stanovnika. Iste večeri nastupili su Linda Rukaj iz Albanije na Foton stageu, a nakon nje duo Almir Mešković i Daniel Lazar iz BiH i Srbije i na kraju dana, krešendo - Dubioza kolektiv, na glavnom Castle stageu, na Szentháromság trgu. Dubiozu sam prije toga uživo gledao dva puta, na prošlogodišnjem Novogradiškom ljetu i na dočeku 2023. u Sarajevu i pitao se kako izgledaju njihovi inozemni koncerti kad pjevaju naški. I eto prilike da to doživim bez posrednika. Pratioci iz prvih redova, sto posto nisu svi s ovih prostora, tako razdragano ponavljaju: Ovo himna je generacije, živimo od sekiracije, ovo himna je generacije u šupku civilizacije. Baš kao i kod Francuza s početka teksta, ne moraš nužno razumjeti riječi da bi uživao u briljantno skladanim melodijama i taktovima. Ako se potrudiš prevesti, to je dodana vrijednost.
Glazba Balkana, isticali su domaćini u najavi Festivala, puna je neotkrivenog blaga i energije, koja će jamčeno prodrmati ulice Veszpréma i stvoriti zapanjujuće lijep glazbeni svijet, iskrenog duha, ukorijenjenog u tradiciji. Tako je i bilo! Bendovi u usponu, oni već etablirani, pa i superzvijezde - najuzbudljiviji glazbenici suvremene balkanske kulture i energije različitim su žanrovima i podžarovima (elektrofolk, gypsy hop, etnojazz, folkrock, pagan folk, gypsyjazz ...) iz Španjolske, Danske, Lihtenštajna, Italije, Francuske, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Albanije, Grčke i Kosova na koncertima (trideset na tri pozornice) i sajmu gramafonskih ploča privukle tisuće ljudi iz cijele Europe na proslavu završnice ljeta. Bilo je to putovanje po Balkanu od Istre do Crnog mora, od Hrvatske do južne strane Balkanskog poluotoka. Iz Hrvatske su to bili zagrebački etno bend Balkalar s novim aranžmanima tradicionalnih makedonskih srpskih, hrvatskih i bosanskih ritmova i ženski a cappella kvintet Pjev te zadarski duo Dina e Mel koji njeguje gotovo potpuno zaboravljenu glazbu zadarskih Arbanasa.
Pjev je ženski a cappella kvintet iz Zagreba koji čuva i njeguje tradicionalnu vokalnu glazbu Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine odakle dolaze i pjevačice. Svaka od njih doprinosi pjesmama iz svoje domovine. Njihovo zajedničko tlo je zajednička tradicija koja se prenosi zajedničkim jezikom i njegovim različitim dijalektima. U vremenima kada mainstream retorika služi podjeli ovih naroda i kultura, njihove pjesme odaju počast temeljnom jedinstvu, međusobnom razumijevanju, isprepletenoj priči i neizbježnom suživotu koji ih sve povezuje.
GLAZBA - UNIVERZALNI JEZIK
"Ovo je mjesto ozbiljnog okupljanja svih profesionalaca iz regiona, sa Balkana i šire gdje smo upoznali umjetnike, bukere (ljude koji umjetnicima nalaze mjesta za nastupe) i ostale profesionalce iz svijeta world musica. Ostvarili smo brojne kontakte i već imamo ozbiljne ponude za nastupe. Događaj je to gdje se svijest proširi, baš je korisno biti ovdje. Nama je to bio prvi takav nastup, imali smo i naše ljude u publici, to se mora reći. Bilo je stvarno dobrih reakcija, čak odličnih i izvrsnih, koje nisam očekivala. Ostala sam začuđena jer mi pjevamo selske pjesme iz Hrvatske, Srbije i Bosne koje su vrlo alternativne, neprijemčive i daleke današnjem uhu. Pozitivno je iskustvo da to netko vidi i prepoznaje rad i to još na mjestu gdje su uši u publici vrlo stručne. Ljudi koji vole glazbu su fanatici, svi smo ovdje prvenstveno zato što volimo muziku, a tek onda da imamo neke koristi. Ovaj skup je direktan dokaz da je glazba univerzalan jezik", kazala nam je Jovana Lukić iz skupine Pjev, kragaujevčanka iz Beograda sa stalnim mjestom boravka u Zagrebu.
<<< Veszprém, Europska prijestolnica kulture (2): Šarmantni grad na sedam brežuljaka
Starom jezgrom UNESCO-vog grada glazbe (prestižna titula dodijeljena mu je zbog velikih festivala VeszprémFest i Auer Fesztivál i važne uloge glazba u svakodnevnom životu stanovnika) tih se dana širio miris roštilja. Autentične ritmove i euforične aranžmane melodija pratila je autentična gastronomska ponuda pa su posjetitelji mogli osjetiti dašak Sarajeva ili Skopja, atmosferu mostarskih ili kotorskih ulica, kosovskih i makednoskih aščinica.
Balkan: Most nije samo festival veselja i opuštanja. Završetak je to četverogodišnjeg europskog projekta MOST music kojim koordinira Društvo za širenje glazbe Hangvető s misijom približavanja glazbe Balkana publici zapadne Europe. Festival je zamišljen kao interkulturalni most Europe prema Balkanu i zato su ga baš tako nazvali – slavenskom riječju most, ne mađarskom híd, ili engleskom bridge.
Foto Goran GazdekU okviru festivala održano je niz stručnih radionica, tribina i panela te konferencija s više 200 sudionika iz cijele Europe koji su razgovarali o odbacivanju klišeja po kojima je Balkan pojam prepun negativnih stereotipa i predrasuda kao nešto divljačko, barbarsko, zaostalo i primitivno, mogućnostima međusobne suradnje i umrežavanja te načinima približavanja balkanske glazbe i glazbene industrije širem krugu slušatelja i potrošača.
SVAŠTA DOBROGA U ZVRČKI
O dojmovima s konferencije saznajemo iz druge ruke na večeri u restoranu jer je za skupinu novinara iz srednje i jugoistočne Europe predviđen nešto širi program upoznavanja Veszpréma kao jednog od najstarijih mađarskih gradova, mjesta u kojem je osnovano prvo Sveučilište u Mađarskoj i u kojem su stoljećima krunisani mađarski kraljevi. Kako Vesprimska županija pokriva i sjeverne obale Balatona trebalo je i to upoznati. Vodili su nas i u poznatu tvornicu porculana Herend, a ugostio nas je i gradonačelnik Gyula Porga. Zapravo, u tri dana valjalo je doživjeti grad i okolicu kako bi shvatiti zašto je Veszprém odabran za Europsku prijestolnicu kulture. O svemu tome u drugom i trećem nastavku serijala, a sada još malo o Balkanu kao središnjoj temi rujnskog programa.
Na spomenutoj večeri u restoranu Fricska (Zvrčka) razmjestili su nas po stolovima tako da svaka grupa novinara bude uz grupu domaćina-organizatora što se na kraju pokazalo idealnim jer je to prilika da se ležernim, neformalnim razgovorima doznaju informacije kojima možemo dopuniti i začiniti reportaže. Tako su nam kao cvébu prepričali raspravu o različitom poimanju i predodžbama prema Balkanu. Netko je duhovito nadopunio esejisticu, književnu kritičarku i urednicu Katarinu Luketić (rođena u Sarajevu, školovana u Zagrebu) koja je u svojoj knjizi "Balkan: od geografije do fantazije“, istražujući s koliko se strasti sami Balkanci žele izbavit s Balkana, napisala da za Slovence Balkan počinje u Hrvatskoj, za Hrvate u Srbiji ili Bosni i Hercegovini, za Srbe u BiH i na Kosovu. U Veszprému su dodali da Balkan za Nijemce počinje već u Austriji, a za Austrijance u Sloveniji.
A u Fricski svašta dobroga. To je apartman, bar i roštilj restoran s jedinstvenom ugođajem šesto godina starog mlina na obalama potoka Séd u kojem je smješten. Njihov hamburger izabran je među 10 najboljih u Mađarskoj, spravljen od domaćeg kečapa i senfa, domaćeg sira i poslužen s krumpirom prženim u ljusci. Čast najhamburgeru, ali mi bi nešto s vilicom i nožem. Biram carpaccio od soma za predjelo, prsa angus goveda sa roštilja za glavno jelo i somlói galušku u nešto modernoj varijanti za desert i, naravno, domaće točeno pivo - fini lager Pécsi Sör za kraj dana i laku noć.
Umorni od puta, balkanskog ritma i cupkanja po gradu (vidjeli smo sakralne znamenitosti unutar stare gradske jezgre Veszpremy Varhegy, trenutno u fazi obnove, obišli audio vizualni centar Foton ...) vraćamo se petnaestak kilometara južno u Csopak, mjesto na Balatonu gdje smo u Hotel Csopak ressort & lake smješteni. No, o tome kako negdje gore rekoh - u sljedećim nastavcima.
