Ne stišavaju se odlične kritike Vatrinog slavljeničkog koncerta u zagrebačkoj Tvornici. Radijske i televizijske postaje, novine portali... svi odreda ga hvale i svojim čitateljima/slušateljima nude samo lijepe riječi . Danas prenosimo tekst s portal Venia Mag (Croatian rock & altenative) autorice Anastazije Vržine.
Unazad godine dana napale su nas obljetnice: em slavi Elemental, em The Bambi Molesters, em Jinxi, em Vatra… Koprivnički indie rockeri ove godine obilježavaju 15. godišnjicu postojanja. 15 godina. Vau. Vau zato jer kad ih gledam uvijek mislim da su mlađi (OK, tu malo pomaže i “novi” basista Tomislav Franjo Šušak, ali ekipa “staraca” ne samo da ne djeluje tako već upravo obrnuto.) No da je samo do izgleda to bi bilo samo slabih četvrt napravljenog posla.
Ono što mene oduševljava kada je Vatra u pitanju je kako oni zvuče i nakon 15 godina. Svježe, moderno, novo… i da, vatreno. I kako to svoje ime ni dan danas nisu prostituirali.
Svaka čast svima ostalima na hrvatskoj sceni, ali uz Urbana&4, nema drugog (trećeg) benda koji toliko ponosno nosi oznaku alternativa i indie kao Vatra. To sam mislila o njima tamo neke 2006.-2008. iako su me jako podsjećali na Ekatarinu Veliku (što je bilo samo za pohvalu), a isto mislim i danas.
S tom razlikom da sam bila uvjerena da će Vatra dospjeti na poziciju top 5 rock bendova u Hrvatskoj daleko ranije. No, kako u ovoj naopakoj državi ništa ne ide kako treba i mora, tako je i Vatra morala, usprkos svojim brojnim hitovima, čekati svojih pravih 5 minuta.
Uz “Tango” koji je usput budi rečeno, po meni najžešća alternativna pjesma s najpomaknutijim tekstom a s epitetom najmegalomanskijeg hita ikad, Vatra je rasprodala Tvornicu Kulture i sebi za svoj 15. rođendan poklonila najljepši dar.
Doduše, pisac ovih redaka je očekivao rasprodan Dom Sportova, no očito je tako nešto ipak preoptimistično, ne za ovaj bend već za ovu našu tugaljivu stvarnost. Stoput bi mi bilo draže da sam mogla napisati da su dupkom napunili DS, jer to Vatra zaslužuje mnogo više od većine onih par rijetkih bendova koji to mogu ili jesu (nekad) napravili, ali draži mi je ovakav dojmljiv rođendan u manjoj Tvornici s regularnom prodajom karata, nego filanje recimo Arene sa smiješnim udjelom prodanih karata a gro sponzorskim paketima i busanjem u prsa kako se nešto veliko napunilo, pa kad je badave naravno da će se napuniti… I to je još jedan razlog zašto je Vatra apsolutno jedan od onih prste jedne ruke bendova u nas… nisu prodane duše. I to sve publika vidi i zna i čuje i zato je u petak navečer Tvornica vrijala. I trebala je
Mnogi izvođači padaju na testu zvanom “live” čak i kad pred sobom imaju sve nego zahtjevnu publiku. Al imati i odlične albume i pjesme pa uživo biti još bolji od toga to su plafoni koji se mjere svjetskim mjerilima. Nešto slično sam ljeti ove godine doživjela sa Pearl Jam. Sjajni albumi ali to sve nije ništa dok vas ne zaskoče uživo. Tad ste dokusureni načisto. Kao ne preveliki ljubitelj benda, kažem to, by the way.
I sad, reći ćete, što Vatra ima s Pearl Jamom? Naizgled ništa. Osim što su imaju municije svjetskog benda ali imaju nesreću da su na krivom mjestu u krivo vrijeme i da djeluju u Hrvatskoj u kojoj ništa ne štima, ali vidi vraga Vatri ipak da.
Možda ste očekivali klasično nabrajanje momenata s koncerta u ovom izvještaju, ali za to ću zalijepiti set listu uz poneki komentar. Jer Vatrin koncert u petak nije bio jedan od “sjajnih uzbudljivih rođendanskih koncerata” – to je bio koncert kruna nečega što traje 15. dugih godina i tu nije najvažnije nabrajanje setliste i momenata.
Cijeli članak i fotografije