Suša, a još više proljetni mrazevi i izrazito nisko temperature u fazi cvatnje prepolovili su urod lješnjaka pa će ovo biti jedna od najlošijih sezona na plantažama lijeske Poljoprivrednog poduzeća Orahovica. S druge strane ova će godina biti zapamćena po najvećim ulaganjima u proizvodnju: uz najmodernije strojeve za berbu lješnjaka instaliran je novi pogon za doradu i preradu, nabavljeni strojeve za kalibriranje lješnjaka u ljusci, strojevi za drobljenje lješnjaka i kalibriranje jezgre te kompletna nova linija za sortiranje lješnjaka kupljena ovih dana IPARD sredstvima. „Linija će omogućiti precizno sortiranje lješnjaka kako bi se postigao standard koji traže konditori što će nam olakšati plasman", ističe Josip Tokić, voditelj Poslovne jedinice Voćarstvo i vinogradarstvo PP Orahovica.
Najveća plantaža u Europi
PP Orahovica najveći je proizvođač lješnjaka u Hrvatskoj, a ubraja se i među najveće europske i svjetske proizvođače. Pod lijeskom je ukupno 230 hektara u nasadu posađenom prije 28 godina, a prosječan urod je 500 tona lješnjaka u ljusci. U studenom prošle godine zasađeno je novih 46 hektara s kojih će prvi rod dospjeti 4 ili 5 godina. „Hrvatska nije veliki proizvođač lješnjaka, ima tek 1650 hektara, ali se mi kao pojedinci ubrajamo među najveće proizvođače u Europi i svijetu. Tako velikih proizvođača ima još u Italiji, Sjevernoj Americi i unazad desetak godina u Čileu. Sorte koje se uzgajaju u Hrvatskoj nisu tipične. Sorta Istarski dugi koja je najzastupljenija u našim nasadima ima specifičnu aromu i jako se dobro odvaja kožica od jezgre lješnjaka što je poželjno u konditorskoj industriji. Uzgajamo i lješnjak kojeg nazivamo rimski. Nešto se razlikuje od talijanskog rimskog lješnjaka romane - nešto je krupniji i aromatičniji. Treća sorta je haleški div koje imamo posađenog kao oprašivača, ali daje vrlo kvalitetan i krupan plod", objašnjava Tokić.
Do unazad dvije godine PP Orahovica je neočišćeni lješnjak u rinfuzi izvozila u Italiju za poznatog kupca onda se, dolaskom novog vlasnika, ta poslovna politika promijenila. Opredijelili su se za finalizaciju proizvoda pa jezgru lješnjaka, u malim pakiranjima, plasiraju na domaćem tržištu u robnim lancima, a uskoro će se na tržištu naći i lješnjak u ljusci u malim pakiranjima i rinfuzi. „Prodajemo ga i konditorima u Hrvatskoj, Srbiji i Italiji. Jedan od najuglednijih europskih konditora iz Austrije izrazio je želju za otkup većih količina našeg lješnjaka nakon što smo ovog proljeća poslali uzorke na probu, ali ćemo za sada ostati na domaćem tržištu jer nam je Konzum za sljedeću godinu naručio 50 posto veće količine", ističe Tokić.
Svijetla budućnost
Cilj u PP Orahovici je okupiti sve male proizvođače u Hrvatskoj kako bi svoje proizvođačke kapacitete maksimalno iskoristili, a njima olakšali plasman. „Od ove godine taj dio kooperacije intenzivno razvijamo za sada smo u kontaktu s njih preko 250 koji ukopno imaju zasađeno 1500 hektara lješnjaka. To su mladi nasadi, većinom između 3 i 5 godina starosti i mladi proizvođači kojima nudimo usluge savjetovanja i otkup po tržišnoj cijeni. Potpisali smo ugovore s nekoliko udruga koje okupljaju proizvođače. Pratimo ih od samog početka od prerađivanja tla, omogućujemo im sadni materijal i kasnije prenosimo kompletnu tehnologiju proizvodnje lješnjaka", objašnjava Tokić.
Navodnjavanje donosi rezultate
Lješnjak u prosjeku godišnje treba 700 do 800 litara pravilno raspoređenih padalina. Do ove godine prosjek je bio takav da nismo primjećivali potrebe za navodnjavanjem, a ljetos smo odlučili testirati jednu površinu i vidjeti što će nam donijeti. Svjetska istraživanja navodnjavanja površina pod lješnjakom su pokazala da se isplati, ukoliko se to i kod nas pokaže učinkovitim vjerojatno ćemo ići u navodnjavanje kompletnog nasad - kaže Tokić.
Cijena lješnjaka kao politički alat
Najveći proizvođač lješnjaka je Turska čiji je udio nešto više od 70 posto svjetske proizvodnje, a slijede ju Italija i Španjolska. Procjenjuje se da je pod lijeskom u Turskoj najmanje 22.000 hektara, a ove godine ubrano je 700.000 tona što je 40 posto više od uobičajenih količina. Registrirano je čak 200.000 proizvođača, većinom su to mali nasadi u ekstenzivnom uzgoju na obiteljskim gospodarstvima. Proizvodnja lješnjaka tamo je vrlo značajna gospodarska i socijalno-politička grana što se koristi u dnevnoj politici pa cijena lješnjaka raste kako se približavaju izbori. Turska državna uprava za žitarice preuzela je kompletno trženje lješnjacima kako nebi dopustila nekakve socijalne nemire, a kako posjeduje najveću zalihu na svijetu upravo ona diktira cijenu na svjetskom tržištu lješnjaka.
