Sabor u četvrtak o državnom proračunu za iduću godinu
Divjak: Jedini sustav u koji moramo ulagati jest sustav odgoja i obrazovanja
Mrak Taritaš: Rebalans proračuna prava slika Vlade - tri godine bez ozbiljnih reformi
Aladrović obećao pravedniji i objektivniji sustav plaća u javnim službama
Prosvjed sindikata obrazovanja: Nemamo pravo odustati, idemo dalje!
Ministar Marić hvali se odgovornim upravljanjem, oporba kritizira
Maras o sastanku Plenkovića i Bandića: "Ruka ruku koruptivnu mije"

VEČERNJI LIST Tko je Josip Đakić: Redaru u disku prislonio pištolj na čelo, napao policajca...


  Dossier: Đakić           Renata Rašović/Večernji list           15.10.2019.         2569 pogleda
VEČERNJI LIST Tko je Josip Đakić: Redaru u disku prislonio pištolj na čelo, napao policajca...
Nakon 15 dugih godina trebao je to biti početak kraja Josipa Đakića na čelu najbrojnije braniteljske udruge. Prema informacijama koje je proteklih dana objavio Večernji list, skupila se kritična masa njegovih oponenata – od ukupno 22 ogranka spremnost da zatraži njegovu smjenu izrazilo je njih 12, što čini većinu, a među ograncima koji više nisu bili spremni tolerirati Đakićevu odanost HDZ-u su podružnice u Bjelovaru, Vinkovcima, Splitu, Dubrovniku i Gospiću.

No u pravu je bio Željko Dragašević, predsjednik bjelovarsko-bilogorske organizacije Hvidre, koji je prvi javno zatražio Đakićevu ostavku kada je za naš list izjavio da se “ljudi pod pritiskom mijenjaju”, aludirajući na “lomljenje” Đakićevih kritičara. I tako je, unatoč disonantnim tonovima, javnim obračunima pa i sve glasnijim zahtjevima za smjenu, vodstvo udruge produljilo život ionako najdugovječnijem Hvidrinu predsjedniku. Sastanku održanom proteklog tjedna, na kojem se Đakiću prvi put trebala opasno zaljuljati fotelja, prethodio je višetjedni igrokaz u režiji Hvidre. Nakon izjava Milorada Pupovca kojima je usporedio današnju Hrvatsku s NDH, najprije su svoj glas podigle tri najutjecajnije braniteljske udruge – Udruga Specijalne policije, Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi i Savez udruga branitelja radnika – koje su se nedavno pismenim putem obratile Saborskom odboru za ratne veterane, kojemu je Đakić na čelu, sa zahtjevom da se održi tematska sjednica u Saboru na temu Pupovca te usput najavili da će podršku, prikupljanjem potpisa, zatražiti i od svih stranačkih klubova u Saboru - piše Renata Rašović u Večernjem listu.
 
 
Kopernikanski obrat
 
Naši izvori u braniteljskoj zajednici tvrde da se od najave takve akcije vrhu HDZ-a doslovno smračilo pa su osobu kojoj je povjereno “miniranje” ove operacije pronašli upravo u Josipu Đakiću. Upravo stoga Hvidra – ista ona udruga koja je odšutjela Pupovčevo pojavljivanje u Bačkoj Palanci na komemoraciji žrtvama Oluje te Penavin prošlogodišnji prosvjed za žrtve Vukovara – preko noći je promijenila retoriku. “Pupovac je zloćudni tumor na najosjetljivijem dijelu tijela Republike Hrvatske”, “SDSS nije poželjna stranka u Hrvatskoj”, “Smeta mu ‘za dom spremni’, ali ga ‘ustaške’ kune u džepu ne žuljaju”, samo su neke od izjava Josipa Periše, glasnogovornika “operacije Pupovac”, no nema nikakvih dvojbi da za daljinskim upravljačem ove operacije stoji upravo Josip Đakić. Jer, u kopernikanskom obratu koji je uslijedio nemoguće je ne uočiti upravo Đakićev potpis. Naime, preko noći oštra je retorika otupjela, Đakić odjednom izjavljuje da dijalog nema alternativu, Pupovca poziva za stol premda “njegove istupe i dalje oštro osuđuje”, premijer Plenković prima Hvidru, a zahtjeve ostalih udruga, koje nisu nastupale “s figom u džepu”, više nitko ne spominje. Baš kao ni Đakićevu ostavku.

Saborski zastupnik, predsjednik Hvidre, umirovljeni pukovnik HV-a i jedan od neformalnih vođa desnog krila HDZ-a Josip Đakić već je dugi niz godina u raskoraku između stranačke politike i interesa braniteljske populacije koju zastupa pa je zbog takvog balansiranja počesto na meti kritike svojih suboraca. Te su kritike gotovo unisone, ali najčešće izgovorene u privatnim diskusijama pa je uistinu rijetkost kada Đakićevi kritičari istupaju javno, osobito ako posjeduju člansku iskaznicu Hvidre. – Ranije nitko nije imao hrabrosti prozivati predsjednika Hvidre Josipa Đakića. Kad god je tko pokušao, bio je smijenjen. Ljudi se boje Đakića, naravno, politika je to – kaže šef bjelovarske Hvidre Željko Dragašević pa dodaje: – Nema veze tko je pripadnik koje stranke, ali politiku se mora razdvojiti od udruge. Ne može u udruzi postojati stranačka stega, da se odozgo diktira sve. Predsjednik braniteljske udruge ne smije biti na visokim pozicijama u stranci jer je u očiglednom sukobu interesa. Hvidra ne može biti talac jedne osobe...

I vinkovački ogranak tražio je njegovu ostavku, i to zbog, kako tvrde, istupa u medijima, licemjernih izjava, štetnog i nekorektnog ponašanja na sjednici saborskog Odbora za ratne veterane te narušavanja ugleda hrvatskih branitelja. – Što se tiče koalicije HDZ-a i SDSS-a, ona je u ovom trenutku za hrvatske branitelje manje bitna. Je li je nekad netko vidio, što ona sačinjava, koliko je obvezujuća za potpisnike i koje su njezine temeljne zadaće, to mi ne znamo, ali znamo da Đakić nije štitio interese hrvatskih branitelja. I zbog toga treba odstupiti. Svi znamo da je stranački vojnik i poslušnik političke stranke kojoj pripada – poručuje predsjednik vinkovačke Hvidre Zoran Marunček, dodajući da je Đakić u Sabor ušao isključivo zahvaljujući visokoj poziciji na izbornoj listi jer mu preferencijalnim glasovima to ne bi uspjelo. – Isto tako, ne vjerujem da bi bio postavljen tako visoko na listi da nije predsjednik Hvidre RH i to dovoljno govori o simbiozi Đakića s vladajućom strukturom. Zadržati takvog čovjeka na vlasti uvreda je ne samo za nas hrvatske branitelje nego i za cijeli Domovinski rat – kaže Marunček.
 
U visokoj politici kontroverzni prvi čovjek Hvidre pliva od prosinca 2003. godine, otkako je prvi put postao saborski zastupnik. Paralelno s političkom dužnošću preuzeo je i Hvidru, nastavljajući tradiciju na čelu te dugovječne braniteljske udruge: svi čelni ljudi Hvidre, od Mladena Jurkovića preko Marinka Liovića pa do Josipa Đakića, redom su bili saborski zastupnici HDZ-a. Ovaj potonji, još uvijek aktualni, Hvidrin šef pokazao se najžilavijim i najotpornijim, evo i zašto. Kad je Ante Gotovina uhićen na Kanarima sredinom 2005., Sanaderu su prosvjednici stigli pod prozore Banskih dvora. Prosvjedovalo se diljem Hrvatske, no tada je već bilo jasno kako je Hvidra orkestrirana iz HDZ-a, nakon što je Josip Đakić kazao da general Gotovina mora svoju istinu braniti pred Haaškim sudom. Tada su ga prozvali glasnogovornikom Ive Sanadera. Hvidra po istoj špranci nije sudjelovala ni u sljedećem većem braniteljskom buntu tijekom HDZ-ove vladavine, onom 2011. godine. Naime, upravo je Hvidra pozivala članove da ne podrže prosvjedni skup u Zagrebu potaknut uhićenjem hrvatskog branitelja Tihomira Purde koji je “pao” na granici u Orašju na temelju srbijanske tjeralice.

Nakon lavine kritika iz braniteljskih udruga Đakić je naprasno zatražio ostavku HDZ-ova ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića ako Tihomir Purda bude izručen Srbiji, a ondašnja premijerka Kosor branila ga je riječima da je “reagirao emotivno”. Najnoviji igrokaz u “operaciji Pupovac”, kako se čini, Đakić je uvježbao puno ranije. Modus operandi već je godinama isti, samo se HDZ-ovi premijeri mijenjaju, no Hvidra im je na raspolaganju, zvali se oni Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Tomislav Karamarko ili Andrej Plenković, svejedno. U uspinjanju političkom i društvenom ljestvicom nisu mu odmogla ni eksplozivna narav ni problemi sa zakonom. Protiv Josipa Đakića u samo tri godine, od 2001. do 2004., podignuto je pet prekršajnih prijava. Podignut je 2003. i optužni prijedlog, kada je redaru u diskoteci prislonio pištolj na čelo, ali postupak je naknadno obustavljen jer je, očito iz straha, redar povukao prijavu. Prije desetak godina jedan ga je lokalni HDZ-ovac anonimno prijavio da je na obilježavanju godišnjice HDZ-a pretukao Virovitičanina Ivicu Mihelčića. Prijava je naknadno nestala iz evidencije MUP-a, a Mihelčić je nakon toga, kao svojedobno i spomenuti redar, naglo “obolio” od amnezije.
Također, 2006. Đakić je pravomoćno osuđen na tromjesečnu kaznu zatvora i godinu dana uvjetne kazne zbog napada na policajca. Bio je optuživan i za zločine nad srpskim civilima iz Grubišnog Polja, o čemu je svjedočio 2007. za zagrebački Radio 101 bivši ugostitelj iz Grubišnog Polja, no šef Hvidre demantirao je te navode, tvrdeći da je riječ o lažnim optužbama. Premda mnogi kažu da je u ratu bio hrabar, HDSSB-ovci svojedobno su tvrdili da je navodno lažirao svoj ratni put pa su protiv njega podnijeli kaznenu prijavu. Đakić je navodno unio lažne podatke da je bio pripadnik Zapovjedništva II. zbornog područja od 15. kolovoza 1990. godine, iako je to zapovjedništvo osnovano tek 26. studenoga 1992. godine. Tako je, koristeći privilegije koju su mu pripale, nezakonito stekao znatnu imovinsku korist, tvrdili su iz HDSSB-a. Đakić se opravdavao da je cijeli niz ljudi svrstan na taj popis na traženje i izričitu zapovijed generala Đure Dečaka zato što nisu mogli biti evidentirani kao “paravojska”.

Vječna HDZ-ova uzdanica sjedila je i u Upravnom odboru Fonda hrvatskih branitelja i podignula ruku za to da se sedam posto dionica proda MOL-u, premda je ta odluka utjecala na prepuštanje upravljačkih prava MOL-u nad Inom. Kasnije je pak snažno upozoravao na moguću propast Fonda. No ništa od navedenog nije uspjelo pomračiti njegov utjecaj, štoviše, Đakić je najplaćeniji saborski zastupnik, čija plaća zbog raznoraznih olakšica iznosi 21.462,15 kuna neto, odnosno gotovo 30.000 kuna bruto. Osim hotela u Pitomači, koji ima njegov najmlađi sin Ivan, Đakići na Šolti posjeduju dva apartmana s tri zvjezdice koje u špici sezone iznajmljuju po prosječnoj cijeni od 60 eura na noć.
Ne brinu ga optužbe
 
Poput svojega oca, na stranicama crnih kronika gostovala su i njegova djeca. Josip Đakić Jopa, kako ga nazivaju, iza sebe ima dva propala braka i četvoricu sinova. S prvom suprugom Gordanom, s kojom se, nakon nekoliko godina braka, razišao još tijekom Domovinskog rata, ima sinove Hrvoja i Marka. Dok sin Marko danas vozi vozilo hitne pomoći, neoženjen je i živi povučenim životom, najstariji Đakićev sin Hrvoje u siječnju 2010. u Preku na otoku Ugljanu pokušao je pregaziti Zadranina Predraga Vukčevića tako što se s 1,28 promila alkohola u krvi triput zaletio automobilom u njega zbog čega je osuđen za pokušaj ubojstva. S drugom bivšom suprugom Hanom također ima dvojicu sinova, Tomislava i Ivana. Ovaj potonji otprije je poznat policiji, otkako je za Novu godinu alkoholiziran turirao i “palio gume” vrteći se u krug po pješačkoj zoni punoj ljudi, a zatim odbijao izaći iz auta na poziv policije. No najširoj javnosti postao je poznat nakon što je na Facebooku objavio fotografiju ustaše koji u krilu drži odrezanu glavu četnika i tako čestitao pravoslavni Božić, a ubrzo je otkrivena i tetovaža na ruci s likom nacističkog zombija.

– Sve je to stvar odgoja i loš primjer oca koji je i sam više puta evidentiran i kažnjen zbog niza kaznenih djela – kaže virovitički novinar Ivan Žada, koji je s Đakićem zbog prijetnji završio na sudu gdje je ljetos nepravomoćno proglašen krivim. Svoje mišljenje o Đakiću ima i bivši ministar branitelja Predrag Fred Matić, baš kao i Hvidri, koju naziva “vojnim krilom HDZ-a”. Vrh te udruge drži odgovornim jer su branitelji od omiljene skupine u društvu kojoj se pokazivao respekt došli do toga da su ih se ljudi počeli bojati. – O Josipu Đakiću mogla bi se napisati knjiga, a isto bi stalo u jednu rečenicu. Zna se da je Hvidra produžena ruka koja je služila za potkusurivanje pravosuđa. Branitelji su dobri dečki, ali čelnici tih udruga... Josip Đakić je nula od čovjeka – kaže Matić.

Na sve optužbe svojih oponenata Đakić odmahuje rukom. – Takve optužbe da sjedim na dvije stolice, političkoj i braniteljskoj, prate me 15 godina, ja sam to jasno rekao kad sam i prvi put bio kandidat 2004. godine. Svi su to znali, od mene su imali samo koristi, savjeta, dobrih zakonskih prijedloga koje smo slali, sve smo ih ukalupili u današnji jedinstveni Zakon o pravima hrvatskih branitelja – brani se danas Đakić. U intervjuu Večernjem listu prije godinu dana, na pitanje “kako to da se odluke Hvidre u pravilu poklapaju s interesima HDZ-a”, odgovorio je: – To je možda vaš dojam, ali što bi trebalo biti kada imamo otvorena vrata i kada svi naši zahtjevi budu uvaženi, što bi trebalo učiniti kada od HDZ-a imamo podršku? Da smo bez telefona, struje ili sredstava, nema te vlasti protiv koje Hvidra ne bi prosvjedovala... Naposljetku, netom okončana “operacija Pupovac” bila je Đakićeva zadaća o čijem uspjehu itekako ovisi i njegova budućnost u HDZ-u. Potporom smijenjenom ministru poljoprivrede Tomislavu Tolušiću, koji pripada Đakićevu virovitičkom klanu, ali i cijelom nizu incidenata silno je razbjesnio vrh stranke koji na njega na sljedećim parlamentarnim izborima više ne želi računati. No kako je politika jedan od najstarijih zanata, nikoga ne bi trebao iznenaditi još jedan Đakićev mandat u Saboru, kao i na čelu Hvidre.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Dossier: Đakić



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: