Večernjakove zvijezde: Restoran Flora je preseljen jer se dvorac renovira. No, i dalje se jede - grofovski

Dvorac Pejačević zaštitni je znak Našica. I Virovitice. Pa kako to? Imali su novca… Pa su imali i dvoraca. Gradski “landmark” danas se obnavlja, a to je mjesto poznato i po restoranu u kojem se mogu jesti virovitički specijaliteti. Ali, kako je dvorac zatvoren, pun skela, gdje je restoran?

– Eto, preko puta, preselio se dok se dvorac ne obnovi – daju upute u Virovitici.

Njoke kao od bake Milke

Ni stotinu metara dalje, u bivšoj vojarni, stoji natpis “Flora”.

– Tu smo! – kažu u restoranu. Zanimljivo, rijetko se restoran baš na ovaj način preseli. Dok se mjesto obnavlja. Zgodno.

– Ma restoran u dvorcu Pejačević najljepši je u kojem sam bila! – kaže konobarica Aleksandra Feketija.

– Radim u njemu od prvog dana, a sad smo na neko vrijeme pro¬mijenili adresu. Nema veze, jedva čekamo da se vratimo.

Meni, zbog kojeg je ovo mjesto poznato u kraju, ostao je – isti.

– Kuharica radi isto kao Što su kuhale i naše bake. Evo, kad probate njoke, iste su kao što ih je radila moja baka Milka, samo ona ih je zvala Šišklini – kaže Aleksandra. Sve je ovdje u stilu – Pejačevića. Pa se tako i jede – imena jela su Damin objed, Grofov objed, Pejačevićev objed…

– Vlasnik dvorca bio je lovac. A u našim šumama i danas ima mnogo divljači. Pa je jelo koje nosi njegovo ime – jelen u umaku od vrhnja i vrganja s kukuruznim žgancima – kažu u restoranu.

A recept?

– To je tajna! I inače je tako, ne samo u restoranima, već i kod nas kod kuće, rijetko će ti netko dati recept, makar bila riječ i o paprikašu. Svatko ima svoju tajnu. Damin objed?

– Gospođa je pazila na liniju pa je ona jela punjena pureća prsa, sir i gljive te umak od šampinjona. Sve je ovdje u grofovskom stilu, a kad se vrati u obnovljeni dvorac, i ugođaj će biti isti.

Udala se u dvorcu u kojem radi

Cijene su na ovom mjestu, kao i na većini mjesta na kontinentu, vrlo pristupačne. Pije se i domaće vino – Vineda – graševina, char donnay te cabernet-sauvignon. Cijene butelja su oko 160 kuna, a obrok za jednu osobu, sa salatom, lepinjom i kolačem – 88 kuna. Tko želi jesti Šarana – prženog ili pohanog – porcija je 30 kuna. Konobarica Aleksandra i udala se u dvorcu u kojem godinama radi.

– To je u ovom kraju uobičajeno. I park je ovdje prekrasan, imao je platane, ginko… Najljepše, pogled je pravi. Povišen je pa se vidi sve kao na dlanu. Jedva čekamo da se vratimo…

Reporter Večernjakove patrole Srđan Hrebar je napisao dobar članak, pitku reportažicu s obiljem korisnih informacija za putnike namjernike i goste koji tamo još nisu imali prilike jesti. U restoranu se fino papa, obroci su vrlo ukusni, osoblje je uvijek ljubazno i vrlo profesionalno pa nam se čini da su zaslužili i koji bod više. Ne dovodim stručnu prosudbu i objektivnost u pitanje, samo sam malo subjektivan, a kao lokalpatriota na to imam pravo. Na kraju s 85 bodova i tri zvjezdice ipak možemo biti zadovoljni. No, čini mi se, da je ovdje svjesno ili ne, došlo do male zabune. Je li u članku riječ o restoranu Dvorac koji se nalazio u podrumu Dvorca Pejačević ili restoranu Flora koji se nalazi, ne u vojarni kako Srđan pogrešno piše nego u zgrada bivšeg Doma HV-a koja baš ničim ne podsjeća na vojarnu? Naime, osim osoblja i vlasnika (komunalno i pogrebno poduzeće) ugostiteljskog objekta, restorani Dvorac i Flora, dvije su potpuno različite priče. Uređenjem, imenom i lokacijom.  I vrlo važno pitanje, a to u novinama nigdje ne piše: Po kojem kriteriju se biraju restorani za Večernjakove zvjezdice? (Goran Gazdek)