VIROVITICA, 8. veljače - Može li grad sa 22 tisuće stanovnika postaviti uvjerljivu inscenaciju Čehovljeve drame "Višnjik"? Pita se Večernjakov kazališni kritičar Želimir Cigler i već u drugoj rečenici kritike objavljene u današnjem broju daje odgovor: «Redatelj Dražen Ferenčina, ujedno i umjetnički ravnatelj Kazališta Virovitica, dokazao je kako je to moguće. Najveći teret tog doista teškog pothvata naprtio je na pleća pouzdanih virovitičkih glumaca pozvavši i nekolicinu izazovnih mlađih studenata ili diplomiranih akademaca». Kritiku prenosimo u cijelosti.
Ključni dramski sukob u ovoj drami stanja i nepodnošljivoga mirovanja odvija se između Blanke Bart (Ranjevska) i Gorana Košija (Lopahin). Ona uvjerljivo predstavlja svijet koji je već zagazio u snove i izgubio vezu sa stvarnošću, a Koši je, nijansirajući svoju ulogu, ostvario živi lik neotesanoga kapitalističkog poduzetnika kojemu su strane stvari duha.
Ferenčina je također predstavu gradio na opreci mladi - stari, pa su tako Helena Minić, Jelena Perčin, Hrvoje Klobučar, Filip Juričić tragali za svojim glumačkim iskazom u susretu s petrificiranom, ali provjerenom igrom Mije Pavelka, Vlaste Golub, Draška Zidara, Snježane Slavić, Igora Goluba i Antuna Vrbenskog.
Mate Matišić odsvirao je i skladao glazbu predstave povremeno se poigravajući i prelijevajući različite slavensko-grčke melose namjerice dovodeći situaciju na rub ironije, a takva je i nakošena scenografija Miljenka Sekulića koja kao da klizi prema publici. Đurđa Janeš pomno je svakom liku podarila odgovarajuću, zahvalnu odoru sudjelujući tako u zajedničkoj pustolovini dokazivanja kako mala Virovitica itekako ima snage da slaveći 60. rođendan svoga kazališta ostvari izuzetno zahtjevnu predstavu. Ta posljednji smo put Čehovljeva "Višnjika" gledali u nas početkom devedesetih, jer to je "drama kraja".
