Večeras će (utorak, 24. svibnja, 18 sati) u Gradskoj knjižnici i čitaonici biti predstavljena knjiga Ego ipak Zlatka Kovačevića Saxe. Prva je to zbirka poezije ovog svestranog virovitičkog umjetnika koji je stihove počeo pisati pod utjecajem Roklicerovih večeri. O njoj smo već pisali kada je početkom mjesca izašla iz tiska i najavili susret u caffe baru Cug sredinom svibnja, sada ćemo prenijeti dio razmišljanja književnice Silvije Šesto iz pogovora naslovljenog Unoverzalnost poetske minijatura:
"Često si postavljam pitanje koliko je presudno autorsko iskustvo života i na koji način se ono prelijeva u stihove. Može li se poezija dijeliti na 'mladu' i 'staru' i u kojoj tematici je to iskustvo presudno. Pa i ovoj zbirci vidljivo je kako je to iskustvo lako pročitati i doživjeti. Osobito ako ste na liniji autorskog vrnjaštva, što nimalo ne umanjuje snagu pjeva autorstva koji životna iskustva nema ali ga na poseban način participira u čemu je poetsko nadnaravno i snažno".
U osvrtu na zbirku, profesor engleskog i francuskog jezika, te hrvatskog jezika i književnosti Manojlo Mandić piše kako su pjesme u pravilu kraće, ili vrlo kratke, no da ostavljaju dojam i da se pamte.
"Možda će mu netko moći prigovoriti određenu anakronost forme i stihovanja, prenaglašenog oslanjanja na rimu, pomanjkanje izvornog lirskog poticaja, narušen ritam zbog viška ili manjka jednog sloga u stihu i tako dalje. No, Zlatko Kovačević se potvrđuje kao osebujna pjesnička pojava, a njegov senzibilitet i doživljaj pjesničke supstance je uistinu samo njegov, nov i moderan", smatra Mandić.
Osim stihova iz četiri poglavlja ove zbirke (Slike, Kroki, Sivi čovjek i Ego) Saxa će pročitati i nekoliko svojih novih pjesama, a zabavit će nas i glazbom uz gitaru i usnu harmoniku.
