Vandalizam! Tom je riječju gradonačelnik Ivica Kirin u ponedjeljak ujutro Plavoj TV, HTV-u i ICV-u opisao novu dekoraciju zgrade Gradske uprave. Vandalizam, ponovila je poslušno novinarska služinčad u naslovu na portalu koji danas samo na prvoj stranici ima dvije fotografije Ivice Kirina i šest župana Igora Androvića. Vandalizam, kokodakao je ovih dana na društvenim mrežama zbor HDZ-ovih uhljeba i uhljebčića raznih profila, doba i spola.
Ta šačica očajnika, u nemoći da argumentirano suprotstavi stav poseže za uvredama pa je za njih žena koja se aktivizmom bori protiv lopovluka i zla - dotepenka, krmača, ljudski šljam, ženturača, koza ili flundra, a njen čin osuđuju kao nešto izrazito negativno.
<<< Zgrada Gradske uprave osvanula u krvi: 17 crvenih fleka, za 17 nestalih milijuna kuna
Većina to mora raditi, prodali su se za radno mjesto i kakvu privilegiju ili tek odrađuju partijsku zadaću. Dio starijih građana koji su informirani iz samo jednog izvora, opravdano su uznemireni jer niti znaju razloge zašto bi netko sa 17 crvenih fleka obilježio baš zgradu Gradske uprave niti su u Virovitici ikada ima prilike vidjeti ljude koji su spremni ekstremnim akcijama tjerati pravdu.
Oni, dakle, misle da je vandalizam zaprljati zid zgrade, ali ne i krađa 17 miljuna kuna. Pogledajmo što kaže Rječnik hrvatskog jezika. Vandalizam je, prema Vladimiru Aniću nekulturno pustošenje, uništavanje, razaranje. Ispisavanje grafita i gađanje zida jarkim temperama nikako ne možemo opisati riječima razaranje, pustošenje ili uništavanje, a krađa našeg novca za koju je odgovoran Ivica Kirin je i jedno, i drugo i treće. Proračun je opustošen, grad uništen, a jedan život razoren.
Pa tko je onda vandal?
BOJA SA ZGRADE ĆE NESTATI, A TKO ĆE VRATITI 17 MILIJUNA KUNA I KREDITE
Na svu sreću više je onih koji Ivu i njenu borbu razumiju i podržavaju. Osim komentara na Facebooku, naša je redakcija i Iva osobno zatrpana stotinama poruka podrške, a predložili su i otvaranje posebnog žiro-računa za pokrivanje troškova počinjene štete na privatnoj i gradskoj imovini.
Ovdje ćemo, uz dozvolu autora objaviti samo jedno od pisama koje smo dobili. Osoba koja ga je pisala zamolila nas je za anonimnost zbog mogućih problema na poslu:
Virovitica je moj grad. Oduvijek je to bio, ali nisam sigurna da će to biti i u buduće. Gdje god bila, uvijek sam mu se vraćala. Tu su moji korijeni i smatrala sam da mi je tu mjesto. Virovitičani kakve pamtim, na žalost više ne postoje. Nema slobodnog duha, grad je uspavan, ljudi brzo zaboravljaju kao da imaju kolektivnu demenciju i selektivno pamćenje. A i neki čudni vjetrovi pušu. Zašto ovo pišem? Razlog je vrlo jednostavan. Posljednja aktivnost slobodne novinarke i aktivistice Ive Anzulović. Komentari koje čitam, oni zločesti i zlobni su me u najmanju ruku raspalili.
Uništavanje imovine (temperama koje se lako peru), ona „krmača“, odraz nekulture i kukavičluka, bolesno…, samo su neki od komentara. Zanimljivo je kako ljude brine fasada koju će prva kiša oprati, a ne pitaju se gdje je i kako nestalo 17 milijuna kuna? I na koncu tko će to otplatiti? Svi mi skupa, zajedno s našom djecom i unučadi koja još nije rođena. Jer, grad će se morati zadužiti ako hoće normalno funkcionirati.
Za plaće, baš istih koji toliko zdušno pljuju po Ivinim aktivizmu. Ali ne, njih brine Ivin aktivizam i jebeno uništavanje imovine koji to zapravo nije. Pomno birane ekološke i perive boje ukazuju da svaku aktivnost planira s jednim jedinim ciljem. Podsjetiti građane na nestali novac i Sinišu Palma kao žrtvu. Nikako joj nije cilj uništavanje imovine. Boje će nestati, isprat će se, kao što su isprani nečiji mozgovi.
ARGUMENT IVICE KIRINA:"VJERUJTE MI"
Koliko je Ivica Kirin ostao zatečen posljednjom Ivinom akcijom dalo se vidjeti u vrlo korektnom i novinarski profesionalno odrađenom prilogu objavljenom u Dnevniku Plave televizije. Prvi čovjek grada i najodgovorniji za slučaj nestanka novca, izjavio je slijedeće:
"Kakve veze Grad ima sa istragom? Mi ne provodimo istrage, mi smo, ovoga, tema istrage. Na kraju krajeva, gradonačelnik je bio podnositelj kaznene prijave. Znači, to je pitanje koje se ne odnosi na nas. Ali, da nije to, ta tema, bilo bi nešto drugo, vjerujte mi. Jer takve osobe uvijek će nać' razloga da rade takve probleme jer to nisu problemi koji su samo počeli u Virovitici. Pa ja sad postavljam pitanje do koje granice će se ić', što se to mora desiti da bi se takav vandalizam, takvo ponašanje zaustavilo. Stoga pozivam državne inv... Institucije da poduzmu sve zakonske potrebne radnje da se sankcionira takvo ponašanje koje se skriva iza takozvanog slobodnog novinarstva a zapravo radi se o čistom vandalizmu. I, po meni, je to i još politički aktivizam."
Kirin je već odavno izgubio odlučnost koja ga je donedavno krasila. Iz njegovih očiju sada se iščitava strah, a govor tijela ukazuje na priličnu nesigurnost. Djeluje kao da ni sam ne vjeruje u ono što govori.
Ovdje je priznao da je njegov ured predmetom istrage, a u isto se vrijeme čudi javnoj osudi zbog te činjenice i poseže za demagogijom o političkom aktivizmu.
Na njegovo licemjerje već smo navikli. On, kojemu su pred nosom ukrali 17 milijuna kuna za što je besramno optužio svog mrtvog najbližeg suradnika i prijatelja (da, prijatelja, tako se stranački sudruzi u javnoj komunikaciji zovu, i Sanader mu je bio prijatelj) danas pita: Do koje granice se može ići?
ZAGREBAČKI VANDALIZAM U OBRANI VIROVITIČANA PRED VOJNIM SUDOM
Ivi je aktivizam postao svakodnevicom još kao polaznici prvog razreda Gimnazije iz vremena kada su se diljem Hrvatske iseljavali pripadnici tadašnje Jugoslavenske narodne armije iz kasarni i ureda. Prvi prosvjed na kojem je sudjelovala bio je mirni mimohod oko zgrade zapovjedništva JNA u Zvonimirovoj ulici kada su građani Zagreba, sa svijećama u rukama, hodali oko zgrade koju je čuvala vojska. Bio je to višednevni prosvjed kojeg javnost pamti po inspirativnom govoru Vlade Gotovca.
Iva ga je slušala, u društvu svoje majke i nekoliko tisuća svojih tadašnjih sugrađana, uživo i nadomak bine. Mimohod su pripadnici JNA htjeli prekinuti prijetnjama kako će iz zgrade pucati po okupljenim prosvjednicima. Građani su prijetnje glasno isfućkali i uzvratili pjesmom ne maknuvši se s mjesta. Nakon nekoliko dana, oficiri JNA su napustili zgradu.
"Vandalizam je kada uzmete čekić i razbijate, porušite stoljetna zdrava stabla, radite semafor na Radićevoj koji stvara gužve, kada ne sanirate javnu rasvjetu, puknuća i rupetine po nogostupu koje su tolike na nekim mjestima da si možete i nogu uganuti, kada namećete GUP koje stanovnici grada ne žele i gradite grad protivno želji građana i kada za sve to nemate 17 milijuna tuđeg novca koji vam je povjeren. To je vandalizam, kriminalni vandalizam", reagirala je na izjavu Ivice Kirina Iva.
Podsjetila je na događaje u Zagrebu 8.travnja 1991. godine kada se na tadašnjem Vojnom sudu u Gajevoj ulici sudilo Virovitičanima Đuri Dečaku, Antunu Fabijancu, Franji Kovaču, Vladi Šabariću, Vinku Belobrku i Josipu Kovaču pod optužbom da su "sudjelovali u provođenju globalnog plana oružane pobune u Hrvatskoj". Prvog dana suđenje je otkazano zbog demonstracija pet tisuća okupljenih Zagrepčana.
"Imala sam 14 godina i majka mi nije dopustila da joj se pridružim na tom prosvjedu ali se itekako sjećam kada se Goran Petrić uspio popeti na krov i postaviti hrvatsku zastavu a Slavica Miđeri se probila do ulaza u zgradu i potpeticom cipele razbila ploču s oznakom te omražene vojne institucije. Je li to bio vandalizam? Jest. Je li bio opravdan ili za osudu? Je li Slavica trebala platiti štetu koju je počinila? Ili je to bio glas naroda", podsjeća na povijesne činjenice Iva, a na pitanje Ivice Kirina o granici, kaže; "Ivica Kirin se pita do koje granice će moj "vandalizam" ići? Do one kada će kompletna Gradska uprava koja je godinama vodila duplo knjigovodstvo odstupiti sa svojih radnih mjesta, preuzeti odgovornost za počinjenu štetu i kazneno odgovarati. Do tada, svaki njihov boravak na javnoj površini, u kafićima i u javnim prostorima biti će izložen javnom iskazivanju mog neslaganja sa njihovim postupcima".