VIROVITICA,
22. svibnja - Priroda je sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost. Izraz
biološka raznolikost ili biodiverzitet znači šarolikost života, raznovrsnost
i raznolikost organizama. Ona je istovremeno još nejednakost na dvije razine:
unutar vrste na razini gena i unutar ekoloških sustava koje te vrste čine. Danas
Europa postavlja iznimno visoke standarde u zaštiti prirode koje nije lako ostvariti
niti razvijenim zemljama. Politika zaštite prirode u Europi jasno je zacrtana
i pretočena u legislativu koju su sve zemlje na putu pridruživanja Europskoj
uniji obvezne prihvatiti i provoditi.
Na danas već povijesnoj Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (UNCED), održanoj 1992. godine u Rio de Janeiru, 157 država potpisalo je Konvenciju o biološkoj raznolikosti - novu globalnu inicijativu za sveobuhvatnu zaštitu prirode i održivo korištenje prirodnih dobara. Smanjivanjem biološke raznolikosti nekoga područja smanjuje se i njegova ekološka stabilnost i ravnoteža te ono postaje sve ugroženije i neotpornije na negativne vanjske utjecaje. U svjetskim okvirima to znači kako cijeli planet postaje sve ugroženiji i ¨nezdraviji˝ za biljne i životinjske vrste, a time, naravno, i za samog čovjeka. Očuvanje biološke raznolikosti je stoga imperativ bez kojeg nema opstanka čovjeka na ovom planetu. Konvencija je stupila na snagu 29. prosinca 1993. i od tada se taj dan obilježavao kao Svjetski dan biološke raznolikosti. Republika Hrvatska je stranka Konvencije od 5. siječnja 1997. godine. Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 20. prosinca 2000. godine usvojila rezoluciju kojom se određuje 22. svibanj kao Svjetski dan biološke raznolikosti. U prijedlogu novog Zakona o zaštiti prirode, koji je u službenom postupku donošen, ovaj dan je naveden kao Dan zaštite prirode u Hrvatskoj.
Nacionalna strategije i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti
Republike Hrvatske-NSAP daje niz strateških smjernica i akcijskih planova te
zacrtava daljnji razvoj zaštite prirode u Republici Hrvatskoj. Relativno maleni
prostor Hrvatske mozaik je najraznovrsnijih prirodnih datosti. Raznolikosti
u reljefu, tlu, vodama, biljnom pokrovu, podneblju, ali i gospodarskim i povijesnim
okolnostima, rezultirale su i različitim lokalnih tradicijama korištenja prostora.
Budući da je hrvatsko tlo često bilo raskrižjem civilizacija, u pojedinim su
se područjima razvili različiti uzroci naseljavanja prostora i tipovi naselja.
Svi navedeni razlozi doprinijeli su izuzetnom bogatstvu krajobrazne raznolikosti
Hrvatske u europskim okvirima.
Međutim, tijekom zadnjih desetljeća mnoge su krajobrazne vrijednosti bile degradirane.
Usred velikih društvenih, gospodarskih i tehnoloških promjena, velikih razvojnih
projekata u industriji, energetici, prometu, turizmu, stanogradnji, te uslijed
prevladavajućeg modernizma u graditeljstvu-došlo je do nagloga širenja i ujednačavanja
svih vrsta gradnji, a time i do gubitka identiteta prostora mnogih hrvatskih
gradova i sela.
Gradski ekološki sustavi pokazuju najveći trend povećanja i razvitka. Ujedno su oni i najpogubniji za očuvanje biološke raznolikosti. Usprkos svim naporima zaštite prirode, činjenica je da će oni sve više dominirati u budućnosti. Stoga je izuzetno važna briga o planiranju i uređenju gradskih područja tako da se umjetno stvore uvjeti za opstanak što većeg broja zavičajnih vrsta biljaka i životinja. U Hrvatskoj su nažalost ovakva razmišljanja još u začetku, a problematika gradske ekologije praktički nije zakonski regulirana. Smatra se da je svaka vrsta prilagođena na određene kolebljive vrijednosti čimbenika okoliša kao što je npr. temperatura. Ako se granice njezine podnošljivosti prekorače, postojanje te vrste više nije moguće. Uska povezanost živih bića i njihovih posebnih okoliša pokazuje kako je besmislena zaštita vrsta bez istodobne zaštite staništa.
Suvremeni način gradnje izrazito neprijateljski djeluje na životinjske sustanare
u čovjekovim naseljima. Prilikom obnove zgrada pticama i šišmišima često - iako
nesvjesno - oduzimamo obitavališta jer zatvaramo otvore na tavanu, na prozore
zvonika na crkvenim tornjevima stavljamo guste rešetke.
Mladi čuvari prirode naše škole kroz rad u ograncima stječu temeljna znanja
o svom zavičaju i razvijaju aktivan odnos prema zaštiti okoliša i prirode. Na
taj način se ostvaruje suradnja škole s lokalnom zajednicom i državnim institucijama
kroz rad u izvannastavnim aktivnostima. Ove školske godine planiramo ostvariti
suradnju s Državnim zavodom za zaštitu prirode u Zagrebu kako bi skupljeni podaci
postali dio nacionalnog sustav praćenja biološke raznolikosti.
