Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Utišani glas(1)


  Tibor Žukina - Otuđeni um           Tibor Žukina           05.09.2015.         2348 pogleda
 Utišani glas(1)

Otuđeni um (prethodna poglavlja)
SF roman u nastavcima
VI.poglavlje: Utišani glas 1

Prošlo je već više od godinu dana otkad je genijalni programer napustio svoj skromni plaćeni posao, zaveden mračnim i sumnjivim ponudama moćne organizacije koja je čvrsto odlučila pod svaku cijenu dobiti njegovu suradnju. Otkad je upao u ruke tom antipatičnom i beskrupuloznom poslovnom čovjeku čiji je ukočeni, monotoni i ozbiljni glas odavao dušu okorjelog kapitalista spremnog za sva moguća sredstva, o njemu nitko nije čudo niti riječi, a oni gonjeni neizdrživom sumnjom koji su se usudili za njime tragati i sami su već odavno nestali. Dok su bogati i sposobni pojedinci i dalje besprijekorno slijedili svoj odavno zacrtani životni put, ponašanje malih i običnih ljudi zadnjih je nekoliko mjeseci postalo nadasve čudno i neočekivano, mijenjajući se nepredvidljivo bez ikakvog razloga.

Česta su pojava bili naizgled prisebni i predani stručnjaci koji su se usred poslovnog sastanka počeli panično hvatati za glavu, postavši iznenada nezainteresirani za posao, čak i napuštajući vlastitu tvrku bez ikakvog objašnjenja. Svaki razboriti um slutio je da neka mračna i zakulisna skupina polako preuzima kontrolu nad Sustavom, počevši od rulje na dnu društvene ljestvice i polako se uspinjući prema poduzećima koja su imala veliki utjecaj na gotovo sva njegova obilježja.

Dosad je ta podla organizacija potajno vršila svoju volju, ne dopuštajući da građanstvo primijeti ikakve znatnije promjene u svome okruženju, no nakon više tjedana gotovo neprimjetne manipulacije kojom su igrajući se Boga mijenjali beznačajne ljudske živote njihov je vođa odlučio ušutkati posljednji glas razuma koji je bez imalo skrivanja i pretvaranja populaciju obaviještavao o promjenama koje su ubrzano pogađale njihovu zemlju. Nekada su mediji bili rasprostranjeni diljem zemaljske kugle, imajući tisuće zaposlenika koji su ulagali izniman trud i davali velike žrtve kako bi ostalima bilo dostupno raznoliko mnoštvo informacija, poboljšavajući njihovu spoznaju svijeta oko sebe i olakšavajući im svakodnevne aktivnosti koje su onima neupućenima bile znatno otežane.

S godinama su se lokalna središta emitiranja polako gasila, dok su njihovim mnogobrojnim novinarima bez objašnjenja uručivani otkazi i tisuće bijednika bilo je naglo bacano u niži sloj dok se sva medijska moć polako koncentrirala u sve većim gradovima. Bilo je neminovno da novinarstvo kao takvo uskoro neće niti postojati i da će sve medijske sile koje su ikad vladale Sustavom obasipajući milijarde građana novostima o svakom njegovom djeliću uskoro biti smještene u jednoj kolosalnoj utvrdi odakle će vijesti biti emitirane prema čitavom svijetu. U doba kad je napredak tehnologije dostigao sam vrhunac i kad se činilo da će se nakon višestoljetnog uspona društvo naglo i tragično strmoglaviti u ponor kojeg je samo iskopalo, medijsko osoblje uistinu nije više bilo potrebno kako bi njegova nekadašnja svrha bila ispunjena. Tek nekoliko utjecajnih članova vlade Sustava i deseci plaćenika koji su bez pogovora slijedili njihovu volju birali su koje će novosti stizati do pučana, dajući naredbe u potpunosti automatiziranom medijskom sustavu čija je umjetna inteligencija bila u stanju prikupiti sve potrebne podatke i reproducirati ih globalnim kanalima.

Tek rijetki pojedinci imali su priliku gostovati u emisijama zbog svojih velikih postignuća, iznimnog talenta i ingenioznih planova koji će imati utjecaja na cijelo čovječanstvo, a roboti u koje je na vrlo uvjerljivi način bila usađena gotovo autohtona ljudska svijest mogli su ih bez ikakvih problema intervjuirati, učinivši nekoć slavne i cijenjene reportere još jednom posrnulom skupinom koja je ne prilagodivši se iznenadnim promjenama bila svedena na sloj na rubu egzistencije bez ikakvoga smisla. Lokacija te misteriozne građevine odakle su do njih stizale sve obavijesti bila je gotovo svima nepoznata, a razumom vođena većina zamišljala je veličanstveni neboder u glavnom gradu Sustava čiji je vrh probijao oblake neprestano odašiljući nezamislivu količinu informacija u atmosferu, no budući da je ondje postojalo mnogo takvih građevina u kojima su se odvijale tajne vladine djelatnosti i do čijih ulaza obični pješaci ograničeni unaprijed određenim putanjama nikada nisu mogli stići, narod je samo mogao nagađati i slutjeti, ne znajući da je prava istina negdje daleko od njihovih pretpostavki. U zatupljenim i nepronicljivim umovima zaraženima modernim načinom života čiji je kreativni i stvaralački dio gotovo potpuno zakržljao postojala je slika još jedne sive i bezlične utvrede novoga doba, no glavni medijski toranj pomalo je nalikovao na davno zaboravljenu palaču iz bajke obogaćenu naprednim konceptima novoga doba. Imenovana vlast Sustava čija je moć već postala gotovo simbolična, a dužnost počasna još je imala priliku upozoriti svoje štićenike na novi poredak koji će ubrzo poput virusa zaraziti čitav njihov svijet i nadviti nad njega tamu hegemonije i apsolutne kontrole koja niti u doba najvećeg ropstva gotovo nije postajala.

No znajući da mnogobrojni znatiželjni i savjesni pojedinci nastoje istražiti što se s njima odnedavno događa, tvrtka koja je pridobila Hermanovu odanost znala je da neće još dugo moći ušutkavati one koji previše znaju pa su njene vođe odlučile što brže uskratiti vladi privilegiju da zemljom širi zlata vrijedne informacije i zauvijek utišati glas koji ih je svakog trena mogao odati. Iznad idiličnog oceanskog plavetnila jurilo je gusto jato superiornih vojnih letjelica, neprestano kružeći planetom koji se čovječanstvu činio sve manji i skromnijim, ne sluteći da tek nekoliko kilometara ispod njih tanki svod oceanskog dna skriva napredne katakombe velike poput manjeg grada gdje se kuje plan koji će ubrzo promijeniti svijet. U svaki centimetar blago svijetlećih zidova koji su široke sive hodnike činili mističnima i sablasnima poput nepostojećeg svijeta iz snova bila je ugrađena umjetna inteligencija zbog koje je građevina bila poput živog organizma, povezujući sve njene dijelove u jedinstvenu cjelinu. Dok je oholi i antipatični zlikovac sjedio u svome megalomanskom, ogromnom uredu njegove su riječi odjekivale svim prostorijama kompleksa, a stotine kričavo zelenih hologramskih prikaza njegove ukočene figure niknulo je u svakome kutku i bez obzira gdje bili i čime se bavili, svi su zaposlenici mogli s njime komunicirati kao da se nalaze u istoj sobi.

-Dobro vam je poznato jedno od temeljnih načela kapitalizma koje je oduvijek bilo dio mojeg svjetonazora. Ako postanem kukavica i ne budem se pridržavao onog što sam samom sebi obećao, postat ću još jedan sljedbenik sive rulje koja si nikad neće moći osigurati besmrtnost! „Nedjelo je dopušteno onda i samo onda kad je kazna koju ono povlači manja od koristi koja se njime dobiva “, rekao je davno jedan od mojih zaposlenika dok je još bio na dnu ove korporacije. Ja također ne pridajem nikakav značaj moralu i znam da je odavno prošlo doba kada me itko više može kazniti za nedjela. Kome god se to čini odbojno i neprihvatljivo neka odmah bez posljedica napusti ovaj projekt jer kad doznam što uistinu mislite o meni, oni lažno odani bit će izbrisani iz baze živih!- dok su uistinu izopačeni podanici trljajući ruke likovali zbog vlastite zlobe, oni koji su nekad davno bili pošteni činili su sve da suspregnu gađenje i postanu kao on, nadajući se da će njihove misli što dulje ostati tajne.

- Onaj tko je počeo s puno entuzijazma, ne brinući koga će sve morati zgaziti kako bi postigao svoj cilj sada je ovdje kao jedan od mojih najvještijih agenata obučen isključivo za ubijanje i uništavanje svega što nam stoji na putu. Spreman sam ti povjeriti jako bitan zadatak i imam u tebe potpuno povjerenje. Moraš okupiti tim od deset najopasnijih ljudi i pripremiti se za pothvat koji će biti nužan za sve što sam ikad želio. Svatko tko bude sudjelovao u toj misiji bit će nagrađen s deset milijuna Esencija, a onaj tko podbaci bit će za mene zauvijek otpisan!-Za samo nekoliko trenutaka ispred njegovih se odaja začuje tihi šum visokih čizmi od nanovlakana, toliko otpornih da bi se s njima moglo kročiti po suncu. Na njima je lebdio zaboravljeni vojnik Sustava koji je nakon mnogo godina uzaludnog truda i skromnog života bio otpušten poput pseta zbog nekoliko trenutaka slabosti. S njegovih je računa ukraden sav novac kojeg je ikada dobio od države i od cijenjenog narednika kojeg su svi podređeni smatrali ozbiljnim i nepogrešivim autoritetom i koji je svojim suparnicima ledio krv u žilama odjednom je postao tek anonimni pripadnik nižeg sloja zatvoren zbog neovlaštene upotrebe zraka i zdrobljen u nemilosrdnom žrvnju kapitalizma.

Čuvši za njegovo zavidno iskustvo, rijetko viđenu spretnost i gotovo nadljudsku snagu vođa zloglasne organizacije pokrenuo je strogo povjerljivu akciju pa je jadnik pod krinkom izvršenja smrtne kazne nakon dugogodišnjih neplaćenih dugova konačno oslobođen iz zatočeništva i odveden duboko ispod ocenske površine, nakon čega mu se gubi svaki trag. Na svome tijelu golom do pasa nosio je mnoštvo čistih zlatnih elektroda koje su neprestano podraživale njegove mišiće tjerajući ih na pokrete zbog kojih je postajao sve snažniji, a njegovo je tijelo bilo tvrdo poput kamena i čvrsto poput čelika, kao da su na njemu sve mogućnosti najnovije sportske i vojne tehnologije bile u potpunosti iskorištene. Prizor takvog krupnog i nezgrapnog diva čiji su robusni i teški udovi jedva prošli kroz uska titanska vrata vođina sjedišta zavarao bi sve koji su od njega očekivali usporene, nespretne i neprecizne kretnje, smatrajući da će vrlo lako pobjeći iako bi im suočavanje s njegovom zastrašujućom snagom donijelo propast. Njegov je hod bio elegantan i okretan poput koraka vitke i lake osobe koje je bez ikakvog napora nosila svoje tijelo, a trk mu je bio toliko brz da su samo vrhunski atletičari pred njime imali nade.

Osim što je u rukama prekrivenim gustim plavim žilama počivala velika težina i sila, bio je u stanju zamahnuti na svoga neprijatelja na sasvim neočekivane načine dok su njegove razorne šake jurile gotovo neamislivom putanjom. Mogao se oduprijeti bilo kojem napadu, izbjeći čak i napodlije udarce i preživjeti bitku u kojoj bi svatko drugi bio pretvoren u neprepoznatljivu kašu atoma jer nije postojala niti jedna zamka s kojom se već ranije nije susreo i niti jedno oružje što ga je ljudski um mogao stvoriti nije mu bilo strano. No njegove odlike nisu završavale karizmatičnim stavom, strogim i odlučnim ratničkim pogledom i fizičkom nadmoći beskorisnom pred ljudskog inteligencijom, već je njegov um stvarao besprijekorne planove poput ingenioznog generala i malo koja bi vojska bila u stanju osmisliti taktiku dovoljno dobru da prevari borce pod njegovim vodstvom.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Tibor Žukina - Otuđeni um



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: