Za kroničara ekonomskih i s njima povezanih političkih zbivanja u Hrvatskoj velika je opasnost da ogugla na sve apsurde i ekonomske anomalije koje godinama nezaustavljivo naviru. Ono, navikneš se na gluposti. Postanu ti normalne. Više ih i ne primjećuješ. Pomiriš se da su stvari takve i da se ne mogu promijeniti...
Na svu sreću, postoje institucije i ljudi u njima koji učine da pregore i najdeblji ‘osigurači u glavi’. Zato hvala sucima Ustavnog suda. Da nije njih, ovotjedne ‘Ekonomalije’ bilo bi teže napisati.
Dakle, na prijedlog sindikata Ustavni sud ‘pokrenuo je postupke za ocjenu ustavnosti zakona kojima su državnim i javnim službenicima ukinute naknade po ostvarenom radnom stažu od 4, 8 i 10 posto te zakona kojim su zaposlenima u javnim službama uskraćene isplate regresa i božićnica’.
To što se sindikati koji zastupaju zaposlene u javnom sektoru bune jer su im malo uskraćena prava (ali nitko nije dobio otkaz kao u realnom sektoru) mogu razumjeti. Sijede glave sindikalnih vođa žele dočekati mirovinu na svojim revolucionarnim birokratskim barikadama. A budući da na drugoj strani imaju nesposobne i kukavičke vlade (ne samo ovu posljednju), pritišću i na najmanji pokušaj da državni sektor podijeli sudbinu realnoga.
Da pukneš ko kokica Ovaj kolumnist ‘pukao je ko kokica’ na zahtjev doživotno financijski zaštićenih ustavnih sudaca prema kojemu ‘država mora pokazati kako ima iznimno snažne, objektivne i relevantne razloge da bi se miješanje u to pravo s njezine strane moglo smatrati opravdanim’.
Pa gdje žive ti ustavni suci? Dolaze li oni u doticaj s običnim smrtnicima? Čitaju li novine? Gledaju li televiziju? Znaju li se prikopčati na internet?
Vlada treba pokazati iznimno snažne razloge da ukine dodatke na plaću i regres korisnicima državnog proračuna!? Pa, gospodo ustavni suci, jeste li posljednjih godina pratili kako Hrvatskoj kreditni reting pada na razinu smeća? Ako ste pismeni, jeste li upravo ovih dana pročitali da je javni dug dosegnuo 68 posto BDP-a i da iznsi oko 221 milijardu kuna? Jeste li svjesni, gospođe i gospodo suci u elegantnim crnim togama, da je stotinjak tisuća zaposlenih u realnom sektoru, onih koji svojim radom i rezultatima pune državni proračun, iz kojega i vi svakog mjeseca podebljate stanje na osobnim tekućim računima, ostalo ne bez božićnica, nego i bez plaća?
Zar vam treba nabrajati ‘objektivne i relevantne razloge’ za uštede u državnoj potrošnji? Vjerujem da Vlada, koliko god nesposobna bila, neće imati problema navesti vam desetke podataka iz kojih ćete čak i vi, koji živite izvan vremena i prostora, možda zaključiti kako postoje ‘iznimno snažni’ razlozi da država štedi.
Neovisnost treba zaslužiti Kada donosite takva nebulozna obrazloženja i zahtjeve, gospođe i gospodo ustavni suci, vi najviše pridonosite razmišljanjima kako je trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku štetna. Naravno da je ta trodioba kao dio demokracije najmanje loša za poredak u demokratskoj zemlji, ali ako jedna od tih vlasti, ovaj put ustavnosudska, toliko kompromitira svoje pravo na samostalnost, onda je pitanje treba li preispitati kako ‘unaprijediti’ njezinu korist za društvo u cjelini.
Teške su to riječi, ali ako vrh sudstva u Hrvatskoj ne vidi da je država pred bankrotom, onda je doista teško poštovati instituciju tako ugledna naziva kakav je Ustavni sud.
Pogotovo kad taj isti Ustavni sud igra igricu oko toga smije li Vlada određivati osnovicu za obračun plaća sudaca i drugih pravosudnih djelatnika. Pa poziva da o njihovim plaćama odlučuje Sabor ‘kao jamstvo neovisnog i samostalnog pravosuđa’. Priznajem da nisam pravni stručnjak, ali kao da članovi Ustavnog suda nisu bili na svim satovima logike. Zašto je Sabor objektivniji od Vlade kad je o sudačkim plaćama riječ? Sabor donosi odluke većinom glasova. Većinu u Saboru ima Kukuriku koalicija. Ista ona koja je formirala i Vladu. Po čemu će glasački stranački stroj u Saboru drugačije glasovati od toga istog stroja u Vladi, s druge strane Markova trga?
Šteta što je dr. Nikica Gabrić prerano odustao od one svoje rane poruke kako Hrvatskoj treba prosvijećeni apsolutist. Da smo našli jednoga takvog (rizik je velik da bude samo apsolutist), taj bi vjerojatno našao način kako da sutkinje i suce Ustavnog suda bar jedanput na mjesec natjera da provedu dan u realnom sektoru, u nekoj tvornici gdje zaposlenici rade za plaće državnog aparata bez dodataka na godine staža i bez božićnice.