Slaba točka, novela u nastavcima
Umobolnica, 19. dio
Prethodna poglavlja
Ludnica ili umobolnica je mjesto gdje slobodno možeš biti lud. Tamo je to dopušteno. Dapače, nije preporučeno da bi itko tko nema potvrdu o svom ludilu bio ovdje. Na odjelu je postojao i zatvoreni dio. Bio je sakriven od pogleda na dnu hodnika. Tamo su bile osobe koje su trebale posebnu skrb. Obično se radilo o pokušajima samoubojstva ili ubojstva. Razmišljala je kako je i Ona mogla završiti tu. Samo da ju je tko osim njenih ukućana vidio dok je trgala sve knjige redom.
Stranicu po stranicu. Na tisuće komada. Onda ih potapljala u vodu. Bojala se paliti ih. Knjige nisu za paljenje. Ta znamo tko je u povijesti palio knjige. Imala je strahopoštovanje prema vatri. Vatra je sve uništavala, no s njom se moralo vrlo oprezno. Kroz vatru bi se možda mogli uzbuniti duhovi iz knjiga i tko zna što su joj sve mogli učiniti. Ali, bila je toliko puna bijesa i gorčine. Svi su joj govorili da su knjige krive za njeno stanje. I zato ih je Ona morala uništiti svojom rukom. Sve koje je netom prije tako pomno sakupljala, čitala i čuvala kao svoju djecu.
Ukućani su sa strahom gledali u nju dvojeći kako bi se trebali ponijeti u ovoj situaciji. Rješavala se svega, svoje prošlosti, starih stvari, tuđih predmeta i odjeće, neimanja Njega. Sve, sve, sve joj je to bilo neprijatelj. Luđačkog pogleda i snagom luđaka prebirala je od sobe do sobe. Nigdje više nije vidjela prijateljsko lice, niti sigurno utočište. Za Njom su kasnije išli i spašavali što se spasiti da. Kada bi konačno zalegla da dalje u snu nastavi sa svojim pohodom na vještice, malo bi se mira spustilo na tlo na kojem je živjela.
