HDZ-ovi veteranski radikali samo naizgled nisu monopolizirali komemoraciju žrtvama Vukovara. Jer, učinili su to mnogo ranije, onog časa kada je javnost nepostojeće probleme pristala prihvatiti kao stvarne. Sada, umjesto da pravo građanstva imaju i prezrene civilne žrtve rata, te da se raspravlja o boljitku svih ljudi, izmišlja se navodna »peta kolona« – a u njoj zapovjednici obrane Vukovara! – mudruje o tome poštuju li se ratne žrtve ili ne, mozga se dopustiti ćirilicu ili ne – a zapravo, poštovati zakon ili ne – o »pijetetu« grada, »dostojanstvu« branitelja, »jugoslavenstvu« ministara... Dominiraju osobne traume, poslijeratne fantazme i opasne himere, a od toga ekstremnoj desnici ništa više i ne treba. Jer radikalizam raste samo u atmosferi iracionalne nervoze, ona je njegovo prirodno stanište; kada društvom dominira razum – argumentirano nastojanje da što više ljudi živi što bolje – radikalizam se razgolićuje u svoj svojoj isključivosti.
A kada uhvati korijena, brzo gubi oštre rubove. Postaje normalnim. »Prosvjed je opravdan, jer branitelji imaju problema«, kaže se za šator u središtu Zagreba. Imaju, to je istina. I treba im pomoći. Samo, nemaju li problema i obitelji svih ubijenih? Tko će njima na ruku? A kako prosvjednici traže pomoć? Neprijavljenim, nelegalnim taborom poput ratnog? Smjenom ministra – branitelja s Trpinjske ceste? Zar su problemi branitelja počeli prije tri tjedna? Jesu li uistinu »Jugoslaveni« Matić i Glavašević uzrok svih tegoba? Pa kamo su nestali argumenti? Kamo razum? U Vukovaru pak, glavna tema – »koliko kolona«. Umjesto komemoracije – izviđanje: ovaj ovamo, onaj onamo. Tema nije bolji život živih, nego ucjene nad mrtvima. Nije tema grad, nisu ljudi, nego političko vlasništvo – nad gradom, nad zemljom, nad istinom. Pa gdje je dobra volja?
Ljudi se dakle navikavaju. Sve teže vide stvari kakve jesu. Proces je uznapredovao. Na primjeru Vukovara jučer ga je opisao novinar ovoga lista Tihomir Ponoš. Ovakva bi kolona, kazao je, prije dvije godine izazvala skandal, a sada je smatramo poboljšanjem. Pa Freda su čuvali policajci! Predsjednika države odveli su brže-bolje, kao da ga skrivaju. Dominirale su nervoza i zebnja, ne pristojnost i sabranost. A nervozu i zebnju žude samo ekstremi.
Nasjedaju i mediji. Svađe u Vukovaru odvlače im pogled od još neugodnijih najava. U nedjelju, 23. studenoga, neoustaška Hrvatska čista stranka prava drugu godinu zaredom u Laslovu će ugostiti vođe proturomskog, antisemitskog, protuzapadnjačkog Jobbika, čiji odredi nasilnika marširaju Mađarskom. Povod je 23. obljetnica okupacije tog mađarsko-hrvatskog sela kod Osijeka. Komemoraciju uništenja pitomog Laslova preuzele su dvije esktremističke i protudemokratske stranke, a javnost šuti. A još prije samo dvije godine vlada je zabranila miting HČSP-a i Jobbika u Zagrebu. Danas pak, s HČSP-om koalira HDZ, premda ta minorna stranka slavi dan osnivanja NDH, negira zločin Jasenovca i zaziva kolektivni ostracizam. Odbacimo zato iluzije pa zagledajmo malo i iza kulisa: umjesto sjećanja, ponosa i slave, dobivamo stranke – ponora i strave.
