U Gradu smo često, zbog neznanja naziva nekih ulica, pribjegavali opisnom pojašnjavanju. Nerijetko se čulo da netko stanuje prekoputa Kombinata, ili desno iduć' Sajmištu, ili u ulici koja vodi do Groblja, nekoliko kuća prije ulaza u Bolnicu, ili 300 metara sjeverno od Crkve. Ukratko, snalaženje je bilo pomoću opisa neke poznate zgrade ili dijela Grada.
Tata se nije previše zamarao nazivima ulica. Njemu je bilo dovoljno znati gdje tko stanuje, bez znanja naziva ulice. Ako ga treba, otići će k njemu, ili ga nazvati. Pisati pismo sigurno neće.
- Mogao si makar zapamtiti nazive ovih ulica, tu do nas, Šta misliš, netko te zaustavi i pita za ulicu, a ti nemaš pojma - jednom ga prilikom, malo u šali, malo zaozbiljno, upozorila mama.
- Šta bih ja pamtio? I, molim te, tko bi tu mogao zalutati? Možda netko iz Trogira dođe na ljetovanje u Grad? Ajd, ne budi blesava, ne zanimaju me nazivi, da hoću, zapamtio bih, al neću. Uostalom, koliko si mi puta dala zadatak da nekoj tvojoj mušteriji odnesem sašiveno, i, jesam li ikad fulao ulicu? Nisam.
- Ma, baš me briga, upozorila sam te - odustaje mama, nema vajde
I dogodilo se.
Prilikom povratka doma iz prve smjene, i nakon kratkog razgovora s frendom, tek toliko da dovrši cigaretu, na cesti se zaustavio auto splitskih registracijskih oznaka. Čovjek izlazi i prilazi tati.
- Molim Vas, izgleda da sam zalutao, tražim Kidričevu ulicu. Znate li, možda, gdje se nalazi? Trebala bi biti ovdje, u blizini - uljudno će
- Kidričeva? Hm, prijatelju, ovdje živim skoro 25 godina, nikada nisam čuo za ulicu o kojoj pitate. Možda je negdje bliže Ciglani, ovdje sigurno nije - odgovara tata stopostotnom sigurnošću.
- Hvala Vam, okrenut ću auto, pa idem bliže Ciglani, sigurno ste u pravu - zahvalio se gospodin.
Petnaestak minuta poslije, evo ga, stiže na ručak, al' mami nije promakao njegov nešto kasniji dolazak.
- Negdje si se zadržao?
- Ma, čovjek me zaustavio i pitao za Kidričevu ulicu. Poslao sam ga nek' traži u blizini Ciglane. Pa, znao bih da je u blizini.
- Ti stvarno nisi normalan! Gdje god da te zaustavio, Kidričeva je ulica tako blizu našoj kući, da si ga mogao odvesti pješice! Gdje si se točno zatekao dok te čovjek pitao za Kidričevu?
- Tamo, u blizini Elektre gdje se spajaju dvije ulice. Ova, glavna, i ona druga, mislim da je to neka slijepa ulica - odgovara tata, sad već između dva zalogaja
- E, vidiš! Baš ta ulica, kako kažeš, slijepa, e pa to ti je Kidričeva!
Sutradan je provjerio i nevoljko priznao kapitulaciju. Točno iznad njegove glave, u trenutku dok je odgovarao putniku da je pogriješio, nalazila se tabla plave boje s bijelim slovima. I nazivom što ga je izgovorio Dalmatinac.
