Kada ne popravljam kišobrane običavam prepravljati svoje stare priče. Evo jedne o ”ulcama”. Promjene naziva ulica i trgova su kod nas, od pamtivijeka, bile u uskoj vezi s promjenama političkih prilika. Tako su onomad jedan trg u Podsusedu prekrstili (ili prekrižili, kako se već kaže) u Trg Passignano sul Trasime. Ime je, kažu, dobio po jednom talijanskom gradu koji im je pomogao u onom, za sada, zadnjem ratu. Čujem da bi ga sada rado vratili, jer novo ime ne znaju izgovoriti.
Posljednjih se decenija društvene reforme i građanske inicijative uglavnom svode na takve aktivnosti. ”Novo doba” moralo se ozrcaliti i u nazivama ulica, trgova i naselja. Slično je bilo i Zagrebu i gotovo svim gradovima kada su se smjenjivali režimi. Izuzetak je Fažana i još neka Istarska mjesta. Koja su po tom pitanju konzervativna, pa još misle kako su partizani oslobodili Hrvatsku. A ti isti su opet, nakon pobjede u ratu, uklonili nazive koje je uvela ona stara vlast. Trumbićeva je ponovo postala Dalmatinska, Šufflayeva - Masarykova, Javorova - Praška…
Duićev trg se okitio imenom Petra Drapšina, Trg Kulina bana postao Trg žrtava fašizma. Nestaju ulice i trgovi Josipa Jelačića, Petra i Tome Erdödyja, Bauerova. Prema planu Zagreba iz 1951. već se u uvodu spominje da su 194 ulice “u posljednje vrijeme” preimenovane. No, najintenzivnije promjene desile su se od 1990. do 2007. Prema dostupnim podacima preimenovano je čak 474 ulica i trgova. Nerijetko nazvane i po simbolima NDH.
Sada se to, na opću žalost tvdokorne desnice i ustašonostalgičara, mijenja. Ovih su dana preimenovane četiri ulice u ZG: Ulica Vladimira Arka preimenovana je u Ulicu Srećka Lipohara, hrvatskog branitelja, Ulica Antuna Bonifačića u Ulicu Sidonije Erdődy Rubido, prve hrvatske primadone. Ulica Filipa Lukasa dobila je ime Nade Iveljić, književnice, a Ulica Ivana Šarića dobila je ime hrvatskog nogometaša Josipa Kuže.
Kod susjeda je, kažu, bilo i gore.
U Beogradu, je jednoj ulici (Krunska), od 1872. godine, naziv mijenjan čak 12 (dvanaest) puta. Slijedi Resavska sa devet, a na trećem mjestu je Svetogorska sa svega osam promjena. Zamislite zbunjozu kod sredovječnih taksista.
U Lundu, studenskom gradu u južnoj Švedskoj, razvoj je tekao nešto drugačije. Nisu baš nešto ratovali pa mora da su naišli na teško premostive probleme prilikom imenovanja svojih (inače vrlo čistih) ulica.
Tako je svaki kvart grada tematski uokviren.
Pa jedna ulica nosi imena po zanimanjima; Ulica dimnjačara, Ulica krovopokrivača, Zidarska, Stolarska… Drugi kvart je kršten po cvijeću i bilju; Ulica tulipana, Ulica maka, timjana, lavandi… Pa onda ptica; Vrapčeva, Sokolova, Papagajeva. Pa autodijelova, pa dječjih igračaka…
Osobno mi je najdraži kvart škole i slobodnih aktivnosti; Učiteljičina ulica, Ulica prvog polugodišta, Ulica magareće klupe…
I na kraju ona najromantičnija – Ulica razvezanih pertli.
Zamislite početak romanse...
Ona je stanovala u Ulici razvezanih pertli...
