VIROVITICA - Udruga oštećenih štediša uputila je Državnom sudbenom vijeću Republike Hrvatske otvoreno pismo sljedećeg sadržaja: Poštovana gospodo Suci DSV RH, Skupština Udruge oštećenih štediša štedno kreditne zadruge iz Virovitice, na svojoj sjednici održanoj 18.ožujka 2007. godine donijela je odluku, da Vam se obratimo otvorenim pismom, kojim izražavamo nezadovoljstvo na imenovanje gosp. Darka Domšića iz Virovitice, na visoku i časnu dužnost Predsjednika Županijskog suda, Virovitičko-podravske županije sa sjedištem u Virovitici.
Nezadovoljstvo potvrđujemo činjenicom što je gosp. Darko Domšić sin Martina Domšića iz Virovitice, oca koji je bio prvooptuženi i nepravomoćno osuđen na godinu dana na Županijskom sudu u Bjelovaru u slučaju propasti Zanatsko-štedno-kreditne zadruge i Štedno-kreditne zadruge u Virovitici, vjerujemo da vam je slučaj dobro poznat. Svojim nemarom i nesavjesnim radom gospodin Martin Domšić i drugi oštetili su 1600 štediša za 125 milijuna kuna. Vršeći dužnost Upravitelja Zanatsko-štedno-kreditne zadruge, zamislite uspio je svoju snahu, suprugu svoga sina Darka Domšića koji obnaša dužnost Predsjednika Županijskog suda u Virovitici, na osnovu njene propale štednje namiriti garsonijerom od 28 m2 u Crikvenici. Dok je gospodin Martin Domšić namirio svoju snahu garsonijerom, veliki broj štediša nije dobio priliku ni razgovarati s članovima Uprave ŠKZ i ZŠKZ pitajući se što i kako dalje jer su gospoda iz Uprave bila nedokučiva. Večernji list od 27.10.2006. godine pod naslovom " OBITELJ SUDACA VEZOM DO STANOVA I ZEMLJIŠTA " – u daljnjem tekstu piše, citiram: " Uloge za nekretnine uspjelo je zamijeniti samo dvadesetak od tisuću dvjesto štediša. ", završen citat, a među tih dvadesetak je i supruga Predsjednika Županijskog suda gospodina Darka Domišća, odnosno snaha Martina Domšića prvookrivljenog u slučaju štednih zadruga.
Pod naslovom " ŠTO JE PRIPALO OBITELJI SUDACA " Večernji list dalje piše, citiram: " Vera i Igor, supruga i brat Predsjednika Županijskog suda u Virovitici, Darka Domšića, vlasnici su garsonijere od 28 kvadrata, prema kupoprodajnim ugovorima sa tvrtkom "JEDRA" od 29. ožujka i 21. travnja 2005. g. " završen citat.
U nastavku list dalje piše, citiram:" Domšić: Veza je bio tata, a ne ja. Moja supruga i brat apartmane u Crikvenici kupili su svojim štednim ulozima, nisu ih dobili na dar. Ja nisam povukao veze, nego smo prije propasti zadruge kupnju uspjeli realizirati preko tate- kaže Darko" – završen citat.
Da je ova kupnja apartmana u Crikvenici od strane obitelji Domšić išla ispod stola potvrđuje činjenica da je član Š.K.Z. V.V. iz Virovitice sa svojim ulogom u zadruzi od 40.000,00 Eura podnesenim pismenim zahtjevom 07.03.2005. da kupi jedan od apartmana bio odbijen od I.O. Š.K.Z. s napomenom da isti može kupiti samo za gotovinu.
Udruga oštećenih štediša ne stoji na stanovištu da je Predsjednik Županijskog suda Darko Domšić savjetovao svog oca Martina Domšića kako loše raditi, ali si postavljamo pitanje zašto nije spriječio svog oca Martina, a preko njega utjecao i na ostale sada već optužene članove uprave zadruge, jer bi time katastrofa bila manja.
Nadalje Udruga smatra da je gospodin Darko Domšić bio upoznat sa stanjem u Zadrugama i načinom rada članova Uprave, ne samo zato jer je član obitelji, čiji je otac bio jedan od rukovodilaca Zadruge, nego ranijih godina, kao sudac Općinskog suda u Virovitici i sam sudio u parnicama vezanim uz Zanatsko-štedno-kreditnu zadrugu prethodnicom Štedno-kreditne-zadruge Virovitica.
Odvođenjem u propast ZŠKZ i ŠKZ u Virovitici bez svoji štednih pologa ostalo je 1600 štediša u vrijednosti 125 milijuna kuna. Većinom su to ljudi starije životne dobi, pa su mnogi danas na rubu životne egzistencije, a saznanjem da su izgubili sve što su štedjeli cijeli život danas su bitno narušenog zdravlja.
Udruga oštećenih štediša ŠKZ Virovitica ovim otvorenim pismom želi upozoriti Vas časne suce DSV RH i širu javnost na ovaj za nas štediše katastrofalan slučaj.
Ljudi koji obnašaju visoke pravosudne dužnosti i ako su imali saznanja što se događa u navedenim zadrugama, svojim autoritetom i ugledom nisu ni pokušali spriječiti taj nemili slučaj, nego su vodili brigu kako namiriti svoje bližnje.
Pravovremenim korištenjem svog autoriteta i ugleda uvjereni smo da bi ova katastrofa po nas štediše bila daleko blaža. Ovdje se otvara pitanje morala i kodeksa ponašanja visoko pozicioniranih ljudi u pravosudnim institucijama u našoj županiji da svojim poštenjem i ponašanjem uliju vjeru u ljude, da zaista žive u pravnoj državi da ne smatraju da su nedostupni upravo onima koji ih najviše trebaju, a to smo mi mali ljudi, žitelji lijepe naše.
