U zagrebačkoj knjižnici Staglišće otvorena je izložba slika Mirjane Jurki. Postav je obuhvatio pedesetak radova velikog formata, uglavnom 70 × 100 centimetara, izvedenih akrilom na platnu. Sam naziv ciklusa – „Svjetla grada” – sugerira fascinaciju urbanim ritmom, refleksijama svjetla, pokretom i energijom prostora, što se vidi i iz naziva pojedinih slika poput „Festival svjetlosti”, „Trg b. J. Jelačića”, „Katedrala”, „Vjesnik”, „Jarun”, „Svjetla grada” i „Pogled s terase”.
U predgovoru izložbe povjesničarka umjetnosti Anja Brabec Žeravica opisuje njezin slikarski rukopis kao izrazito spontan i emotivan. Posebno ističe „poletnost, aktivnost i potrebu za kretanjem po formatu”, dok slike povezuje sa sjećanjima, morem, mediteranskim krajolicima, valovima i jedrilicama. Naglašava i karakteristične impasto nanose boje zbog kojih radovi imaju snažnu teksturu i gotovo reljefnu dinamiku.
Zanimljivo je da Mirjana Jurki motive ne gradi klasičnim figurativnim pristupom. Gradovi, pejzaži i prizori tek su polazište – ono što dominira jesu atmosfera, ritam i emocionalni dojam. Zato njezine slike često djeluju kao vizualni zapisi trenutka: eksplozije boje, svjetlosti i pokreta.
Na njezinoj službenoj stranici objavljen je i velik broj radova izloženih u Staglišću. Uz urbane motive, ciklus uključuje i slike inspirirane prirodom i putovanjima – „Pacifik”, „Ocean”, „Grenland”, „Albanija u Dubrovniku”, „Malinska”, „Orke”, „Flamingo”, „Papiga” i druge.
Posebno je zanimljivo da je riječ o autorici koja je profesionalni život provela u projektiranju i opremanju interijera, a ozbiljnije se slikarstvu posvetila tek u mirovini. Upravo zbog toga njezin rad često izaziva dodatnu pažnju publike – jer iza slika stoji spoj tehničke preciznosti, osjećaja za prostor i vrlo osobnog emotivnog izraza.
Mirjana Jurki cijeli je radni vijek provela stvarajući – najprije kroz drvo, interijere i funkcionalne prostore, a danas kroz boju, platno i apstraktne forme koje odišu energijom i emocijom. Iako je javnosti desetljećima bila poznata kao uspješna inženjerka drvne industrije i poduzetnica, posljednjih godina njezino ime sve se češće povezuje s umjetnošću.
Rođena Virovitičanka ostavila je dubok trag u struci kao prva diplomirana inženjerka drvne industrije s virovitičkog područja. Profesionalni put vodio ju je kroz projektiranje interijera, opremanje prostora i poduzetništvo, gdje je razvijala prepoznatljiv osjećaj za estetiku, proporciju i detalj. Upravo će se taj spoj tehničke preciznosti i kreativnosti kasnije preliti i na njezino slikarstvo.
Nakon odlaska u mirovinu otvorilo se novo životno poglavlje. Umjesto usporavanja, Mirjana Jurki okrenula se intenzivnijem umjetničkom radu i pronašla prostor potpune slobode u apstraktnom izrazu. Akril na platnu postao je njezin novi jezik, a boje način komunikacije s publikom.
Njezini radovi ne oslanjaju se na figurativnost niti doslovne motive. U središtu su emocija, pokret i energija. Na velikim formatima, često izvedenima kao diptisi ili poliptisi, boje se sudaraju, prelijevaju i stapaju stvarajući snažan vizualni dojam. U njima se može prepoznati životno iskustvo, ali i potreba za slobodom izraza koja ne poznaje granice.
Prvu samostalnu izložbu predstavila je krajem 2024. godine u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Virovitici. Izložba je privukla brojne posjetitelje, a reakcije publike pokazale su kako njezin umjetnički rad ne prolazi nezapaženo. Posebno su zapažene eksplozivne kombinacije boja i dinamične kompozicije koje promatrača ne ostavljaju ravnodušnim.
Iako se umjetnošću ozbiljnije počela baviti tek nakon završetka profesionalne karijere, Mirjana Jurki svojim primjerom pokazuje kako kreativnost nema rok trajanja. Naprotiv, čini se da je upravo iskustvo života njezinim slikama dalo dodatnu dubinu i autentičnost.
U vremenu kada mnogi mirovinu doživljavaju kao kraj aktivnog stvaranja, ona ju je pretvorila u početak jedne sasvim nove umjetničke priče.
