Za prijetnju novinaru u Virovitici pravomoćna, premda uvjetna, kazna tromjesečnog zatvora; za premlaćivanje i prijetnju smrću novinaru u Makarskoj prekršajna kazna i beskrajno odugovlačenje kaznenoga progona - to je konzistencija hrvatske sudske prakse. I pri tome možemo samo nagađati je li napadač u Virovitici osuđen zbog nedovoljna javnog »ugleda« koji bi mu osigurao nekažnjivost, te je li nasilnik iz Makarske slobodan kao ptica zato što je bivši sudac makarskoga suda, blizak Blažu Petroviću, uglednome biznismenu hrvatske provenijencije. Petroviću se, naime, sudilo za sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji.
prijetnje ivana jerešića
Za razliku od brutalnoga napada Predraga Trutina na vlasnika i urednika «Makarske kronike» Anđelka Ercega 15. veljače 2006., slučaj iz Virovitice gotovo je nepoznat, premda za sudsku zaštitu novinara itekako važan. Dogodilo se to 21. prosinca 2005. navečer: četvorica građana iz virovitičke su policije odvedeni istražnome sucu u Bjelovar. Trebao ih je ispitati o kriminalu u propaloj virovitičkoj Štedno-kreditnoj zadruzi, u kojoj su, sumnjalo se, građane Virovitice olakšali za ukupno 128 milijuna kuna - vrtoglava svota i šokantan kriminal za tako malen i siromašan grad. Na odvođenje su, dakako, stigli i novinari, jer velika je vijest kada četiri ugledna građanina odvode sucu uz optužbu za svjesnu i organiziranu pljačku vlastitih sugrađana. Najuglednijemu od njih, odvjetniku Ivanu Jerešiću, novinarska se marljivost najmanje dopala: kada ga je policija iz zgrade uvodila u službeni automobil, okrenuo se novinaru «Glasa Slavonije» i vlasniku web portala Virovitica.net Goranu Gazdeku, te, prijeteći mu prstom, prosiktao: »S tobom ću se još obračunati zbog bljuvotina koje si pisao«. Navikao na prijetnje, anonimne pozive, struganje čavlima po automobilu i bušenje guma, Gazdek to nije odmah prijavio policiji. Kaznenu prijavu podnio je dvadesetak dana kasnije, i to na sugestiju građanski odgojenih policajaca, koji razumiju važnost i rizike novinarskog posla. Tako je počeo dvogodišnji sudski postupak.
što sad hoće taj gazdek
Istina, općinskoj državnoj odvjetnici Marici Šušnić nije se naročito radilo. Svjedoci su je čuli kako po hodnicima odvjetništva naglas komentira da »što sad hoće taj Gazdek!?«. Pa da: nije lako progoniti vlastitoga kolegu, viđenoga odvjetnika, glavu ugledne virovitičke obitelji, i to na prijavu nekakvoga sumnjivog piskarala! No ipak, devet mjeseci kasnije, podnijela je optužni prijedlog. Sutkinja Jasna Delić Janković 3. ožujka 2007. presudila je u korist Gazdeka te Jerešića osudila na tri mjeseca zatvora, godinu dana uvjetno. Presuda je srušena tri i pol mjeseca kasnije na Županijskome sudu u Virovitici: sud je uvažio prigovor obrane koja je Gazdeku osporavala status novinara. Šokantan rasplet, jer je Gazdek na ročištima pokazao svoje fotografije događaja objavljene dan kasnije u Glasu Slavonije i na Virovitica.netu. Promatrači su bili na korak do zaključka kako je Županijski sud podlegao pritisku činjenice da je njegov predsjednik, Damir Domšić, sin Martina Domšića, jednoga od četvorice osumnjičenih za kriminal u Štedno-kreditnoj zadruzi. Pokazalo se to ipak preuranjenim zaključkom: sudac Županijskoga suda u Virovitici Radenko Miličević potvrdio je 22. studenoga 2007. ponovljenu presudu Jasne Delić Janković od 2. listopada 2007., kojom se Ivan Jerešić osuđuje na tri mjeseca zatvora, godinu uvjetno, jer je prijetnjom novinaru počinio »kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina - prijetnjom«. Štoviše, sudac Miličević u objašnjenju presude pozvao se na na odredbe Zakona o medijima koje jamče novinarsku autonomiju, podsjećajući da »novinar u prilogu ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima« te kako je »samostalan u oblikovanju novinarskog priloga«. Unatoč otezanju općinske državne odvjetnice, dakle, presuda za prijetnju Goranu Gazdeku korektna je pravomoćna sudska osuda pritisaka na novinare. Važna je tim više što je donesena u malome, medijski nedovoljno pokrivenu gradu, i to protiv lokalno »uglednoga« građanina, čiji je utjecaj nadmašivao kolegijalne pravničke krugove.
ercegove ozljede
Ali što se onda događa na Općinskome sudu u Splitu, koji već dvije godine ne uspijeva početi suđenje bivšemu makarskom sucu Predragu Trutinu jer je prebio Anđelka Ercega? Usporede li se ta dva slučaja, biva jasnim kako je Trutinov ispad neusporedivo ozbiljniji i okrutniji od relativno benigne Jerešićeve prijetnje. Trutin je, podsjetimo, u makarskome restoranu Porat pred gostima i osobljem pijan nasrnuo na Ercega, ščepao ga za kosu, bacio na pod i udarao nogama vičući: »Sad mi te je dosta, nestat ćeš!« Potom se mašio za džep, zbog čega je Ercegova kolegica Ivana Pleić kasnije svjedočila kako je zgroženo pomislila da kani ubiti novinara. U prilog opravdanosti njezina straha, policija je priopćila da je Trutinu oduzela oružje. Ercegu je ozlijedio uho i nanio mu neugodne modrice. I - ništa. A zapravo mnogo toga: policija je Trutina pustila odmah nakon napada, pa je u istoj birtiji, ni od koga ometan, nastavio piti i prijetiti. Tadašnji makarski dogradonačelnik Dragan Srzić nazvao je Ercega da pita što se dogodilo, a kada mu je ovaj ispričao, kazao mu je ovako: »Kad si već na policiji, prijavi i mene. Da te nije Trutin napao, ja bih.« Na prekršajnome ročištu koji dan kasnije, sutkinja je Trutinu dopustila da neukusno komentira događaj, pa čak i ustane i krene dodirivati Ercegove ozljede, što je prestalo tek nakon što je ozlijeđeni odlučio napustiti sudnicu. Trutin je osuđen prekršajno, na dvadeset dana zatvora, uz dvogodišnji rok kušnje. Jedinu zadovoljštinu u cijelome tom sistemskom protunovinarskom nasilju Erceg pronalazi u tome što je »prekršajni sud nepobitno utvrdio što se dogodilo«, a to Općinskome sudu u Splitu olakšava posao. Da, olakšava - kada bi počeo suđenje. Ali, kako je njegov predsjednik Vlado Madunić nedavno izjavio za naš list, tome su sudu važniji »hitni slučajevi«, ma što to značilo. Zato bar znamo što se kako zove: u Virovitici je Općinski sud, u Splitu - općinski lud.
