U tri navrata oštećena hrvatska zastava u Slatinskom Drenovcu

SLATINSKI DRENOVAC, 30. svibnja - Nepoznata osoba ili više njih u Slatinskom Drenovcu je u tri navrata oštetila hravtsku zastavu izvješenu uz srušenu kuću obitelj Kordić iz Čepina. Ante Kordić u posljednjih godinu dana često dolazi u Drenovac i održava voćnjak i okućnicu. U svibnju 2004. godine na ostatke kuće Ante je postavio hrvatsku zastavu kao znak da tu netko dolazi i brine o kući. "Bilo je sve u redu do 23. travnja ove godine kada je netko do kraja savio nosač zastave. Popravio sam i vratio zastavu, a kada sam dva tjedna poslije ponovno došao zatekao sam istu sliku. Nosač zastave tada sam stavio u željeznu cijev. I 12. svibnja sam vidio da je netko grubo svukao zastavu i ostavio je da visi na zadnjem končiću, a tri dana poslije opet su savinuli nosač. Na kraju sam 21.svibnja postavio novu zastavu s nosačem visokim sedam metara zabetoniranim u zemlju. Slučaj sam prijavio policiji, ali istraga nije dala rezultata", priča Kordić i pita: "Kome još smetaju hrvatske zastave"?
Policija je potvrdila incident sa zastavom te da je u tri navrata obavila uviđaj. "Okolnosti se utvrđuju, istraga je u tijeku", kazao nam je glasnogovornik PU Virovitičko-podravske Slavko Kopjar.
No, to nije jedini problem obitelji Kordić. Naime, nakon što nisu ostvarili pravo na obnovu u Domovinskom ratu teško oštećene kuće u Slatinskom Drenovcu odlučili su tužiti državu. Oni smatraju da im je Republika Hrvatska dužna obnoviti kuću jer su je nepoznati počinitelji oštetili nakon ratnih operacija. O tome su spremni govoriti na sudu, a imaju i svjedoke. "Od bivših objekata danas kao humak stoje obiteljska kuća, štala, svinjac, kokošinjci, drvarnica, čardak i bunar. Sve je uništeno, a mi bi bili zadovoljni da nam se omogući minimum po Zakonu o obnovi", govori Ante Kordić, komercijalist u INI-noj veleprodaji, nositelj Spomenice Domovinskog rata i opunomoćenik vlasnica kuće, svoje supruge Zdenke i njezine sestre Mire Fujz iz Požege.
"Još prije rata odlučili smo mirovinu provesti u Drenovcu. Ove godine po sili zakona moramo u mirovinu i preselili bi u to selo. Kuću u Čepinu ustupili bi mlađoj, udanoj, kćerki jer živi kao podstanar", obrazlaže Ante razloge zbog kojih im je stalo da što prije obnove kuću.
Obratili su se Kordići nekoliko puta Službi za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo Virovitičko-podravske županije i Upravi za obnovu obiteljskih kuća Ministarstva mora, turizma, prometa i veza i uvijek dobivali isti odgovor: "Nemate pravo na obnovu jer do početka ratnih operacija niste imali prijavljeni boravak u Slatinskom Drenovcu u smislu zadovoljavanja životnih i stambenih potreba". Pisali su žalbe i požurnice, čak i Upravnom sudu. Kucao je Ante Kordić i na sudska vrata u Zagrebu, ali nije mogao dalje od ljubazne tajnice. Bio je spreman spavati pred sudom u vreći i tako prosvjedovati, ali država je bila neumoljiva.
"Riješio sam o svom slučaju upoznati javnost. Pisat ću premijeru i predsjedniku, obratiti se međunarodnim sudovima jer ne želim da se od mene pravi Crvenkapica. Ne mogu ovo više trpjeti jer dobro poznam sve stanovnike Drenovca. Cijelo selo je obnovljeno iako su mnogi bili s one strane barikada, a danas žive u Srbiji. Samo moja kuća stoji kao bezimeni pokojnik na nogostupu glavne ceste", govori Kordić.