Na šljunčanom prostoru buvljaka, između parkiranih kombija i dugačkih hala, prostrana je velika cerada prekrivena najrazličitijom robom. Kartonske kutije, plastični spremnici i vreće puni knjiga, odjeće, obuće, igračaka, posuđa, ukrasa, torbi, starih videokaseta, kablova, punjača i brojnih sitnica čiju namjenu ponekad tek treba otkriti. U središtu šarolike ponude stoji prodavač u plavoj majici s natpisom „Nautical“. Njegov glas nadjačava žamor okupljenih: „Sve po 50 centi! Ne 50 eura — 50 centi! Biraj, biraj!“
Poziv ne ostao bez odgovora. Oko cerade se brzo okupio velik broj kupaca svih generacija. Jedni stoje i promatraju, drugi čuče nad kutijama, a najuporniji prekopavaju gomile robe ne bi li pronašli nešto vrijedno ili barem neobično. Netko razgleda cipele, netko vadi odjeću iz hrpe, dok ljubitelji knjiga pažljivo izdvajali naslove i slažu ih u naručje. Ruksaci i vrećice se pune munjevitom brzinom.
„Dao sam novce vašoj gospođi“, kaže kupac.
„Sve je snimila nadzorna kamera“, šali se prodavač.
Kupovanje se pretvara u malu zajedničku potragu, gotovo natjecanje u pronalaženju skrivenog blaga. Neki pažljivo okreću svaki predmet, a drugi odlučuju u trenutku. Gužva se pomiče duž cerade poput vala: čim bi se otvorila nova kutija ili pokazao zanimljiv predmet, oko njega se stvori novi krug znatiželjnika. Upravo su ta neprestana potraga, komešanje i zadovoljstvo zbog dobrog ulova rasprodaji dali pravi, živopisni ritam buvljaka.
„Ljudi, danas vam je sretan dan! Nemojte odbiti da svi kupite nešto po 50 centi. Danas sam dobre volje, iskoristite priliku. Susjedi će me tući kada vide da ovo dajem tako jeftino.“
Prodavač ne nudi samo robu nego i predstavu.
„U stečaju sam, zato moram sve rasprodati. 50 centi! Samo 50!“
Njegov humor i neposrednost privlači ljude jednako snažno kao i simbolična cijena. Kreće se među kupcima, dodaje vrećice, odgovara na pitanja i potiče neodlučne da još jednom pogledaju. Dok se ruke pružaju prema kutijama, iz njih izranjaju dječje lutke, šarene igračke, slamnati šešir, ukrasne čaše, stari časopisi, torbice, kućanske potrepštine i zaboravljene videokasete. Čak i prezervativ! Na buvljaku, čini se, baš svaki predmet može dobiti novu priliku.
„Što god vidiš dolje na podu je 50 centi. Ako nađeš novčanik s 50 eura i to je 50 centi!“
Kako vrijeme prolazi, urednog razgledavanja sve manje, a živahnog prebiranja sve više. Knjige završavaju u naručjima, obuća se isprobava na licu mjesta, odjeća podiže prema svjetlu, a sitnice pažljivo pregledavaju prije nego što završe u vrećici. Čak i dječja ležaljka, smještena među kutijama i spremnicima, čeka novog vlasnika.
„U mojoj biblioteci dobijete knjigu bez članarina, ne morate ih ni vračati. Samo 50 centi. Ako nećete čitati možete ih dalje prodati za dva eura.“
Atmosfera prava bivljačka: potraga, cjenkanje, slučajni susreti i zadovoljstvo kada se među naizgled bezvrijednim stvarima pronađe nešto korisno. Glavni pokretač cijelog prizora koji je humorom običnu rasprodaju pretvorio u događaj.
„Ja bih ti ovo kupio, ali puno mi je 50 centi“, šali se jedan kupac na neodoljivu ponudu.
Svi prsnuše u smijeh.
Žute kovanice tutnemo mu na dlan, a on ih, gotovo i ne pogledavši, sprema u džep. Ne broji ih i ne provjerava iznos — vjeruje svojim kupcima. Jedan od njih ipak inzistira:
„Provjerite“, kaže mu.
Prodavač samo odmahne rukom i uz osmijeh odgovori:
„Pa nećeš me valjda prevariti za 50 centi? Bila bi to sramota.“
I već se okreće sljedećem kupcu, nastavljajući svoj neumorni poziv: „Biraj, biraj! Sve po 50 centi! Samo dukate volim, žute. Žute dajte, 50 centi".
Za 50 centi ove nedjelje nismo dobili samo knjigu, igračku, par cipela ili neku kućnu sitnicu. Dobili smo i razgovor, dobru šalu te uspomenu na prodavača koji je svojom duhovitošću običnu rasprodaju pretvorio u najživlju predstavu.
