Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud

  In memoriam

U spomen - Stjepan Canja Franc: Posljednji odlazak iz Omladinca

  Sandra Pocrnić Mlakar           12.12.2016.         5654 pogleda
U spomen - Stjepan Canja Franc: Posljednji odlazak iz Omladinca

Otišao je naš DJ – objavila je grupa Omladinac na Facebooku. Naravno, tuga i nevjerica. Stjepan Canja Franc bio je naš vjerni i odani DJ, marljivi i pažljivi član. U godinu dana otkako je grupa osnovana, navikao nas je na svoja javljanja u kojima je dijelio je s nama sjećanja na stare hitove, uvijek diskretan i pažljiv, a odano prisutan.

Iako osnovana prije godinu dana, čini nam se da grupa Omladinac postoji puno duže. Kako smo uopće prije mogli bez nje? U toj grupi nam je baš kao nekad u Omladincu – kad god svratiš, naći ćeš nekog poznatog. Tu se podsjećamo na stvari koje smo nekad slušali i na sebe same nekadašnje, komentiramo modu i frizure sedamdesetih i osamdesetih, pratimo rođendane ili godišnjice smrti zvijezda koje smo obožavali i, naravno, žalimo za onima koji su nas napustili.

Stjepan Canja Franc bio je naš DJ. Čim se spusti večer, eto njega. Počinje druženje u Omladincu, objavi nekoliko linkova, često tematski, vezanih uz određeno razdoblje, grupu ili stil. Skromno, diskretno, ali redovito i… sutradan opet. „Omladinci, subota je“ – znao bi podsjetiti ako ne bismo dovoljno oduševljeno lajkali. Dire Straits, Human League, Talking Heads, Genesis, The Cure, pa Prljavci, Parni valjak, Azra, Indexi, Dugme … Podsjećao nas je na glazbu koju smo slušali u Omladincu, prisjećao se starih stvari za sve nas na neki svoj istraživački način, kao da nas je nastojao iznenaditi ili začuditi „zar se toga još netko sjeća“.

U mladim danima poznavala sam ga, naravno, iz Omladinca. Nisam znala puno o njemu, samo da je invalid, nizak rastom, iskrivljenih leđa, povučen i diskretan. Imao je pogled mudra čovjeka, kao da je puno patio. Ljudi koji poznaju patnju znaju biti i suosjećajniji jer su nekako svjesniji nepravde svijeta koju nose, pomireno, bez pobune i optužbe. Bio je najčešće ozbiljan, ali viđala sam ga i kako se smije. U Omladincu smo svi znali tko je kakav, čak i ako se nismo družili. Znalo se tko dolazi u Omladinac, tko izostaje, a tko je redovit, tko je u paru, tko u većem društvu, a tko sam. Nisam znala s kim je Stjepan Canja dolazio u Omladinac. No, kao i svi mi, odstajao bi tih nekoliko sati programa. I dolazio opet. Znala sam da i on mene zna. Mi vršnjaci iz Omladinca svi smo se poznavali, čak i ako se nismo družili.

Ovih godina, nekako poslije pedesete, sve se više čudim pravilu da se mi vršnjaci jedni drugima ne mijenjamo, iako prolaze godine i desetljeća. Kao da cijeli život istim očima gledamo jedni druge, mi, nekadašnji mladići i djevojke, sada već sjedokosi. U Društvu Virovitičana u Zagrebu uvjerila sam se da to pravilo poznaju i ranije generacije. Kad se s veseljem sretnu Virovitičani koji su, kako su mi pričali, odrasli u istoj ulici, ožive njihovi nekadašnji odnosi i naklonosti, iako su Viroviticu ostavili prije više od pola stoljeća. I evo nas odmah iza njih, mi smo na redu da jedni druge gledamo kako starimo i čuvamo jedni drugima slike kakvi smo nekad bili. Jedan moj premudri prijatelj zna skinuti naočale kad se svi skupimo – tako nas slabije vidi, pa smo mu svi lijepi, otvoreno priznaje, što je trik koji vrijedi upamtiti. Pričam to ovdje jer je i Canja svojim mudrim pogledom pratio nas kako starimo, kao i mi njega.

Prije više godina, ljeti, vraćala sam se s vlaka pješice kroz Viroviticu, s male stanice, i javila sam kćeri, da od bake krene pred mene u grad da se sretnemo na pola puta. Nismo se vidjele cijeli tjedan, pa smo se zaželjele jedna druge. Kao i svako ljeto dotad, bila je u Virovitici, a ja sam nedjeljom odlazila raditi u Zagreb i sljedeće subote se vraćala. Godina je možda 2010. ili 2011., moja kći već skoro djevojka, peti ili šesti razred. Znam po tome što joj ranije nisam dopuštala da ide sama u grad, čak ni u Virovitici, a kasnije, poslije tih godina, prerasla je djetinjstvo i ljeta koja se provode kod bake. Našle smo se baš ispred robne i potrčale jedna drugoj u zagrljaj, razdragane što se vidimo i grlimo. Na klupi preko puta, prvoj pored kioska, sjedio je Canja Franc. Nisam ga dugo prije toga vidjela, ali nije mi se puno promijenio. Iako se nismo pozdravili, čak ni mahnuli, bila sam sigurna kako i on mene jednako tako prepoznaje izdaleka preko ceste, iako je moja je kći sličila na onu Sandru koju Virovitica pamti možda već više od mene. No, u tom trenu pitala sam se kako je on proveo sve te godine otkako se nismo vidjeli. Eto, ja imam već veliku kći, a on i dalje, kao u mladim danima, dolazi na tu klupu sam sa svojim biciklom. Je li zadovoljan životom koji vodi?

I onda, prije godinu dana, eto nas zajedno i entuzijastično u grupi Omladinac. Nenametljiv, skroman, ali redovit, sve prati, sve razumije, u virtualnom Omladincu kao i nekad u realnom. Izvlačio je iz zaborava pjesme kojima sam se čudila kako ih uopće još znam i spotove s kičastim kostimografijama i bujnim frizurama. „Aaaa, frizure!“, komentirala bih podsmjehujući se modnom pretjerivanju osamdesetih, iako smo se tih godina svi tako napadno odijevali i češljali. „Ti to malo zez?“ pitao bi Canja u komentaru. „Malo, radi razgovora“, odgovorila bih i jurila dalje, a on bi lupio lajk i stavio novu stvar. Jednom smo samo popričali preko inboxa. Javio mi se da raspravimo neki organizacijski problem u grupi, pristojno i pismeno, ne kao da se jedva znamo iz viđenja, već kao da smo prekaljeni frendovi. Samo jednom. Inače su bili dovoljni lajkovi i komentari. Sve je bilo jasno, bez puno riječi.

Grupa Omladinac zaživjela je za mene u realnom svijetu kad sam svratila kod Dinka Majdaka u Vukosavljevicu, baš zato da prokomentiramo grupu Omladinac. Jer on je među osnivačima. Bilo je to također viđenje nakon nekoliko desetljeća – zadnji put, sjetili smo se, zajedno smo čagali uz Copacabanu Olivera Dragojevića na nečijem osmom rođendanu. Eto, to je taj fenomen s godinama i nama - isto je sve, iako se sve promijenilo. Dinko je bio prezadovoljan grupom Omladinac, kako se družimo, kako se radujemo što imamo jedni druge i kako nam je svima trebalo da se podsjetimo na godine, život koji je proletio, a nismo stigli ni prokomentirati što nam se dogodilo. Čestitala sam Dinku na inicijativi i zalaganju. On je iz Njemačke, gdje živi, bolje od nas ovdje vidio što nam treba. A vidio je Dinko još nešto bolje od nas ovdje – dolazeći iz Njemačke na Uskrs, ponio je Stjepanu Canji paket namirnica.

Stavio je Canja tada fotku na fejs, sjetila sam se. Poslagao je na stol kutije i vrećice, fotkao ih i pohvalio se da mu je došao zeko za Uskrs. Tada mi je Dinko povjerio kako pomaže Canji i kako namjerava sljedeće zime pomoći mu riješiti sanitarni čvor u kući u kojoj živi, kako bi Canja zimu proveo toplije i ugodnije.

Božićni paket koji je Dinko za Canju pripremio, eto, ostao je neisporučen.

Kažu da dolazimo na ovaj svijet zato da bi postao bolji, a iz istih razloga s njega i odlazimo. U grupi Omladinac lijepimo plačke umjesto smajlića i dijelimo linkove koje je Canja volio. Tugujemo iskreno i podsjećamo se kako život brzo prolazi, kako malo vremena imamo jedni za druge i kako rijetko pitamo onog pored nas što mu treba. A možda znamo. Možda znamo kako tko živi i što mu treba. I možda bismo sa samo malo svoje pažnje mogli nekome ako ne produžiti život, onda barem učiniti ga ugodnijim. I ovaj svijet za nekoga ljepšim.

Posljednji ispraćaj Stjepana Canje Franca bit će na virovitičkom groblju u ponedjeljak u 13 sati.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije In memoriam



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.