Bremenita teškoćama, hrvatska drvoprerađivčka industrija posljednjih recesijskih godina osjetno je smanjila proizvodnju i broj zaposlenih, a brojne njezine, poglavito manje, tvrtke čak su morale zatvoriti vrata svojih pogona, dok su trupci i drvo niskog stupnja obrade sve više završavali u izvozu.
Ocijenjena hrvatskom strateškom gospodarskom granom, koja je i u takvim uvjetima prošle godine ostala izvozna perjanica hrvatske vanjskotrgovinske razmjene, potkraj prošle godine drvoprerađivačka industrija dobila je veliki dar i snažne mjere zaštite, a time i potporu da sadašnjih njezinih 1.400, što većih što manjih, tvrtki može uspješno poslovati i razvijati se u novim tržišno još nemilosrdnijim uvjetima nakon ulaska Hrvatske u punopravno članstvo EU.
Naime, podržani od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede te Ministarstva gospodarstva, predstavnici Hrvatskih šuma d.o.o. i Udruženja drvno-prerađivačke industrije pri HGK-u potpisali su Pismo razumijevanja za formiranje količina, cijena i rabatne politike te višegodišnjih ugovora za kupoprodaju trupaca, kojima su uređeni međusobni uvjeti prodaje trupaca te potaknut razvoj proizvodnje finalnih proizvoda od drva.
Drvnim prerađivačima na taj se način jamči isporuka potrebnih sirovina, svi proizvođači će za finalni proizvodi imati istu ili manju cijenu trupaca kao i do sada, a primjena rabata ovisit će o stupnju dorađenosti proizvoda drvnog prerađivača.
Deset sljedećih godina tako će se čak 70 posto od ukupne sječe trupaca u Hrvatskim šumama, a na bazi svake godine potpisanih novih godišnjih ugovora, prodavati isključivo domaćim kupcima, uz obračun cijene ovisno o sedam stupnjeva finalne prerade, a preostalih trideset posto na licitacijama - manjim hrvatskim drvoprerađivačima, ponajviše pilanarima, ali i inozemnim kupcima, kazao je predsjednik Uprave HŠ Ivan Pavelić.
Na taj način učinjen je prvi korak povratka hrvatske drvoprerađivačke industrije tamo gdje je bila prije krize te joj omogućeno da, uz turizam i poljoprivredu, bude okosnica hrvatskog gospodarstva.
Na slovenskim iskustvima
Zdravko Jelčić, direktor požeškoga Spin Valisa (najvećeg hrvatskog proizvođača i izvoznika namještaja iz masiva s 500 uposlenika) i predsjednik Udruženja drvnoprerađivačke industrije pri HGK-u, ističe da su na takvom zaokretu intenzivno radili punih pet godina i pregovarali čak s tri Vlade.
- Strateški interes drvne industrije je doći do višegodišnjeg ugovora, prije svega zbog sigurnosti sirovina. Znamo da će ulaskom u EU Hrvatska dodatno otvoriti svoje tržište i pritom morati poštovati pravila koja na njemu vladaju, a što u našoj branši može značiti da strani investitori neće ulagati u ovdašnje drvoprerađivačke pogone negoinzistirati na što većoj kupnji sirovine, prije svega kvalitetnog hrvatskog hrasta i bukve, koje će prerađivati u matičnim zemljama, zapošljavati svoje ljude i stvarati nove vrijednosti, a nama to isto drvo vraćati kao gotov proizvod. Pritom smo se koristili iskustvima i sugestijama prijatelja iz Slovenije koji su nam savjetovali da do zaštite naših zaposlenika i finalne proizvodnje dođemo kroz višegodišnji ugovor s Hrvatskim šumama. Pregovore smo intenzivirali krajem prošle godine i na kraju uspjeli doći do modela zaštite drvne sirovine, kaže Jelčić i sa zadovoljstvom ističe da to sada hrvatskoj drvoprerađivačkoj industriji osigura opstanka i planiranje održivog razvoja.
- To je apsolutno dobra stvar i to treba pozdraviti te čestitati Hrvatskim šumama da smo nakon toliko godina ipak uspjeli doći, uz određene poteškoće, do modela koji nam daje sigurnost opskrbe sirovinom, premda taj dosta složeni model ima i nekih nedostataka i nejasnoća, poglavito oko opskrbe sirovinom malih drvoprerađivača, što u nastavku treba rješavati - kaže Jelčić.
Šansa za Slavoniju
Novi odnosi šumara i drvoprerađivača od iznimne su važnosti upravo za Slavoniju.
- Mi ovdje nemamo veliki izbor, imamo poljoprivredu i prehrambenu te drvnu industriju, za koje smatramo da su bogodane s obzirom na resurse koje imamo. Budući da je drvoprerada, poglavito industrija namještaja, radnointenzivna djelatnost i locirana uglavnom u ruralnim područjima, ona je za nas prevažna da se održe radna mjesta i izvoz, to više što je i 2012. godine 65 posto ukupne proizvodnje drvne industrije završilo na inotržištu, odnosno u izvozu, kaže Jelčić i dodaje: "Imamo proizvode koji su već našli svoj put duboko na globalnom i europskom tržištu, ali još uvijek i kompanije koje su opstale unatoč teškim uvjetima poslovanja i okruženju, a koje rade dobar proizvod i u namještaju i u podnim oblogama i u građevinskoj stolariji, itd".
- Prošle godine hrvatski je drvoprerađivački sektor izvezao gotovih proizvoda vrijednih 964 milijuna dolara i najveći je neto izvoznik, što samo po sebi govori da ovaj sektor ima vrijednost, potencijal, znanje i osvojeno inotržište. Potpisivanje Pisma razumijevanja je prvi korak na dobrom putu da tom sektoru damo i važnost i sigurnost opskrbe, a kroz novi sustav rabatne politike on će dobiti i dodatne motive za povećanje stupanja finalizcije i izvoza - uvjeren je Jelčić.
Vlatko Podnar: Kvalitetniji odnos
Utvrđenim modelom novih odnosa Hrvatskih šuma i drvoprerađivačke industrije zadovoljan je i Vlatko Podnar, voditelj uprave Šumarije Našice koja gospodari na području devet šumarija u Osječko-baranjskoj i Virovitičko-podravskoj županiji, i ima ukupni godišnji etat 430.000 kubika drvne mase, od kojeg 186.000 kubika trupaca zanimljivih drvorerađivačima. Najveći dio drvne mase isporučuje upravo domicilnim drvoprerađivačima Tvinu Virovitica, tvrtki Ciprijanović Orahovica, Spin Valisu Požega, Drvotrgovini Sopoje i ostalima.
- S ovim novim načinom ugovaranja i novim cijenama Hrvatske šume ulaze u znatno kvalitetniji odnos s drvoprerađivačima i on će sigurno pridonijeti bržem i boljem razvitku i nas šumara i drvoprerađivača - kaže Podnar.
PERSPEKTIVNI DRVOPRERAĐIVAČKI SEKTOR
- Hrvatski drvoprerađivački sektor, smatra Jelčić, najteže je pogođen lošom državnom monetarnom, a poglavito tečajnom politikom HNB-a u posljednjih 20-ak godina, koje su ga desetkovale i učinile njegov proizvod nekonkurentnim. Pridodaju li se tome i visoka fiskalna i parafiskalna opterećenja, onda nije ni čudno što je broj zaposlenih u tom sektoru s nekadašnjih 50.000 pao na samo 20.000 radnika - ističe Jelčić. I u takvim okolnostima je uvjeren da drvoprerađivački sektor ima budućnost, no to samo ako najveći dio vlastitih iznimno kvalitetnih drvnih resursa finaliziramo kod kuće, a što manje izvozimo trupce, piljenu građu i proizvode niskog stupnja finalizacije.
- Dobije li i nove poticaje kroz industrijske politike Vlade koje su upravo u izradi, onda drvoprerađivački sektor može dobiti neslućeni zamah - uvjeren je Jelčič.
