Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Reportaža

U Removcu starci i starice žive u samoći, ali ne žele u gradove

  Marija Lovrenc/Večernji list           19.07.2009.         6075 pogleda
U Removcu starci i starice žive u samoći, ali ne žele u gradove

REMOVAC - „Stara jesam, jedva me noge nose, nikud više ne mogu, no unatoč tome, volim kopati, to mi je još najlakše. Vrt me čeka, luk, paprika, kupus, za mene i previše, kad sve dozrije. Kad se umorim, stanem, kad mi je teško, vratim se i prilegnem na krevet. Svoj sam gazda, sama si odlučujem kako ću i što ću, imam svega što mi treba. Da još mogu raditi, bilo bi i bolje - skromno prepričava svoju svakodnevnicu 82. godišnja Nada Ćorić u Removcu, mjestašcu dvadesetak kilometara udaljenom od Virovitice. Ondje danas živi ni dvadesetak duša, gotovo svi stariji od sedamdeset godina. Mnoge dijeli i po pola kilometra udaljenosti, a okruženi su livadama i šumom. Iako većina njih, uglavnom pravoslavne vjere, ima žive djecu i unuke, od kojih neki navrate često, a neki tek jednom godišnje, nitko od stanovnika Removca ne želi napustiti svoj mir i samoću i preseliti se kod obitelji u neka veća mjesta.

- A šta ću, kamo, ovdje pripadam. Imam četiri ovce, dva janjića, nešto kokoši i male piliće. Ustajem se u pet, kada treba kositi, uzimam 'kosiljku' i radim dok me ruke služe. Onda hranim piliće, nešto pojedem, pa malo odmorim. Navečer opet ima posla, okopati kukuruz ili opljeviti luk, a ubrzo padne mrak, i još jedan dan prođe  - pripovijeda nam i baka Angelina Ćorić(87), Nadina prva susjeda i rodica. Njih dvije na samom su kraju mjesta, tik uz groblje, a sigurna lica koje će svaki tjedan ugledati su jedino ona poštara, te vlasnika pokretne trgovine koji tri puta tjedno sa prehrambenim namirnicama opskrbljuje cijelo područje. Baka Angelina nema ni televizor, telefon ni radio, a jedine vijesti koje čuje su od rijetkih prolaznika i susjede Nade koja obavezno pogleda Dnevnik i posluša program sa pjesmama, kaže. - Nama je ovdje dobro, jedino što nam divlje svinje pojedu sav kukuruz koje smo sadili kokošima. Dolaze nam u vrtove, odmah do dvorišta i kad nije pasa u blizini, zna biti gadno , no ne bojimo se, ni njih ni lisica, ničega - poručuje vitalna baka Nada, koja je u Drugom svjetskom ratu preživjela pokolj i koju će, kaže, samo smrt iseliti iz njene tople kućice.

Kako je Removcu najbliže mjesto u kojem radi liječnik šest kilometara udaljen Đulovac, starije osobe koje u Removcu žive same do njega mogu isključivo taksijem ili prijevozom koje im nude sumještani. - Do Đulovca i natrag, traže 40 kuna, a do Virovitice stotinu! To je nama puno novca. No, kako nemamo drugog izbora, platimo i to - kaže baka Nada Ćorić čija je mjesečna invalidnina oko 600 kuna. Račune za telefon i struju plaćaju joj sinovi i snahe, pa joj primanja ostaju za hranu.

 

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Tomo
21.7.2009. 1:54
da oni sa 100 zbilja bolesno
Garavuša
20.7.2009. 23:05
svi moraju zaraditi, pa ajde onih 40 kn, ali onih 100... sram ih bilo! sva sreća da imamo institucije koje skrbe o starijima, jel!!!!
S R A M O T A!!!!!!!!!!!!!!!


Još iz kategorije Reportaža