SLATINA, 31. siječnja 2003./1. siječnja 2004.– Točno u ponoć, na prijelazu iz 2003. u 2004. godinu, nakon dvanaest godina, prestao je s emitiranjem Marinianis radio. Nakon ekskluzivne čestitke predsjednika Republike Stjepana Mesića i ponoćnog odbrojavanja, na frekvenciji 107,4 MHz ostao je tek – šum. Prema najavama novoga koncesionara, Slatinskog informativnog centra, to bi moglo potrajati i do šezdesetak dana, koliko im je potrebno da pripreme emitiranje novog radija.
Marinianis radio počeo je emitirati 11. listopada 1992. godine kao privatni radio u vlasništvu obiteljske tvrtke Željka Felbara. Bio je to zapravo samo nastavak dotadašnjeg emitiranja Radija Podravska Slatina u kome su tijekom ratnih godina bili zaposleni novi vlasnik Željko Felbar, kao glazbeni urednik i njegova supruga Jadranka Srdoč, kao glavna i odgovorna urednica.
U isključivo privatnom vlasništvu radio je bio do 1996. godine, kada je stupila na snagu nova zakonska odredba da radijsku koncesiju može dobiti samo poduzeće u kojemu su najmanje četiri vlasnika, od kojih niti jedan ne može imati više od 25 posto udjela. Željko Felbar je tada 75 posto udjela u tvrtki poklonio Gradu Slatini i novonastalim općinama Čađavica, Sopje, Mikleuš, Nova Bukovica i Voćin, koji su se tada obvezali i na financiranje radija. Međutim te su obveze uglavnom ispunjavali neredovito pa je, uz tešku gospodarsku situaciju u gradu koja ograničava tvrtkama mogućnost reklamiranja, ekonomski faktor jedan od važnih razloga zbog kojega je obitelj Felbar-Srdoč odlučila odustati od bavljenja radijskom djelatnošću u Slatini i ne natjecati se ponovno za gradsku koncesiju u ljeto 2003. godine.
«Sada je bio trenutak da se ide korak dalje. Tvrtku je trebalo dokapitalizirati i krenuti ka privatizaciji, ali za to nije bilo niti osobitog razumijevanja, niti novca, pa smo zaključili da je poštenije reći da dalje ovako ne možemo i prepustiti to nekom drugom», kaže direktorica i glavna i odgovorna urednica Marinianisa Jadranka Srdoč.
Grad Slatina je tada je odlučio izaći iz suvlasništva Marinianisa i osnovao je, s Pučkim učilištem i Dječjim vrtićem «Zeko» vlastitu tvrtku, Slatinski informativni centar, koja će se, osim radijskom djelatnošću, baviti i izdavanjem lokalnih novina.
Pripreme su počele prilično kasno, jer je tek krajem studenoga imenovana direktorica poduzeća, Elvira Grbac, Slatina je nakon mnogo desetljeća emitiranja lokalnog radija doživjela da u eteru zavlada poduža tišina. Budući da se do sada radio, na kome je bilo zaposleno pet osoba, nalazio u domu obitelji Felbar-Srdoč, za novi radio uređuje se prostor u zgradi Javne vatrogasne postrojbe. Nakon nove godine tamo će biti preseljen i dio opreme koju je do sada koristio Marinianis, a koja je u vlasništvu Grada Slatine.
Za razliku od Marinianisa koji je program emitirao 24 sata, novi radio će emitirati od 6 do 22 sata. Direktorica Elvira Grbac, koja je za sada jedini zaposlenik novog radija, najavljuje da će angažirati brojne entuzijaste koji će stvarati taj program, ali i prije toga nastojati tišinu koja će vladati u eteru dok ne dobiju dozvole za emitiranje, nadomjestiti javnim akcijama u gradu.
Tijekom dvanaest godina Marinianis je često puta zbog svoje uređivačke politike bio «na udaru» lokalnih vlasti, a bio je i zatvaran. Kada je 1996. godine bio pred gašenjem «po sili zakona», slušatelji su ga poduprli peticijom pa se pronašlo rješenje i radio je bio «spašen». Slušatelji su zato s nevjericom primili vijest da se ovaj puta Marinianis konačno gasi, a jedan od brojnih koji se posljednjega dana telefonom javio u program, slikovito je kazao da «gašenjem Marinianisa prestaje kucati srce grada».
Kako su izgledali posljednji sati emitiranja Marinianisa, zabilježio je i novinar «Glasa Slavonije» Goran Gazdek.
«Uzalud su Slatinčani jučer očekivali prve vijesti na svom lokalnom radiju – nisu doznali kako se Nova čekala u Virovitičko-podravskoj županiji, kako se zove prva beba rođena u ovoj godini, je li doček protekao u miru i koje će trgovine dežurati nedjeljom i blagdanima; nisu mogli nazvati 400-101, poželjeti nekom sretno novo ljeto i zatražiti nešto za svoju dušu. Na 107,4 megaherca u četvrtak 1.siječnja 2004. mogli su se čiti samo šumovi. Popularni Radio Marinianis otišao je zajedno sa starom godinom u povijest i lijepa sjećanja. Točno u ponoć urednica i direktorica radija Jadranka Srdoč isključila je uređaje koje radijski signal prenose do odašiljača. Nekoliko minuta prije toga glazbeni urednik Željko Felbar pustio je Take this waltz, Leonrda Cohena i Party za ekipu Dražena Turine Šajete, a voditelj Hrvoje Felbar zahvalio se slušateljima na podršci u proteklih dvanaest godina, odbrojio sekunde do ponoći i čestitao novu godinu. Umjesto vatrometa ugašeno je svjetlo, umjesto pjenušca potekle su suze.
A plakali su i slušatelji: cijelo su se Silvestrovo javljali u eter, slali poruke podrške, dolazili u studio i donosili blagdanske kolače i lijepe želje.
Javljala su se i mnoga poznata imena hrvatske javnosti. Iz Beograda gdje prati izbore oglasio se novinar Novog lista i suradnik radija Boris Pavelić, iz bolesničke postelje u Krapinskim Toplicama Đuro Dečak, iz Predsjedničkih dvora Stipe Mesić, sa zagrebačkog Trga bana Jelačića Miroslav Škoro, kolege sa zagrebačke stojedinice…
Nije ni čudo jer Marinianis je bio je više od radija -- od neprocjenjive uloge u ratu do pokretača brojnih humanitarnih akcija i kulturnih manifestacija, institucija koja je odavno prešla lokalne granice. Njegova posebnost bila je 25-postotno vlasništvo obitelji Felbar iz čije se kuće emitirao program. Bila je to prva postaja u Virovitičko-podravskoj županiji koja je program emitirala 24 sata i čiji su djelatnici određivali standarde novinskog izvještavanja, dobri duh Slatine, svojevrsni slavonski feral…», zapisao je Goran Gazdek.
