Pet desetljeća nakon dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću tri su se regionalna kazališta - ne dakle velike institucije, od nacionalnog značaja - iz tri države odlučile umjetnički preispitati njegovo djelo ne baveći se temom 'čiji je Andrić', nego kazališnim činom podsjetiti koliko je on kvalitetan umjetnik. Naime, ni jednom piscu, bez obzira koju mu nacionalnu odrednicu zakačimo, djelo zbog toga neće postati ni bolje ni lošije. Dobar pisac uvijek je samo svoj! Zato Prokletu avliju ovom koprodukcijom istražujemo kao univerzalnu priču, koja to i jest. Tema ove novele, a zatim i predstave nije nacija, nego čovjek, i to onaj sasvim običan, mali, jedan od onih koji nacijama obično služe kao topovsko meso.
Zajedno smo ušli u koprodukciju koja povezuje kazališta iz tri države koje smatraju da je Andrić dio njihove, ali podjednako i svjetske kulturne baštine. Jedinstven projekt realiziran je u koprodukciji Kazališta Virovitica, Narodnog pozorišta iz Užica i Teatra Kabare Tuzla, a njegovi razlozi isključivo su umjetnički, politikom se u našim zemljama ionako bavi dovoljno ljudi.
Priča o intelektualcu u društvu koje je zainteresirano za sasvim druge vrijednosti i koje je opterećeno korupcijom, sitnim interesima i primitivizmom svevremena je i posebno aktualna u tranziciji kroz koju prolazimo. Prokleta avlija postala je metafora, nažalost i sinonim, za sudbinu našeg prostora i vremena, djelo u koje su događaji od objavljivanja romana učitali sasvim nova i neočekivana značenja, a priča o toleranciji koja jedina može premostiti različitosti govori upravo o onom što nam najviše treba danas. Bez obzira kojoj naciji pripadamo.
