Izumrla jadranska vrsta morskog psa pronađena u Crnom moru
Glavni odbor potvrdio Milanovića za SDP-ova kandidata za predsjednika Republike
Božinović: Država i kompanije moraju činiti sve u zaštiti od kibernetičkih napada
Plenković: Idući tjedan Vlada i predsjednik o imenovanju Markića ravnateljem SOA-e
Voštana replika kipa A. Lincolna rastalila se zbog ogromnih vrućina u Washingtonu
Michael Jackson je umro s 500 milijuna dolara duga
Umjetna inteligencija uči jezik tumora radi bolje dijagnoze

  Priroda društva

U kontaktu s realnošću

  Davor Suhan/Moja Rijeka           07.03.2015.         2214 pogleda
U kontaktu s realnošću

ServiceMaster Company uspješna je američka tvrtka koja se bavi održavanjem stambenih i poslovnih objekata. Prema istraživanju uglednog poslovnog magazina Fortuna, koji rangira najuspješnije američke poslovne subjekte, ova kompanija nalazi se na listi unutar 500 najcjenjenijih. To i ne bi bilo toliko interesantno da po nečemu nisu doista posebni. Riječ je o neobičnom poslovnom pravilu tvrtke koja članovima uprave uvodi Dan služenja.

William Pollard, predsjednik uprave i izvršni direktor poduzeća, to objašnjava ovako: Toga dana svaki lider ServiceMastera izravno sudjeluje u služenju klijenata, čime – barem tako mislimo – kontinuirano ostajemo u kontaktu s realnošću.“

Kada sam prije nekoliko dana pročitao njegovu osobnu priču u kojoj govori o svojem prvom takvom životnom iskustvu, kojeg je stekao prvog radnog dana u ovoj kompaniji, znao sam da imam dobru temu za novu kolumnu iz Dharmičkog menadžmenta – aktualnu, prije svega.

Ova aktualnost proizlazi iz činjenice da je visoka razina siromaštva, socijalne nesigurnosti i opće ekonomske nestabilnosti apsolutno proizvod izgubljenog kontakta sa realnošću na svim razinama upravljanja u državi – političkoj i gospodarskoj. Stoga poslovni model spomenute kompanije vidim kao dio rješenja. Sam postupak je potpuno besplatan i veoma jednostavan.

U Danu služenja, članovi uprave ServiceMaster Company „silaze“ u život svojih radnika i klijenata, čime njihove poslovne odluke bivaju prožete iskustvom realnih mogućnosti, želja, potreba i osjećaja jednih i drugih, što kod svih poslovnih menadžera razvija empatiju.  

Takvim pristupom produhovljuje se radno ozračje i humanizira cijeli poslovni proces, što cijeloj firmi daje karakter moderne kompanije sa jasnom filozofijom osviještenog upravljanja ljudskim resursima:

Za ServiceMaster, kompaniju u kojoj radim, slobodno možemo reći kako "ima dušu". Iako smo poput drugih organizacija posvećeni profitu, prema riječima Petera Druckera, oca modernog menadžmenta, razlikujemo se po tome što "napredak temeljimo na osobnom razvoju ljudi". Unatoč tome što vrijeme uglavnom provodimo u svjetovnim zadacima služeći klijente, harvardski profesor Jim Hesketta opisao nas je kao organizaciju koja je "za razliku od drugih… uspjela redizajnirati način na koji se posao obavlja, vrhunski educirati djelatnike te im tako omogućiti da iskuse dosad neviđenu razinu ponosa i samopoštovanja"

Može li se ovaj vid organizacijske kulture kopirati i implementirati u neka druga okruženja i je li takva kultura dugoročno održiva?

Isto pitanje postavio si je i sam William Pollard, a odgovor koji temelji na vlastitom iskustvu glasi: Postoji samo jedan način da to saznamo. Moramo u tako nešto jednostavno povjerovati, a onda i primijeniti.

A primjena ovog načina može koristiti ne samo u poslovnim firmama nego i za stjecanje dragocjenog radnog iskustva u političkim institucijama vlasti, poglavito onoj najvišoj – zakonodavnoj. Štoviše, čini mi se da bi učinak na tom polju bio najkorisniji, pod uvjetom da  građani sami naprave raspored poslova na kojima bi ljudi koji sjede u saborskim klupama (oni koji donose zakone) stekli neko korisno iskustvo koje bi im omogućilo uspostavu dodira sa stvarnim svijetom. Ne mora to biti ništa teško.

Evo, na primjer, jedan lagani zadatak koji se može obaviti i u pauzi neke sjednice:

Lijep je dan, sunčani, taman ugodno za šetnju. Umjesto u saborsku kantinu, neka prošeću  svi, onako grupno, do šaltera Fine (FINA) sa zadaćom da uplate sve obvezne doprinose na mjesečnu plaću jedne obične hrvatske dadilje (imenom i prezimenom), koja iznosi okruglih 400 kuna (slovima, četiristo kuna). Caka je u tome da ne smiju među sobom skupljati novac, nego pokriti sav trošak s navedenom cifrom.   

Netko će možda reći da nisam fer, jer zašto ih ne poslati sa osnovicom od onih 5 i nešto  tisuća kuna prema kojoj su oni računali. Ali to onda nema nikakve svrhe. Cilj je ostati u kontaktu sa realnošću i upoznati poslovne muke sirotih žena koje po danu za sitne novce čuvaju nečije dijete, a noću sanjaju Zakon o dadiljama koji su oni sami izglasali.

Baš me zanima kakvu bi radnu pouku iz toga izvukli?

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

siniša prpić
8.3.2015. 11:18
Bravo ! Tako govori osvještena žena.
I sam Rojs bi joj pozavidio.
@jedna, živjeli Vi nama još toliko koliko ste do sada !
jedna.
8.3.2015. 9:24
gospodine siniša prpić slažem se u potpunosti da će tako i ostati dok se god budemo ponašali kako narod kaže kao Englezi, glumili uglađene fince, zabadali glavu u pijesak kao nojevi i zatvarali oči pred činjenicom da nam je voda do grla i da zbog vlastitog kukavičluka svojoj djeci ostavljamo državu beznađe zaglibjelu u dužničkom ropstvu! a onda kada se i nađe netko tko se usudi nazvati stvari pravim imenom i bez dlake na jeziku pa otvoreno kaže ili napiše ono što svi misle, ali se ne usude reći, digne sa halabuka, a najglasniji su upravo oni "kulturnjaci" koji glumataju uglađenost.
siniša prpić
8.3.2015. 7:57
Momci, tako će i ostati.
Sve dok oni koji znaju nešto sročiti ( kolumnu ili komentar ) budu i dalje "stajali iza zavjese". L.p.

youtube.com/watch?v=Pg2np37JNEg
Davor
7.3.2015. 14:01
@darko, očito je problem u tome što je politika jedino zanimanje u svijetu za koje ne treba imati potrebno školsko obrazovanje. A to onda podrazumijeva i neku pristojnu razinu odgojnih vrijednosti, jer svaka profesija ima neke svoje etičke vrijednosti koje se članovi profesije većim dijelom i drže. Primjer su liječnici, vojnici i svećenici. Bez obzira što u svakom žitu ima kukolja, upravo je etika struke ona granica koje se većina ipak pridržava. Politika je međutim postalo zanimanje u kojemu nema apsolutno nikakve pozitivne selekcije. U tom slučaju jedini korektiv je kolektivna društvena svijest prema kojoj narod dobiva ovo što zaslužuje…to jest ono što si sam izabere.
zigi7darko
7.3.2015. 11:10
Sviđa mi se ovaj tekst.

Naši "spasioci"jednostavno izgube vezu sa realnošću, svi, od načelnika općine prema gore, zapravo svi misle da su nezamjenjivi.
A zapravo bi bavljenje politikom po mojem mišljenju bio strogo samozatajan rad za opće dobro bez imalo publiciteta, volontiranje. Naravno da bi oni koji to rade profesionalno morali polagati račune za svaku sitnicu, Svaka pomisao na izvlačenje nekih pogodnosti za svoju obitelj, prijatelje rodbinu bi trebalo značiti progon za sva vremena...
Utopija?
Ne, to jedini ispravan put, živio sam i tamo gdje tako stvari funkcioniraju!


Još iz kategorije Priroda društva