VIROVITICA,
5. prosinca - U Maloj izložbenoj dvorani Gradskog muzeja u četvrtak
7. prosinca u 18.30 sati bit će otvorena izložba slika "Ivan Domac".
Izložba je postavljena u sklopu manifestacije "Prosinac u gardu",
a ostavrena je u suradnji sa Gradskim muzejem Vinkovci. Izložbu je postavio
Stjepan Jozić. Bit će otvorena do 6.siječnja 2007.
Ivan Domac je značajni predstavnik hrvatskog intimizma. Rodio
se 1904. godine u Slavonskom Brodu, a djetinjstvo i posljednje dane života proveo
je u Privlaci kraj Vinkovaca. Akademiju likovnih umjetnosti završio je 1932.
godine u klasi profesora Marina Tartaglie koji je na njegovo
slikarstvo najviše utjecao.
Domac je slikar slavonskog krajolika. On je uronio u prirodu. Priroda je predmet
njegovog slikarstva. Postao je zaljubljenik i poklonik zavičaja. Zovu ga pjesnikom
među slikarima. Evo kako je sam slikar govorio o svom slikarstvu:"Dižem
se u rana jutra kada rosa blista i krijesi po travi, kada su stvari tako zakoprenjene
finom maglicom kao paučinom. Kada zapjeva kos i slavuj. Pogledam na šljivičine
i tkanja granja, pa radim neumorno po tri slike. One me vabe i vraćam se neprestano
sad jednoj sad drugoj, do kasnog popodneva. Slikam tkanje granja i daleke perspektive
u srebru poljana, oranica, brazda zemlje."
Znanac i kritičar koji ga je dugo pratio, Oto Švajcer, napisao
je na kraju zatečen njegovom smrću:" Domac je bio jedan od posljednjih
strasnika intimnog slikarstva, svijeta intime. Bio je strasnik u punom smislu
riječi, koji je izgarao u žaru svojih boja, no nije im podavao puni plamen,
već ih je stezao u luk svojeg bola i odricanja. Gušio je njihov žar i zapretavao
ih do zakoprenjenosti, do sfumata u kojemu blistaju tonovi iz svojih zvučnih
podloga. Rumenila, tamni karmini, boja zrelih višanja, boja starog zlata, onaj
mukli zlatni ton, koji je dobivao miješanjem plave, žute i crne boje (upoznao
je dragulje kod starog Tiziana i Veronesa) - eto njegove palete... U osnovi
bio je on zapravo slikar tužnih raspoloženja, slikar čiji je osjećajni svijet
u dalekoj perspektivi kružio oko jednog motiva kao oko svoje jezgre, motiva
nastajanja, prolaznosti, motiva smrti. Taj melodični motiv smrti, sublimiran
u obliku laganog i mirnog napuštanja, odlaženja, rastajanja, bio je konstanta
njegova slikarstva."
Umro je u Banja Luci 1975. godine.
