Petar Čobanković i Tomislav Ivić jedini su Slavonci među ministrima u vladi Jadranke Kosor, ako i samu premijerku, s obzirom na njezino mjesto rođenja (Pakrac) ne ubrojimo u slavonsku kvotu. Iločanin Čobanković iz Ministarstva regionalnog razvoja vratio se na čelo Ministarstva poljoprivrede, gdje je već odradio jedan mandat od 2003. do 2007. Valpovčanin Ivić napredovao je, pak, od državnog tajnika do ministra obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. U prošloj vladi uz spomenutog Čobankovića bio je i Našičanin Berislav Rončević, koji je do smjene u listopadu prošle godine bio na čelu MUP-a. U prvom mandatu Sanaderove vlade bio je i Virovitičanin Ivica Kirin, kojeg je fotografiranje u lovu s haškim optuženikom, generalom Mladenom Markačem, koštalo drugog mandata na čelu MUP-a.
Mali Bjelovar
Dosadašnji Slavonci, po mjestu rođenja i(li) prebivanja koji su bili članovi hrvatskih vlada od 1990. naovamo su: Stjepan Mesić (predsjednik prve vlade), Ivan Tarnaj (ministar poljoprivrede i šumarstva u četiri mandata), Branko Babac (ministar pravosuđa u dva mandata), Branko Bergman (ministar vodoprivrede u prvoj vladi), Zdravko Tomac (potpredsjednik Vlade nacionalnog jedinstva), Ivan Vekić, Juraj Njavro (ministar zdravstva, kasnije i ministar branitelja), Matej Janković i Ivan Đurkić (obojica ministri poljoprivrede), Marko Širac (ministar graditeljstva), Željka Antunović, Ivica Pančić (ministar branitelja), Jadranka Kosor, Vesna Škare-Ožbolt, Berislav Rončević, Petar Čobanković, Ivica Kirin i Tomislav Ivić.
Jedan aktualni primjer još znakovitije govori o prodornosti političara iz jednih nasuprot drugim lokalnim sredinama. Nakon što je u siječnju 2008. Sanader formirao svoju drugu vladu, na stranicama Glasa Slavonije pisali smo da je u njoj više Bjelovaraca nego Slavonaca. "Malim Bjelovarom" mogla bi se nazvati i vlada Jadranke Kosor, jer se Đurđi Adlešič, Damiru Bajsu i Gordanu Jandrokoviću pridružio još jedan Bjelovarac po rođenju, novi ministar uprave Davorin Mlakar.
Zavičajni ključ
Premda zavičajni ključ ne bi smio biti presudan za kadroviranje ministara, on je, čini se, uvijek imao važnu ulogu, a u mnogim slučajevima već se potvrđivalo kako imati svog ministra može značiti prosperitet nekog kraja. Primjerice, teško je reći da se nagli razvoj Zadra ne bi mogao dobrim dijelom pripisati ulozi ministra Božidara Kalmete u Vladi. Pogled unatrag pokazuje, međutim, kako Slavonci u dosadašnjim vladama nisu bili ni brojni, a ni osobito utjecajni. U dosadašnjih 11 vlada, uključujući i aktualnu, bilo je samo 18 Slavonaca. Ni dva u prosjeku! I to ako se među njih ubroje i oni koji su Slavonci samo po "matičnoj knjizi" poput Stjepana Mesića, Zdravka Tomca, Željke Antunović, pa i Jadranke Kosor, a svoju su političku karijeru izgradili u Zagrebu. Nedovoljna zastupljenost Slavonije u prijašnjim vladama osobito je očita u usporedbi s Dalmacijom, a razmjerno veličini i s Istrom. O kadru iz Hercegovine da se i ne govori.
Tarnaj i ostali
Neki su slavonski kadrovi, poput ministra poljoprivrede i šumarstva u ranim 1990-ima Ivana Tarnaja, dolazili iz svoje slavonske baze. Za Tarnaja se ujedno može reći kako je od svih slavonskih ministara sa svoja četiri mandata ostavio možda i najviše traga u resoru za koji se smatra da bi trebao biti "slavonski" kao što se, Damiru Bajsu usprkos, turizam smatra istarsko-dalmatinskim resorom. Treća vrsta "slavonskih ministara" bili bi oni koji su, bez obzira na visoke funkcije u Zagrebu, zadržali politički utjecaj, pa i neku vrstu namjesničke uloge u slavonskom zavičaju. Takav je, primjerice, Vladimir Šeks, koji je u dva mandata sredinom 1990-ih bio potpredsjednik Vlade, a u takvog se profilira i Čobanković. Za neke bivše članove vlade poput Željke Antunović, Virovitičanke po rođenju, a potpredsjednice i ministrice obrane u vladi Ivice Račana, ili Vesnu Škare-Ožbolt, bivšu ministricu pravosuđa, rodom Osječanku, uistinu je teško reći jesu li "slavonski kadrovi". Antunović je uoči izbora 2003. vodila listu SDP-a u 4. izbornoj jedinici figurirajući kao svojevrsna SDP-ova namjesnica za Slavoniju. No, već na izborima 2007. ona je po sličnom zadatku poslana u Dalmaciju! Slično se može reći i za Vesnu Škare-Ožbolt, koja se na izborima malo kandidira u Vukovarsko-srijemskoj županiji, malo u Velikoj Gorici, gdje ima prijavljeno prebivalište.
Nasuprot Slavoniji, Dalmacija je bila pravo rasadište probojnih političara, a Dalmatinaca je na ministarskim položajima bilo gotovo trostruko više nego Slavonaca. Dok je Osijek, recimo, dao tek troje članova dosadašnjih vlada - ratnog ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića, te Šeksa i Škare-Ožbolt, Dubrovnik je dao četvero ministara: prvog ministra obrane Petra Kristu, bivšeg ministra zdravstva Andru Vlahušića, te dvoje ministara turizma - Niku Bulića i Pave Župan-Rusković