Mjesec dana prije izbora, član HSS-a iz Virovitice Željko Tomljanović postao je član Uprave Hrvatskih autocesta i taj posao radio je četiri mjeseca i pet dana, pa mu na temelju njegova ugovora pripada 288.000 kuna neto, odnosno više od 400.000 kuna bruto na temelju otpremnine i otkaznog roka, što je oko 100.000 kuna za svaki mjesec rada. Po ovome raritetnom podatku Tomljanović bi mogao postati neokrunjeni šampion u korištenju povlastica menadžera javnih poduzeća, a jedina prepreka u tom smislu bit će tužba, koju je ovih dana Nezavisni cestarski sindikat podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, tražeći da se članak 15. Ugovora u radu Željka Tomljanovića proglasi ništetnim, jer se protivi moralnim načelima društva, pa je kao takav bez pravnog učinka. Ova sindikalna tužba također bi mogla ući u anale hrvatskog pravosuđa ako bude uvažena. Presuda koja bi uskratila menadžerska prava na temelju nemorala bila bi dosad neviđen presedan u Hrvatskoj, to više što Tomljanović sigurno nije jedini koji je takvu tužbu dosad zaslužio.
Izlobirali Friščić i Pankretić
Cijela priča prilično je jednostavna. Nakon što je većina članova Uprave HAC-a uhićena i optužena za razne malverzacije sredinom prošle godine, jedini je na radnom mjestu opstao predsjednik Uprave Stjepko Boban. Iako su parlamentarni izbori bili pred vratima, na najvišoj razini, u bivšoj Vladi, pao je dogovor da upražnjeno mjesto pripadne HSS-u. Navodno su kod premijerke Jadranke Kosor taj ustupak izlobirali Josip Friščić i Božidar Pankretić. Iako se unutar HAC-a smatralo da je nakon odlaska Josipa Sapunara u Upravi potrebniji vrstan financijaš, na novu dužnost stigao je Tomljanović iz virovitičkog HSS-a i Županijske uprave za ceste, te je ugovor o radu na mjestu člana Uprave HAC-a potpisao 24. listopada prošle godine. Razriješen je odlukom vlade Zorana Milanovića 29. veljače ove godine, nakon 4 mjeseca i pet dana. Kako je Tomljanović nakon te smjene odbio konzumirati pravo sklapanja novog ugovora o radu s HAC-om, zatražio je isplatu otpremnine propisane u članku 15. svog Ugovora o radu. Po njemu Tomljanović ima pravo na 6 mjeseci otkaznog roka s punom plaćom, a zatim i na otpremninu u iznosu od 12 mjesečnih plaća. Kako njegova plaća iznosi oko 16.000 kuna, a ukupno mu pripada 18 plaća, HAC svom bivšem menadžeru mora isplatiti 288.000 kuna neto, odnosno više od 400.000 kuna bruto. Uz to, naravno, ide i korištenje automobila visoke klase s plaćenim troškovima goriva i servisa bez limita i korištenje poslovne kartice HAC-a.
Strašno za tvrtku i društvo u cjelini
Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić pojašnjava kako se tužba za nemoral podiže sukladno članku 322., stavku 1. Zakona o obveznim odnosima. Argumenti su jaki, jer je nemoralno isplatiti tako visoku otpremninu članu Uprave koji je razriješen dužnosti zbog nedostatka poslovnih rezultata i općepoznatih nezakonitih radnji koje se vežu uz HAC.
- U prva dva mjeseca ove godine Uprava HAC-a u kojoj su Boban i Tomljanović sklopila je niz poslovnih ugovora u vrijednosti oko 600 milijuna kuna, od čega je nova Uprava poništila ugovore vrijedne oko 150 milijuna kuna, jer su štetni za HAC. Nadalje, strašno je za tvrtku, pa i društvo u cjelini, da jedan menadžer ima pravo na 576 puta veću otpremninu od običnog radnika u istoj tvrtki. Naime, običan radnik bi po našem standardnom ugovoru za četiri mjeseca rada stekao pravo na otpremninu od bijednih 500 kuna, a Tomljanović ima najmanje 288.000 kuna - ističe Stanić.
Je li cijela ta priča nemoralna? Za svakog prosječnog građanina Hrvatske odgovor je lako naslutiti. Na potezu je sud, koji bi trebao imati hrabrosti i suditi po zakonskim odredbama o kojima dosad nitko u Hrvatskoj nije vodio računa niti ih se itko pribojavao.
Presuda koja bi uskratila menadžerska prava na temelju nemorala bila bi dosad neviđen presedan u Hrvatskoj
Slijedi tužba protiv Stjepka Bobana?
Kako ističe Mijat Stanić, jedini razlog zbog kojeg je tužba podignuta protiv Tomljanovića, a ne i protiv Stjepka Bobana, jest činjenica da je Boban ipak radio dvije godine u HAC-u. Sindikat bi tako vrlo brzo mogao na istom principu dignuti i tužbu protiv Bobana, koji također uživa bogatu otpremninu. "Obični" radnik HAC-a, inače, ima pravo na otpremninu tek nakon dvije godine neprekidnog rada kod poslodavca, i to u iznosu trećine prosječne bruto plaće za svaku navršenu godinu radnog staža kod poslodavca. Ako mu je plaća 4.500 kuna, dobio bi otpremninu od 1.500 kuna za godinu staža.
"Slučajno" zaboravili potpisati aneks
Stanić pojašnjava da bi iznos otpremnine mogao biti i veći jer bivši član Uprave HAC-a može birati hoće li mu otpremnina biti obračunata po stvarnom iznosu plaće od 16.000 kuna ili po iznosu od 24.000 kuna. Razlog je aljkavost Željka Tomljanovića, Stjepka Bobana i nekih drugih nižih direktora u HAC-u, koji su "slučajno" zaboravili početkom ove godine potpisati aneks ugovora o radu, kojim je trebala i formalno biti nastavljena provedba odluke bivše vlade o ograničenju menadžerskih plaća. Ako bi se ova varijanta ostvarila, novac koji bi HAC za povlastice Željka Tomljanovića trebao isplatiti približio bi se iznosu od čak 700.000 kuna bruto, odnosno još i više kad se svemu pribroje troškovi auta, goriva i ostalih povlastica.
