Saba točka, novela u nastavcima
Tuširanje, deveti dio
Prethodna poglavlja
Voljela je vodu. Voljela je biti čista. Iako ponekad nije imala snage da se dovuče od sobe do kupaone, čim bi se osjetila bolje, čeznula je za vodom. No, postojalo je još nešto što ju je usporavalo da se baci pod šumeću vodu i sapere svu prljavštinu koju je nakupila na sebi. Znala je da voda čisti tijelo izvana, ali i iznutra... ako ju piješ dovoljno, naravno.
Kupaona je također bila pod nadzorom. Potajno se nadala da ne prate te snimke revno kao sobe, ali sigurnost pacijenata je bila na prvom mjestu. A bilo ih je svakakvih. Iako je ona sebe smatrala lakšim slučajem, dijagnoza pod kojom su je tu doveli nije nimalo bila obećavajuća. Čak jedna od groznijih. Doista, to nije bio običan odjel. Ono što je bilo lijepo u njenom razmišljanju o vodi bilo je sjećanje na Njegove riječi. Jednom joj je rekao onako u šali: „ Hajde sa mnom pod tuš“ iako su bili miljama udaljeni, no pomisao na to.. hmm...
Vratila se u stvarnost smišljajući taktike kako se skinuti jer nije bilo nikakve zavjese, samo tuš kada i tuš. Znala je da ju gledaju. Njeno tijelo nije više bilo u cvijetu mladosti. Vidjele su se godine. Bila je zaobljena, obla, meka i podatna ali samo za onoga tko bi ju volio takvu. Prizivajući slike vitkih manekenki sa savršeno ravnim trbuhom, sisama baš po mjeri i utegnutom struku, sramila se što nije uspjela održati svoje tijelo u boljoj kondiciji. Probala je ona sve. Nije da nije. Išla u teretanu, mijenjala dijete, mučila se izgladnjivanjem.
Jedino što je postigla bila je bolesna štitnjača i poremećeni metabolizam. Gubeći se polako razmišljanjem što bi bilo kad bi bilo, zračak razuma ju vrati u stvarnost. Ona je samo pacijent i ništa više. Bolesno ljudsko biće koje treba pomoć. Nikoga ne zanimaju njeni „jastučići“ niti obješene grudi od težine.. a bile su nisu da nisu..povelike. Pitala se samo kako su uspjele biti tolike. Bila je vrlo stroga prema sebi. Nije tu bilo pitanje sviđanja drugima, već nesviđanja samoj sebi.
Nekako je prevladala sram, uživala u vodi koja je klizila niz njeno tijelo. Osvježena i mirišljava prošla je hodnikom uzdignute glave ne skrećući pogled prema sobi čija su vrata uvijek bila otvorena i u kojoj je sjedio mladi tehničar.
