Sudac Ivan Turudić pouzdano ne shvaća zakone koje bi trebao primjenivati. Dokazao je to i odlučujući o europskom uhidbenom nalogu za Josipa Perkovića, kad je, kako je u žalbi navelo i Državno odvjetništvo, »povrijedio Zakon o pravosudnoj suradnji«. Turudić se ne snalazi niti kad su u pitanje činjenice u predmetima u kojima presuđuje. Dok je čitao presudu Ivi Sanaderu, petljajući pritom nešto o naftnom biznisu, bilo je jasno da nema pojma o čemu priča. Ali, da Turudić u svojoj 52. godini ne razumije ni materinji jezik, e to je već stvarno previše. Pa kako je uopće uspio završiti pravni fakultet kad mu je hrvatski jezik tolika enigma.
Turudić je, naime, gostujući jučer u emisiji »Nedjeljom u 2« ustvrdio da mu »izvjesni Ciglenečki prijeti obitelji«. Nije baš ugodno kad netko, štoviše gospodin sudac, govori na javnoj televiziji takve stvari o tebi.
A o čemu se zapravo radi. Turudić se referira na jedan tekst u kojem se, između ostalog, izražava razumijevanje za poziciju u kojoj se našao nakon što ga je dopalo da odluči što će biti s Perkovićem, a zbog atmosfere stvorene u društvu da vlast štiti udbaše. »Turudić bi, da je prihvatio argumente Perkovićeve obrane, morao živjeti sa stigmom okorjelog udbaša, a nije potrebno objašnjavati što bi to značilo za njega osobno, kao i za članove njegove obitelji«, rečenica je iz koje je Turudić iščitao nekakve prijetnje upućene njegovoj supruzi i djeci. Ja sam im prijetio i to nakon što je sudac već donio protuzakonitu odluku o izručenju Perkovića?!
Zašto, kako i čime bih im to prijetio? Uistinu je zabrinjavajuće da suci, koji obnašaju tako važne dužnosti u društvu, ne znaju čak ni hrvatski jezik. Kako bi onda i mogli savladati zakone. No, Turudić zato, poput većine neznalica, ima kao beton čvrste stavove. Jučer je samouvjereno propitivao zakonodavnu vlast, ismijavajući institut autentičnog tumačenja zakona, a kritizirao je i ministra pravosuđa Orsata Miljenića, jer da ne želi pokrenuti prave reforme. Usput se Turudić obrecnuo i na neimenovanu »izvjesnu, nadobudnu« saborsku zastupnicu koja se navodno bila zanimala za njegova druženja s Milijanom Brkićem. Još sam, znači, dobro prošao, Turudić ne misli da sam nadobudan, tek izvjestan.
Uglavnom, on iz nekog razloga vjeruje da ima pravo komentirati svijet oko sebe, ali da istovremeno mora biti zaštićen kao sredozemna medvjedica. Aha, kako da ne. Turudić, dakle, nije nikakav veliki igrač, on je samo siroti, pomalo sirov čovjek u situaciju kojoj apsolutno nije dorastao.
