Predsjednik zagrebačkog Izbornog povjerenstva, sve kad bi to i htio, ne može utjecati na rezultate predsjedničkih izbora. Iz toga se razloga ne treba bojati da će Ivan Turudić, kojeg je Državno izborno povjerenstvo imenovalo na tu dužnost, napraviti nešto što bi te izbore učinilo neregularnima. Ali, na simboličkoj je razini ovo imenovanje apsolutno neprihvatljivo.
Podrazumijeva se, naime, da osobe koje nadziru izborni proces moraju biti politički nepristrane, a predsjednik Županijskog suda u Zagrebu je daleko od toga. Turudić je politički potpuno obojen. U više je navrata iznimno kritično govorio o najvišim državnim dužnosnicima, posebno o predsjedniku Ivi Josipoviću, koji je jedan od važnijih kandidata na predstojećim izborima. Predsjednik i potpredsjednik DIP-a, Branko Hrvatin i Jakob Miletić, izuzeli su se u utorak kod glasovanja o Turudiću, čime su demonstrirali što misle o njemu. No, to nije dovoljno. Njih su dvojica morali sve učiniti kako bi spriječili postavljanje Turudića na mjesto šefa GIP-a. Ovako su Hrvatin i Miletić ispali pošteni, ali Turudić je ipak jednoglasno izabran.
I to nakon što je nedavno alarmirao javnost da ima informaciju da neće biti na čelu GIP-a i još je tvrdio da mu se vlast na taj način osvećuje zato što je izručio Josipa Perkovića. Pritom je i lagao da se nikad u povijesti nije dogodilo da predsjednik zagrebačkog Županijskog suda nije vodio GIP. Na prošlim predsjedničkim izborima Turudićevoj prethodnici, Mirjani Rigljan, DIP je povjerio »samo« dužnost zamjenice predsjednika GIP-a. Ovaj put članovima DIP-a, međutim, nije smetala niti činjenica što je Turudić obmanjivao javnost da ga vlast prati i prisluškuje mu telefon. A kad je ministar Orsat Miljenić, jer sam Turudić to nije htio, podigao kaznenu prijavu protiv neopoznatog počinitelja zbog nezakonitog praćenje suca, predsjednik Županijskog suda to je tumačio novim udarom na njega?! Ukratko, DIP-ovci su se Turudićevim izborom temeljito osramotili.
Ali, problem je znatno širi. U utorak se ponovno potvrdilo da protiv suca kakav je Turudić sustav naprosto nema lijeka. Njegov gotovo sileđijski gard nitko nije u stanju sankcionirati. Ni Vrhovni sud, ni Državno sudbeno vijeće, ni Ministarstvo pravosuđa, ni Udruga sudaca, ni, eto, DIP. Kao da ne postoji način da se Turudiću stane na kraj, on je praktično nedodirljiv. To ne može biti normalno. U uređenoj državi svatko mora biti podložan određenoj kontroli. Neovisnost sudbene vlasti ne znači da suci imaju pravo doslovno raditi što ih je volja. Primjerice nastupati kao politički tribuni i dijeliti predstavnicima izvršne vlasti lekcije o domoljublju.
Saborski zastupnici i jučer su analizirali gluposti što ih u velikim količinama proizvodi Vojislav Šešelj, degradirajući tako instituciju hrvatskog parlamenta. Umjesto toga su, ako im je već do bavljenja pojedincima, mogli otvoriti raspravu o Turudiću. Pa možda i donijeti Deklaraciju kojom bi se osudilo njegovo besprizorno ponašanje. Svojim postupcima Turudić nanosi danas Hrvatskoj sigurno veću štetu nego baljezganje ishlapjelog ratnog zločinca.