VOĆIN, 3. veljače – Koliko god u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva govore da pojava teških metala u divljači nije ništa novo, otrovni sastojci teških metala: kadmija, arsena, žive i olova u jelenskom mesu i mesu divljih svinja ipak nisu šala.
- Mi smo ekološki kraj, a eto imamo onečišćenje u prirodi koje nam nanosi velike štete. Radi se o otrovima koji se, kroz zaraženo meso, sporo talože u tijelu, pa će se njihov utjecaj na zdravlja čovjeka, kroz neizlječive kronične bolesti, pojaviti nakon duljeg niza godina – kaže voćinski liječnik dr Davorin Runje.
Bez mesa divljači i «čorbanca» u Slavoniji ne mogu proći niti jedni svatovi niti objedi za veća okupljanja i proslave.
Od mesa divljih svinja i srnetine prave se kobasice i drugi slavonski specijaliteti, pa ako se u takvom mesu namijenjenom ljudskoj prehrani nalaze otrovi poput arsena, žive, kadmija i drugi, onda je problem otrovane divljači svakako javni zdravstveni problem o kojem brigu moraju voditi mjerodavne državne institucije i zdravstvene institucije.
O teškim metalima zatrovanoj divljači u Virovitičko-podravskoj županiji u kuloarima se govori već više od godinu dana, ali se ni jučer mjerodavne veterinarske institucije ne žele ili ne smiju izjasniti.
Zbog mogućih teških zdravstvenih posljedica za stanovništvo ovoga kraja javnost ima pravo znati potpunu istinu o trovanju divljači u papučkim šumama.
Nagađa se da bi uzrok trovanju divljači mogla biti kamena sol koju cestari koriste protiv poledice. Prema tehničkim karakteristikama takve soli i to je moguće jer je u takvoj soli prisutno postojanje teških metala: arsena 2 mg/kg, bakra 2 mg/kg, olova 2 mg/kg, kadmija 2 mg/kg i žive 2 miligrama po kilogramu.
Stanovnici Voćina godinama pitaju političare i državna tijela o navodnim skrivenim podzemnim skladištima radioaktivnog otpada, ali nikad na svoja pitanja nisu dobili konkretan odgovor.
Prema godišnjem planu odstrela u lovištima na širem voćinskom području godišnje se ulovi oko 250 divljih svinja i više od 50 jelenske divljači, što iznosi više od 25 tona mesa divljači.
Upućeni tvrde da je stvarni godišnji odstrel divljači barem tri puta veći,
da lovci na obvezatni pregled pošalju tek desetinu ulova, pa je samim tim opasnost
od konzumacije ovako zatrovanim mesom divljači višestruko veća.
