Mostov Zvonimir Troskot je detaljno pojasnio cijeli postupak kako je Ekonerg sudjelovao u ovom poslu: „HEP je kao naručitelj dao Ekonergu da napravi izradu idejnog projekta, kao i evaluaciju najbolje ponude i najboljeg izvođača radova. To se i dogodilo i odabrali su talijanskog izvođača radova FATA S.P.A., s kojima je HEP grupa potpisala ugovore o izgradnji i dugoročnom održavanju 24. srpnja 2018. na iznos od 130 milijuna eura. Projekt je financiran ugovorima o kreditu koje je HEP potpisao s EBRD i EIB. Da je ovdje stala uloga Ekonerga, nitko danas ne bi preispitivao nepravilnosti koje su nastale. Upravo je tu priču prvi objavio prije mjesec dana na našem portalu kolega Ivan Žada pod naslovom Kartel tvrtki i direktori HEP-a desetljećima namještaju poslove vrijedne stotine milijuna kuna i nitko im ništa ne može.
No, iz mailova koje smo prije nekoliko dana također mi prvi objavili, proizlazi da je Ekonerg nastavio kontrolirati i fazu projektiranja jer je s FATOM dogovorio projektiranja s tvrtkama Elektroprojekt i INP, a one vraćaju Ekonergu uslugu projektiranja, te podugovaraju posao s novoosnovanom tvrtkom BIM projekt, u koji nakon potpisa ugovora s FATOM prelaze projektanti Ekonerga. Prema e-mailovima koje smo mi prvi objavili vidljivo je da finalizacija faze projektiranja završava 1. studenog 2018., kada projektanti Ekonerga prelaze u BIM projekt, čime je Ekonerg sebi osigurao trećinu posla projektiranja preko BIM-a.
Time je Ekonerg postao spreman i za zadnju fazu nadzora radova, u kojoj se pojavljuju dodatni troškovi poslovanja (VTR-vantroškovni radovi), koji povećavaju inicijalnu ponudu, koja je bila dogovorena s FATOM, pa cijeli posao na kraju dostiže puno veću cifru, nego što je predočeno prilikom evaluacije ponude. Time je Ekonerg zatvorio cijeli proces izgradnje novog postrojenja, počevši od izrade idejnog projekta, evaluacije ponuda, odabira izvođača radova (FATA), projektiranja (BIM projekt), pružanja usluge stručnog nadzora i pokrivanja loše izvedenih radova. Tome svjedoči činjenica da projekt i dalje kasni, a veće troškove (VTR-ovi kroz anekse) i manjkavost opreme plaćamo svi mi, od našeg novca koji smo uplatili u proračun, iz kojeg financiramo HEP“, pojasnio je Troskot.
Dodao je kako je zbog svega ovoga nastao višak plina koji je HEP kupio, po svemu sudeći od PPD-a, po izrazito visokim cijenama, u rasponu od 120-150 eura po MW/h plina. Iako smo još 18. srpnja postavili zastupničko pitanje je li PPD ili neko drugo društvo povezano s Pavom Vujnovcem bio dobavljač tog plina, do dana današnjeg nije odgovoreno iako je zakonski rok za odgovor 30 dana, a prošlo je četiri mjeseca.